Vesti 
Jedna od najmlađih ex-jugoslavenskih glumica, koja je počela u "Boljem životu", a onda ga i pronašla u Holivudu govori o Kusturici, Šerbedžiji, Mannu
, Akinu, Minghelli i drugim velikim režiserima s kojima je radila Ispisano art deco slovima u popisu glumaca na odjavnoj špici filma "Gangster", posljednjeg blockbustera Michaela Manna, je i ime Branke Katić, koja je u ljetošnjem kino-hitu utjelovila nimalo sporedan lik Ane Sage, rumunjske imigrantice koja je svojim činom izdaje omogućila FBI-ju likvidaciju Johna Dillingera, jednog od najvećih kriminalaca iz razdoblja Velike depresije.
Beogradska, ex-jugoslavenska, a danas već i holivudska glumica, bivša učenica Rade Šerbedžije na novosadskoj glumačkoj akademiji trenutno već radi na novom glumačkom projektu, ulozi u fancuskom filmu "Čovjek koji je želio živjeti svoj život" redatelja Erica Lartigaua, u kojem će nastupiti zajedno s Catherine Deneuve i Romain Duris.
- To je moj prvi francuski film, i vredno učim jezik koji sam gotovo potpuno zaboravila (učila sam ga sedam godina u osnovnoj školi, a to je bilo jako davno) - u svojem prvom intervjuu za hrvatske medije rekla nam je 39-godišnja glumica rođena u Beogradu, koja trenutačno živi na relaciji London - Los Angeles - New York. S impozantnom listom glavnih i sporednih uloga u domaćim, njemačkim, engleskim, a sada i francuskim filmovima, Branka Katić svojedobno je bila simbol generacije mladih, urbanih ljudi 1990-tih u onome što danas zovemo "regijom" (nastupila je u seriji "Bolji život", glumila Idu u "Crnoj mački, belom mačoru" Emira Kusturice, a lista filmova o kojima je riječ još je i mnogo duža).
S minimalnim pauzama između uloga, zaokupljena "čergaškim načinom života koji joj uopće ne smeta", Branka Katić ima više razloga za zadovoljstvo: s nestrpljenjem očekuje premijeru još jednog svog filma, "Žena sa slomljenim nosom", koji je redatelj Srđan Koljević snimio krajem prošle godine u Beogradu. Tu po prvi put nastupa s hvaljenom srpskom glumicom Anicom Dobrom. Film čine tri međusobno isprepletene priče, a glume i Nebojša Glogovac, Nada Šargin i Vuk Kostić.
- Nisam nostalgičar koji sebe unesreći prisećanjem na stara vremena. I mene uvek iznova raduju novonastale situacije. Moja karijera je počela kada i raspad Jugoslavije, nažalost. I u svim lepim trenucima uvek je nekako iznad lebdeo oblak tuge da se nedaleko ljudi ubijaju zarad suludih uverenja i bezrazložne mržnje - kaže Branka Katić.
Glumila je i u jednoj epizodi HBO-ove serije "Bored to Death", u kojoj je direktor fotografije Vanja Černjul iz Zagreba.
-U mojoj epizodi su još bili i Ron Fehmiu i jedan glumac iz Slovenije. Bili smo bivša Jugoslavija u malom. Najviše smo voleli da gunđamo na našem jeziku. Razumećete, mislim, zašto...
Glumili ste u mnogo filmova u relativno kratkom vremenu. Kako se pripremate, imate li neku posebnu metodu koncentriranja na uloge?
- Pokušavam da proniknem u suštinu situacije u kojoj je ta osoba u tom trenutku. Volim da znam ili domaštam šta se desilo pre i posle priče koju film pokriva. Radim na ulozi, čitam šta se čitati da, pričam sa rediteljem i intuitivno dolazim do još i najboljih rešenja.
Vrijeme provodite radeći djelomice u Los Angelesu, New Yorku... Što vas veže uz Novi Sad, Beograd i koliko često dolazite u Srbiju?
- Vežu me porodica i prijatelji. Dolazim jednom ili dvaput godišnje. Još uvek radim u Beogradu, i to me beskrajno raduje.
Glumili ste u tri velika filmska ostvarenja u 1990-tima - "Mi nismo anđeli", seriji "Bolji život" i "Lepa sela, lepo gore".Pritom se "Anđele" iz 1992. može smatrati vašom legitimacijom. To je film koji je kod nas u Hrvatskoj na piratima bio veliki hit. Što kažete na to danas?
- "Anđeli" su film koji nam je svima doneo popularnost. Bio je to savršen tajming da odmah po završetku Akademije dobijem ulogu u filmu koji je i danas omiljen. I smešan i posle svih ovih godina...
Otišli ste iz Beograda dva dana prije NATO-ova bombardiranja. Možete li malo opisati okolnosti, i pojasniti svoje razloge za tu odluku?
