Nemačka kompanija „Ekolog“, čiju većinu zaposlenih čine Albanci iz Makedonije, osumnjičena je za trgovinu narkoticima u Avganistanu, što nije sprečilo Bundersver da s njom nastavi saradnju
Početkom marta obelodanjeni su rezultati kontrole povodom sumnji da je jedna privatna firma („Ekolog“), koja u Avganistanu radi za vojsku, povezana sa narkomafijom. Vojska je odlučila da saradnju sa firmom ipak nastavi, a firma je priznala da Bundesver ostaje njen omiljeni klijent. Ta storija o „ljubavi i vernosti“ otkrila je niz ozbiljnih problema koji svedoče o štetnosti strategije Zapadne koalicije u Avganistanu.
U osnovi novog prilaza Zapada Avganistanu figurira predstava da je glavni problem te zemlje u siromaštvu, koje je posledica visoke nezaposlenosti, što, opet, pored svih ostalih nedaća, podstiče Avganistance da se bave uzgajanjem opijumskog maka. A onda novac od narkotrgovine odlazi za finansiranje talibana i zato je borba protiv narkotrgovine zalog za uspeh antiterorističke operacije u Avganistanu.
Posledice okolnosti da na Avganistan otpada 90 odsto svetske proizvodnje opijuma ne iscrpljuju se finansiranjem bojovnika preko kanala međunarodne narkotrgovine. Probleme stvara i visok nivo zavisnika od narkotika među avganistanskim policajcima.
Nema sumnje da je narkobiznis zlo protiv koga se treba boriti. Jedan od načina jeste fizičko uništavanje plantaža maka i laboratorija za proizvodnju heroina. Snage međunarodnog kontingenta ISAF u Avganistanu u više navrata su izvodile akcije sa tim ciljem. Sumirajući rezultate jedne od takvih operacija, ministar odbrane Velike Britanije Džon Haton je izjavio da se „zaplenjeni narkotici nikada neće obresti na ulicama britanskoh gradova niti će parama dobijenim njihovom prodajom biti finansirani talibani“. U januaru je „Frankfurter Algemajne Cajtung“ pisao da je u internom dokumentu komandant vojske NATO u Evropi general Džon Kredok označio narkotrgovce i sve što je vezano za proizvodnju narkotika „zakonitim vojnim ciljevima“.
KAKO SU KRENULE OPTUŽBE Izaslanik predsednika SAD za Avganistan i Pakistan Ričard Holbruk drži se specifičnog gledišta na avganistanski narkobiznis. U februaru 2010. godine taj „razbijač“ Jugoslavije je po ko zna koji put svoj stav prezentovao kao neslaganje sa Rusijom: „Ruska vlada smatra da je iskorenjivanje opijumskog maka ključ za rešenje problema, a mi smatramo da to talibanima stvara mogućnosti da vrbuju seljake“.
Nedavno je vođstvo NATO proverilo delatnost nemačke privatne firme „Ekolog“. Saopštenje o proveri stiglo je od nemačkog generala Egona Ramsa, koji se nalazi na čelu visoke vojne komande NATO u Brunsumu (Holandija). Kako sledi iz generalovog intervjua, postojao je osnov za sumnju kako ta firma trguje narkoticima i bavi se pratećim delatnostima u vezi s tim. To je ozbiljna optužba protiv firme koja u Avganistanu radi od 2003. godine. Među njenim klijentima su nemački, američki, britanski, španski, hrvatski, italijanski, belgijski, finski, švedski, francuski, norveški, estonski, bugarski i turski vojni kontingent, zatim ambasade SAD, Nemačke i Kanade u Kabulu te Nemačka banka za razvoj i Nemačka asocijacija za tehničku saradnju. Kompanija se bavi profitabilnim biznisom na segmentu tržišta koji se uspešno razvija - opsluživanjem oružanih snaga. Prema podacima uglednog časopisa u nemačkim poslovnim krugovima „Virtšaftsvohe“, u 2005. godini promet firme povećan je u poređenju sa prethodnom godinom za 55 procenata i iznosio je 131 milion evra.
Uostalom, novinari veruju da je to umanjena suma. Povećava se i broj zaposlenih u firmi: od 2006. godine taj broj je udvostručen. Po okončanju hladnog rata mnoge zapadne države izvršile su privatizaciju nekih službi, izuzevši ih iz kompetencije ministarstva odbrane. Privatne firme preuzimaju na sebe snabdevanje i, poput firme „Ekolog“, opsluživanje. U kompetenciju firme ulaze čišćenje, pranje, odvoženje smeća, instaliranje mobilnih toaleta i isporuka goriva. Obim narudžbina suštinski je povećan zbog kopnenih operacija u raznim zemljama sveta koje je izvodio NATO. Samo stvaranje firme „Ekolog“ odnosi se na 1999. godinu i povezano je sa ratom u Jugoslaviji. Tada je preduzimljivi Nacif Destani organizovao u Prištini praonicu za nemačke vojnike na Kosovu. Budući šef firme tada je imao svega 19 godina. Osim na Balkanu, firma je radila u Sudanu a danas u Iraku opslužuje oružane snage SAD, Velike Britanije i Italije, zatim pomorski korpus SAD i britansku energetsku kompaniju Kellogg, Brown & Root, ima odeljenja u Kuvajtu, Dubaiju, SAD, Libanu i u Turskoj.
