Mihail Leontjev, vodeći komentator Prvog kanala ruske države televizije, o dolasku u Moskvu novog ambasadora SAD
Vodeći politički komentator Prvog kanala ruske državne televizije Mihail Leontjev pozabavio se dolaskom u Moskvu novog američkog ambasadora Majkla Mekfola. Nimalo slučajno. Zato „Fakti“ taj komentar presnose u celini:
MIHAIL LEONTJEV: U Moskvu je došao novi ambasador SAD Majkl Mekfol. Imenovanje glavnog savetnika Obame za Rusiju, jednog od otaca „resetovanja“, na ovu dužnost, predstavlja veliku čast i nama, i najbolju karakteristiku sadašnjih američko-ruskih odnosa. Istina je da Mekfol u stvari nije nikakav stručnjak za Rusiju. On je stručnjak za konkretno „zavođenje demokratije“.
OFF: U razgovoru sa komentatorom Slon.ru Mekfol je izjavio: „Većina stručnjaka za Rusiju su diplomati, stručnjaci za bezbednost, kontrolu nad naoružanjem. Ili za rusku kulturu. Ja nisam ni jedno ni drugo. Ja ne mogu da citiram Puškina napamet. Ja sam stručnjak za demokratiju, antidiktatorske pokrete, za revolucije. I, kada sam došao u Sovjetski Savez 1989. godine, našao sam se usred takvog pokreta. Dok sam živeo u Moskvi, u periodu od 1990. do 1991. godine, veoma sam se zbližio sa ruskim demokratama. To je bilo verovatno najbolje vreme u mom životu“.
LEONTJEV: Od tog momenta Mekfol se i navrzao na Rusiju. I to ne na Puškina, kako je sam fino primetio, već na istaknute delatnike tzv. „demokratskog pokreta“, koje je finansirao, podučavao, ispraćao na vlast. Već 1992. godine on je u Rusiji predstavljao Nacionalni demokratski institut, poznat po svojoj bliskosti sa američkim specijalnim službama, a taj institut se zapravo bavi „pripremom političkih lidera u zemljama trećeg sveta“. Godine 2010, na osnovu programa tog istog Instituta u Jejlu, prošao je pripremu lider sledeće generacije naših „demokrata“ – internet-firer Aleksej Navaljni, dobar poznanik tog istog Mekfola.
OFF: Časopis „Forin polisi“ ističe da je imenovanje nekarijernog diplomate za ambasadora u Moskvi – drugi slučaj kršenja te tradicije u poslednjih 30 godina. Prvi izuzetak je bio Bob Straus, koga je imenovao Buš Stariji.
LEONTJEV: Straus je bio onaj koji je servisirao raspad SSSR. Evo karakterističnog detalja: Mekfol se predstavlja kao pristalica paralelne demokratije, koja se praktikuje još od vremena Regana i Buša starijeg. Ta njihova „paralelna demokratija“ znači: saradnja sa vlastima i istovremeno konkretan rad sa opozicijom. U takvom radu Mekfol ne treba da ima bilo kakvih problema uzevši u obzir čvrste niti koje vežu te ljude. Upravo smo ih videli. A sasvim druga je stvar saradnja sa zvaničnim vlastima.
OFF: Majkl Mekfol se ponosi što je još 2000. godine u Putinu prepoznao „drugog Miloševića“. Mekfol je autor stotina antiputinovskih članaka i knjige „Nezavršena revolucija u Rusiji: Političke promene od Gorbačova do Putina“, koja je izašla još 2001. godine.
LEONTJEV: Zar je gospodin Mekfol zaista došao u Rusiju da radi u svojoj struci ? To jest, da dovršava revoluciju?
OFF: „Zavođenje slobode zahteva u početku obuzdavanje, a zatim i likvidaciju sila koje se slobodi suprotstavljaju, bilo da su to određena lica, pokreti ili režimi“, piše Majkl Mekfol u „Polisi rivju“ 2002. godine.
INSERT IZ FILMA: Mogu da me pitaju: ne čini li vam se da u putnom koferu ove očaravajuće dame, pored uzoraka robe, ima i uzorčića revolucije?
OFF: Fundamentalni rad Mekfola je „Revolucija u narandžastom: Uzroci demokratskog proboja Ukrajine“. U njemu su ukazane sume, struktura i broj uključenih, i obrazlažu se faktori tog prodora. Govori se o intenzivnom radu sa ukrajinskom omladinom pomoću američkih novčanih sredstava. Uzgred, sredstva su, prema verziji Mekfola, bila sasvim skromna – nešto više od 18 miliona dolara.
Uoči svog dolaska u Moskvu Mekfol je polagao račune senatorima: „Na predizborni period izdvojili smo devet miliona dolara, jedan milion više nego što smo potrošili 2007. i 2008. godine za podršku delatnosti koje su vezane za jačanje slobodnih i pravednih izbora“.
LEONTJEV: Zar nije uvredljivo da ih dva puta manje košta Rusija nego Ukrajina?! Ali ne treba se odmah nervirati: pravi budžeti se ne otkrivaju javnosti.
OFF: Kako piše „Forin polisi“, „u svojstvu američkog ambasadora svemogući Mekfol će imati mogućnost ne samo da posmatra kako se odigravaju promene u Rusiji već i da na njih utiče – ne samo u interesu SAD već i u interesu napaćenog ruskog naroda“.
LEONTJEV: Od koga se to napatio „napaćeni ruski narod“? Da nije možda Mekfolovih drugova iz vremena njegovog prvog boravka u Moskvi? Želimo da se nadamo da i drugi ambasadorski boravak gospodina Mekfola neće postati „najbolje vreme u njegovom životu“.
HILARI KLINTON: Čestitam vam, ambasadore, Ha, ha, ha!
Preveo Goran ŠIMPRAGA
( 33 ocena )

Vesti 