- Otišla sam poslom u Češku, gde sam snimala film za BBC o engleskim vojnicima u ratu u Bosni "Warriors". Engleska vojska, koja je statirala u filmu, najednom je postala "neprijatelj". Razmišljala sam da će svi ti mladići posle završetka snimanja možda biti deo NATO-trupa koje napadaju moju zemlju... Bilo mi je teško. Nisam mogla da razumem zašto sam ja u Češkoj, a ceo moj život, i svi koje volim, pod tako stravičnim stresom i u životnoj opasnosti.
Jeste li još uvijek "apolitičan tip" (osim što za sebe volite reći da ste i "plavuša")?
- Da su političari pošteni, život na našoj maloj planeti bi bio raj.
Dakle: Europa ili SAD? Dosadašnje postaje su vam bile Novi Sad, London, New York i Los Angeles, i kao da stalno idete sve dalje. Razmišljate li o povratku kući?
- Evropa, uvek. Trenutno smo u Americi, ali svakako nameravamo da se jednog lepog dana vratimo. A gde ćemo se skrasiti, zaista ne znam. Još uvek se nismo umorili od našeg čergarskog načina života. Nikada nam nije dosadno.
Tko vas je najprije kontaktirao za ulogu Ane Sage u "Gangsterima"?
- Bonnie Timmerman, kasting rediteljka iz NY-a.
Kako ste se pripremali?
- Najdragocenija je bila knjiga jedne vlasnice bordela, Polly Adler, koja je takođe stigla iz Istočne Evrope kao i Ana. U njoj je savršeno u detalje opisan odnos madam i prostitutki, odnos sa klijentima i nemogućnost da ikada kao ličnost budeš cenjen zbog profesije kojom se baviš.
Jeste li se uspjeli identificirati s likom?
- Da, mislim da sam razumela njenu bol. I nemogućnost da izbegne i izdaju i deportaciju.
Volite li više igrati uloge strane vašem karakteru?
- Najviše volim igrati dobre uloge, bile one bliže ili dalje mom karakteru.
Mislite li da je Ana Sage sebi ikada oprostila?
- Nikada.
- Teško. Mislim da ju je ta izdaja mučila do kraja života.
Je li vas smetalo to što se Michael Mann odlučio izromansirati Dillingerov odnos s Billie Frechette, pa zatim i samog Dillingera? Ukratko, zašto je otišao u toliku "pozitivu"?
- Ne zaboravite da je u pitanju igrani, a ne dokumentarni film. Uz to, verujem da je veoma teško nečiji život ispričati u manje od dva sata, a da neki segment ili stvarni događaj iz života te osobe ne izostavite. Dillinger je definitivno bio veoma omiljen, iako je pljačkao banke. On je bio poput Robina Hooda, i za to vreme, kada mediji nisu bili toliko razvijeni, bio ja zaista poput rock'n'roll zvezde. Bije ga glas da je bio ženoljubac. Činjenica da je rastao bez majke možda to na neki način i pojašnjava.
Poput svog profesora s novosadske akademije Rade Šerbedžije, i vi ste u Hollywoodu zablistali ulogom istočnoeuropskog imigranta. Smeta li da od vas rade tipskog glumca?
- Ne dira me. Konačno, znam da nisam u mogućnosti da igram Amerikanku (osim ako nije nema ili mrtva), zbog akcenta koji imam.
Koliko ste se, po osobnom sudu, odmaknuli od glume Cloris Leachman, koja je 1973. bila Ana Sage u "Dillingeru", po nekima najboljoj verziji te priče?
- Taj film je odličan. Ona je divna glumica, možda za moj ukus malo preotmena u toj ulozi.
Negdje ste rekli da vam je ta uloga nagrada za sve ove godine bavljenja glumom: je li to zato što igrate glavnu negativku?
- To sam rekla zbog prilike koju sam dobila da glumim sa tako divnim glumcima u filmu koji je režirao jedan od najcenjenijih reditelja u Hollywoodu.
Biste li vi izdali Dillingera na njezinom mjestu?
- Nikada.
Je li vam bilo neugodno snimiti scenu u autu kad inspektoru Purvisu prisežete da ćete ga izdati?
- Bilo je uzbudljivo snimati tu scenu jer je imala zanimljiv obrt. Ona, koja je navikla da uvek ima muškarce pod kontrolom, udara u zid. Stvari se neće odvijati onako kako bi ona želela... Garancije koju toliko priželjkuje - nema.
Koja je za vas bila emocionalno najzahtjevnija scena u tom filmu?
- Scena kada nas Dillinger poziva u bioskop, a Ana već zna da će FBI biti obavešten.
Johnny Depp ili Christian Bale?
- No comment.
Neki tračevi povezuju vas i Deppa u ljubavnu aferu.
- Budalasti bulevarski tračevi. Koga to zanima?