Prvi talas pominjanja kompanije u štampi se u martu 2006. godine, kada su u Avganistanu ubijena četvorica od šestorice talaca, inače saradnika „Ekologa“. Tada je saopšteno da od ukupnog broja od 1.500 saradnika njih 1.200 radi u Avganistanu, a 90 odsto saradnika su stanovnici Makedonije unajmljeni po ugovoru. Prema zapadnim merilima, uslovi rada su spartanski. Radi se u smenama, odlazi se na dvonedeljni odmor posle 3–4 meseca rada u inostranstvu. U Iraku im je iz bezbednosnih razloga zabranjeno da ulaze na teritoriju američkih kasarni, radnici stanuju u 14 kvadratnih metara na četvoricu. Bez obzira na to, u Makedoniji ima više od 20 hiljada onih koji žele da se zaposle u „Ekologu“ jer je plata saradnika, koja se kreće između 1–1,5 hiljadu evra mesečno, za tri-četiri puta viša od nivoa najplaćenijih službenika u toj balkanskoj zemlji. Firma je registrovana u Nemačkoj jer je tako lakše dobijati vojne narudžbine. Vlasnik firme, Nacif Destani ima nemačko državljanstvo i, po svedočenju medija, odrastao je u Rejnland-Pfalcu.
KLAN DESTANI Klan kosovskih albanaca - porodica Destani - poreklom je iz omanjeg grada Tetova na severo-zapadu Makedonije, nedaleko od granice sa Kosovom. Prema popisu iz 2002. godine, od 86 hiljada stanovnika Tetova skoro 70 odsto su Albanci, preciznije, Kosovari. U medijima je saopošteno da je još pre osam godina u izveštaju specijalnih službi pri kontingentu KFOR pomenut nekakav “klan orijentisan na kriminalnu delatnost“ u pograničnom području između Kosova i Makedonije. Uporedo s tim, Destani nije i jedini albanski klan u Makedoniji. Strukture klanova najčešće su kombinacija političkih, vojnih i finansijskih interesa. Svojevremeno je Nacifov otac Lacim Destani 1987. godine osnovao turističku firmu „Sharr Turist“, koja se u stvari bavila nelegalnim prebacivanjem gastarbajtera u Nemačku. A 1994. godine Lacim Destani je osuđen na više od dve godine robije zbog organizovanja prebacivanja imigranata iz zemlje svojih sugrađana i držanja vatrenog oružja. Nemački vojni resor smatra, međutim, da se prilikom slanja narudžbine ne treba uzimati u obzir porodična privatnost saradnika firme. Godine 2008. otpušten je jedan od saradnika firme, koji je bio optužen za trgovinu heroinom.
Po okončanju provere, početkom marta doneta je odluka da se ne prekidaju odnosi sa firmom „Ekolog“. Firma je uspela da skine sa sebe sumnje za umešanost u nelegalnu delatnost. Međutim, mediji se pitaju: zašto se vojne narudžbine vrše bez tendera? Prema važećem zakonodavstvu, tender mora da se raspiše u slučaju ako je suma narudžbine veća od 200 hiljada evra, a u slučaju „Ekologa“ radi se o narudžbinama koje se mere desetinama miliona evra. Samo u 2010. godini planirano je da se firmi doznači 50 miliona. Zašto se, bez obzira na obelodanjene činjenice o nekvalitetnom izvršenju radova, ugovori sa „Ekologom“ iz godine u godinu obnavljaju?
Ta pitanja ostala su u vazduhu. U Nemačkoj je očigledan raskorak između javnog mnenja i politike vladajuće klase. Prema poslednjim anketama, u uspeh avganistanske operacije sumnja 76 odston Nemaca, dok 65 odsto njih ne želi povećanje kontingenta. Istovremeno, parlament glasa za povećanje maksimalno dopuštenog broja vojnika u nemačkom kontingentu sa 4.485 na 5.350 vojnika. Pritom je pozitivni rezultat glasanja bio jednoglasniji nego o mnogim drugim pitanjima. Frakciju partije „Levi“, koja po tradiciji glasa protiv inostranih misija Bundesvera i koja je u sali parlamenta priredila protest, predsednik parlamenta je izbacio iz sale. Po svoj prilici, u takvim uslovima Bundesver, nezainteresovan da iznosi smeće iz svoje kuće, još jednom je skrenuo pažnju javnosti na kriminalne aspekte vojne operacije u Avganistanu.
Izvor Fond strateške kulture, Moskva
Prevod R. Dosković
( 0 ocena )

Vesti 




