Tri ključna igrača koji se pominju kao aktuelni i budući članovi vlade – Vučić, Đilas i Dačić – utrkuju ko će više da popusti oko Kosova
Pametnima je od starta bilo jasno da će od Nikolićeve platforme ostati samo mrtvo slovo na papiru. Ne zato što je neostvariva, već zato što će se Dačić i Vučić čvrsto potruditi da to tako bude. Ipak oni su učinili i nešto više – promenili su i slova na papiru.
Od cele nove platforme ostaće samo spin koji se sastoji u sledećem: cela operativna važnost platforme jeste da u javni govor uđe odrednica „privremene institucije Kosova“, a čije će nadležnosti formalno priznati Republika Srbija i fiktivno ih „delegirati“ na Prištinu, koja je izvršila akt secesije. Time se dobija nekoliko stvari. Prvo, u javnom govoru će se pronaći način da se postigne časni poraz, po kome se neće saradnja sa Prištinom gledati isključivo kao izdaja. Srbi sa Kosmeta će uzeti pasoše tzv. Kosova, plaćaće carinu Prištini, ali će imati pravo da sve te institucije, carinu i grb Kosova posmatraju kao privremene institucije Republike Srbije. Takav novogovor je već u punom jeku i budite sigurni da je pitanje trenutka kada će se započeti sa spinovanjem. Mi ćemo se tako i zvanično odricati jedne po jedne nadležnosti i prenositi je na Prištinu, čime se daje legitimitet kosovskim insitucijama.
Sve to će biti savršeno opravdanje da ukinemo institucije države na Kosmetu jer one u tom slučaju jesu paralelne. Deo tih institucija će ostati, ali kao autonomija u okviru Kosova, u sistemu institucija Kosova, finansirana iz Prištine. Time će Srbija dobiti sjajan izgovor da na lep način prepusti kosovske Srbe njihovoj sudbini. Po starom običaju, pošto smo im vikali, onako Šojićevski, „izdržite braćo, mi smo s vama!“, pustićemo ih da se probude u drugoj državi, naši će službenici crnim audijima pobeći preko Jarinja, zajedno sa opštinskom kasom, a premijer će čestitati građanima mir i budućnost. Za ustupke međunarodnoj zajednici u vidu bar minimalne autonomije za Srbe na Kosmetu po Ahtisarijevom planu Srbija će dozvoliti prijem tzv. Kosova u UN.
BOLJI OD ČEDE To je sasvim jasno. Jasno je da je to obećano, da se Dačić preporučuje strancima kako će on to završiti bolje i brže od Čede Jovanovića a kamoli od Đilasa. Jasno je da Vučić igra kompleksnu igru sa Đilasom, u kojoj mesta za Dačića nema. Zapravo Vučić igra sa Tadićem protiv Đilasa, sa Đilasom i Krkobabićem protiv Dačića, sa Dačićem protiv Nikolića i sa Nikolićem protiv Dačića. Kompleksno, nema šta.
Međutim, ono što nikako nije jasno je da premijer toliko izgubi kompas i ne izvrši izdaju suptilno i korak po korak, kao što se od 2008. godine do danas i radilo.
Ne, on je javno izgovorio da je Srbija spremna da ponudi Prištini priznanje u UN. Time ne samo što je prekršio Ustav ove zemlje već je načinio i najmonstruozniji kolaboracionistički akt, otvoreno priznao agendu koju tako ne bi izrekao ni Čedomir Jovanović. Time je pozicija Ivice Dačića postala potpuno jasna ukoliko se neko oko toga dvoumio. Njega ne zanima premijersko mesto radi Srbije, niti ga zanima posao kojim se bavi, niti nacionalni i državni interesi. Njemu je sve to isključivo instrumentalna moć, a nacionalni interesi resurs kojim može trgovati kako bi sačuvao svoj položaj moći u državi i svoju stranku na vlasti. Zapravo, on se boji da će u nekom budućem dogovoru Đilasa i Vučića on i SPS ostati bez vlasti i zato na sav način pokušava da se dodvori zapadnjacima i pokaže kako je on još kooperativniji i spreman da ponudi sve samo da na vlasti ostane; ako ne ostane, mogu se otvoriti brojni procesi, kako politički tako i sudski, a vrlo nepovoljni po njega.