Veseli li vas jednako kao prije rad na materinjem jeziku i na domaćim daskama?
- Naravno, i tako će uvek biti.
Koga cijenite od hrvatskih glumaca?
- Mnogo sam volela Borisa Dvornika. Rade Šerbedžija je moj najdivniji profesor, od koga sam toliko o glumi, životu i ljubavi naučila. A Lucija Šerbedžija je čarobna, baš kao i njen tata. I divna glumica i nežna prijateljica. Mnogo je volim.
Kako ste sad zadovoljni svojim engleskim? Jednom ste rekli da u inozemstvu želite raditi interesantne poslove i sebe natjerati da perfektno govorite engleski.
- Zadovoljna sam, mogu da glumim, a da o jeziku ne mislim. Ne govorim perfektno.
Krasi vas prirodnost; kako ste se uspjeli naviknuti na "plastični" Los Angeles?
- Nisam se navikla. Švrckam se po njemu bez šminke i štrasa.
Često se odjevate u kreacije srpskih dizajnera. Jeste li strastveni kad je moda u pitanju, ili je to možda za vas politička poruka?
- Nikakve političke poruke, zaista, nema. To su sve moji prijatelji za koje smatram da su talentovani i kao i svaka žena volim se ogrnuti nečim što je lepo i kvalitetno. Ako je još krojeno po mojoj meri, ah te velike sreće!
Radili ste s redateljima i producentima zaista različitih autorskih rukopisa. Možete li ukratko usporediti svoja iskustva u radu s Emirom Kusturicom, Tomom Hanksom ili Michaelom Mannom?
- Tom Hanks je producent serije Big Love, pa to ne bih uspoređivala; Emir i Michael Mann imaju zajedničku crtu u toj nestvarnoj energiji koju imaju, kao i u snažnoj viziji koju znaju kako da pretoče u dobar film.
Kako najbolje akumulirate energiju za rad?
- Opuštanjem u trenucima kada ne radim. Uživanjem u svim dobrim stvarima koje su mi date i koje život nudi.
Pripala vam je i uloga konobarice Ane u vrlo popularnoj HBO-ovoj seriji "Big Love". Vraća li se Ana u 4. sezoni ili ne?
- Vraća se i baš se tome radujem! Divna serija, odlični pisci, dobra glumačka ekipa.. Šta ćeš više?
Vaš prvi posao u SAD-u bila je također HBO-ova serija "Entourage". Što vam znači to iskustvo?
- To je prvi posao koji sam u Americi snimala. Imala sam veliku tremu, ali je sve prošlo kako valja. Ta serija je veoma popularna.
Stalno putujete; poželite li ikada, poput Ide u "Crnom mačoru", otploviti niz Dunav? Što mislite, gdje ćete se na kraju skrasiti?
- Bog dobri zna. Dom je tamo gde su mi najmiliji. A mali je svet.
Radila sam s velikim režiserima današnjice, ali je moj idol Welles
Je li bilo izazovno raditi u "Crnoj mački, belom mačoru"? Leži li vam karnevalska poetika Emira Kusturice?
- Taj film je fenomenalan. Ja sam uvek priželjkivala da radim sa Emirom i smatram to iskustvo dragocenim. Od njega možete naučiti toliko toga. Njegov talenat i energija su fascinantni.
Koja vam je najbolja scena u tom filmu?
- Taj film ima pregršt čarobnih scena. Ne bih znala da izaberem samo jednu.
U "Im Juli" ste radili sa hvaljenim njemačkim redateljem turskog podrijetla Fatihom Akinom (gdje igrate vozačicu kamiona Lunu). Govorite li njemački?
- Naravno da ne govorim nemački. Fatih me nagovarao da ga naučim, ne bi li sarađivali i u budućnosti.
Jeste li ikad razmišljali o karijeri u Njemačkoj?
- Nisam.
Kako vam se učinio njegov potez da u javnosti nosi jaknu s prekriženom svastikom, kao i njegov stav da je Busheva politika jednaka onoj Trećeg Reicha?
- Manite me komentara na tuđe političke stavove. Ko sam ja da o drugim ljudima sudim. Smatram da svako ima prava na svoje mišljenje.
Iako ste u "Breaking and Entering" imali manju ulogu, igrali ste bok uz bok s hvaljenom Juliette Binoche...
- Da, s čarobnom Juliette Binoche. Uloga je bila malo veća u scenariju, a divni Anthony Minghella mi je čak po završetku montaže poslao pismo u kome se izvinjava zbog izbačenih scena koje su bile deo celog sata koji je izbacio iz filma. Meni je zaista sam proces snimanja najvažniji, kako film na kraju izgleda je potpuno van naše kontrole.
Imate li nekih uzora u svojem najnovijem domu, Hollywoodu?
- Orson Welles je moj najomiljeniji lik u Hollywoodu.
Autor Sanja Romić
( 1 ocena )