Tako smo dobili situaciju da se tri ključna politička igrača koji se pominju kao aktuelni i budući članovi vlade – Vučić, Đilas i Dačić – utrkuju u tome ko će više da popusti oko Kosova. To samo pokazuje da je krajnji cilj jedino akumulacija moći i uvećavanje uticaja stranke radi ispunjavanja ličnih agendi, dok je resurs države nešto sa čim valja trgovati. Uostalom, videsmo kako je šeik naprasno kupio mimo tendera i na „ruka ruci“ kombinaciju skoro 10 odsto proizvodnje kukuruza i pšenice na severu Srbije.
MRMOT I ČOKOLADA Međutim, današnji Dačićev nastup je prevazišao svaku meru i pomeriće granicu dozvoljenog javnog govora o Kosovu još malo bliže tome da preovlađujući bude opštekapitulantski, da drugosrbijanski stav i zvanično postane mejnstrim politika. Sramno je da predsednik vlade Srbije izjavi ovako nešto. Zar smo posle svih predsednika vlade u istoriji naše zemlje spali na Dačića? Dačić je taj koji će odlučiti sudbinu Kosova?
Ova izjava zahteva trenutnu i oštru reakciju naroda. Međutim, kako to neko reče: „na vest da je ministar studentkinji oteo flašu hrvatske vode 973 komenatara čitalaca, a na vest da je Dačić rekao da Kosovo uz ustupke može u UN 28 komentara“.
To je, nažalost, suština i slika i prilika situacije. Pošto se vlast naroda ne boji, onda će scenario biti sledeći. Vučić će pametno i mudro ćutati, a sutradan će neko od funkcionera i manjih partnera u vladi ili savetnik predsednika Srbije izjaviti da je premijer pogrešno shvaćen ili pogrešno prenet. U najboljem slučaju, ukoliko imamo sreće, čućemo izjavu da „premijer Dačić nije smeo na taj način da se obrati javnosti iako smo sigurni da je pogrešno shvaćen“. Zatim će mrmot zaviti čokoladu u foliju, Dačić će izjaviti kako on ne želi da govori narodu bajke, a sve će to prekriti zelena trava zaborava.
Samo će se Priština radovati, samo je njima sve jasno i samo zato oni i učestvuju u pregovorima jer im je sa Zapada jasno rečeno na šta se Srbija na kraju obavezala. Ova katastrofalna, antinacionalna, antiustavna, antidržavna politika će dovesti državu na ivicu nestanka. Država koja nije dovoljno snažna da sprovede Ustav i zakone na teritoriji koju kontroliše politički i vojno, na kojoj ima vlast na terenu (mislim na Novi Pazar i tzv. „Preševsku dolinu“), koja nije u stanju da ukloni jedan spomenik i tablu, priznanjem Kosova definitivno će potvrditi da više nije u stanju da postoji kao država. Time će definitivno pokazati da nije u stanju da zaštiti sopstvene građane i da je njen Ustav selektivno obavezujući.
To će ohrabriti secesionističke pokrete u samoj zemlji, ekspanzivne susede koji će želeti da otmu još po koji deo Srbije, a Srbima dati izgovor da prelaze u druge nacionalne identitete i traže zaštitu država koje im to zaista i mogu pružiti. To će stvoriti i društvenu patologiju prvog reda, osećaj poraza koji će slomiti do kraja svakog mladog čoveka u Srbiji i pružiti mu jasan dokaz da u ovakvoj zemlji ne postoji niti može postojati ikakva budućnost.
Dačić je uradio veliku stvar ovom izjavom, i ne sumnjam da će biti nagrađen. Sem ukoliko se narod ne probudi, a bojim se da je za to još rano. A kada ne bude rano, biće dockan.
Ne vredi buditi se kad je predstava u pozorištu završena. Ukoliko već spavate na svom mestu,. spavajte i dalje. Ništa lepše od smrti u snu. Nimalo ne boli a niste ni svesni da umirete. Lepše je sanjati. Samo upamtite: „smrt je san bez snova“.
( 84 ocena )
Vesti 






