DUŠAN PAJIN: MLADOBOSANAC KOJI JE PRE STO GODINA ZAČEO IDEJU O EVROPSKOJ UNIJI

Dimitrije Mitrinović (1887–1953) je u proleće 1914. u Minhenu sastavio platformu o ujedinjenju Evrope...

Dimitrije Mitrinović (1887–1953) je u proleće 1914. u Minhenu sastavio platformu o ujedinjenju Evrope

Ovu godinu mnogi označavaju kao stogodišnjicu izbijanja Prvog svetskog rata, ali vredelo bi podsetiti da je iste 1914, samo nešto pre samog rata, začeta ideja o potrebi i dobrobiti osnivanja Evropske unije, kao važnog činioca u otklanjanju stalnih opasnosti od novih ratova. A začetnik i pokretač ove ideje bio je Dimitrije Mitrinović (1887–1953).

Mitrinović je 1913. otišao u Minhen da radi na doktorskoj tezi o modernoj umetnosti kod Hajnriha Velflina. Međutim, osim umetnosti, važna preokupacija za njega su bile i opštedruštvene prilike. Na osnovu sačuvanih dokumenata, vidimo da se od proleća 1914. do svoje smrti 1953 (u Ričmondu, Velika Britanija) stalno zalagao i borio za evropsku svest o zajedništvu. To vidimo u platformi „Arijska Evropa”, koju je napisao u to vreme i poslao jednom krugu evropskih intelektualaca. Njene glavne ideje su najava onoga što će u razrađenijem obliku biti rečeno i 1931. u platformi grupe Nova Evropa.

Ideje ujedinjene Evrope javljaju se u vreme Mitrinovićevog boravka u Minhenu, gde se povezao sa umetničkom grupom „Plavi jahač” (posebno Kandinskim) i grupom evropskih intelektualaca (posebno Erihom Gutkindom i Frederikom van Edenom).

Mitrinović je (u proleće 1914) izradio platformu, čije su osnovne ideje sledeće:

– Budućnost čovečanstva ne može se stvarati slepim istorijskim i sudbinskim instinktima, kroz svetske ratove koji su u pripremi na svim stranama…

– Istinsko rešenje kulturnih problema čovečanstva nije moguće dok Evropa ne obustavi svoj suicid, kroz međusobne borbe i stalnu opasnost od rata.

– Narodi Evrope trebalo bi da stvore zajedničko bratstvo sa zapadnim i južnim Slovenima, kao i Rusima… sa Mađarima, Fincima i Jevrejima.

– Novo čovečanstvo samo će sebe kreirati kroz Uniju evropskih republika.

Dakle, ako se ova godina u Evropi i svetu obeležava kao stogodišnjica Velikog rata, imalo bi jednako smisla i da se obeleži kao stogodišnjica začetka ideje o Evropskoj uniji.

Utoliko pre što navedeni stavovi nisu za Mitrinovića bili samo prolazna utopijska čežnja nego se ovoj zamisli (ujedinjenju Evrope) on vraćao i narednih decenija, tokom svog boravka i rada u Britaniji, sve do februara 1950, kada je održao poslednji govor o ovoj temi. Pri tome, u maju 1950. sklopljen je sporazum između Nemačke i Francuske (o uglju i čeliku), koji se smatra polaznom karikom u daljem faktičkom procesu povezivanja i integracije evropskih država.

Kad je reč o terminu „arijska Evropa” i „arijstvo” Mitrinović je između 1913. i 1920. taj termin upotrebljavao kao oznaku za ono što je najbolje u Evropi, a ne u rasističkom značenju, kako će ovaj termin biti korišćen u nacizmu.

To vidimo i po njegovim tekstovima koje je objavljivao 1920–1921, gde osuđuje rasističku politiku kolonijalizma, koja je došla do izražaja i pre uspona nacizma.

Mitrinović je 1931. inicirao stvaranje grupe Nova Evropa (New Europe Group), koja će – sa prekidima – postojati do 1957, kada je održan njen poslednji sastanak.Prvi predsednik je bio Petrik Gedis (Sir Patrick Geddes), koga je Mitrinović upoznao još 1915. u kući jedne Engleskinje, koja je kod Mitrinovića u to vreme učila srpski, jer je htela da ode u Srbiju, kao ratna bolničarka

U kojoj meri je tu preovlađivala jedna realistična dalekovidost – vidimo i po tome što se govori o problemima koji su i danas aktuelni u Evropskoj uniji:

Evropa je veoma kompleksna. Njena kompleksnost – velika raznovrsnost načina života koje ona obuhvata – jeste, takoreći, njena najveća vrednost. Oni koji su suočeni sa problemom njene integracije ne smeju biti shematski utopisti, koji teže jedinstvu putem poništavanja svih razlika u okviru gotove konstrukcije.

Federacija Evrope ne bi značila odbacivanje legitimne autonomije bilo koje nacije, još manje njene teritorije, kulture, jezika ili običaja. Ona bi, međutim, značila ukidanje međusobne agresije, kako vojne tako i ekonomske, od strane nacija koje se ugrožavaju u  međusobnim zaverama…

Pošto se zadesio u Nemačkoj u vreme Sarajevskog atentata, Mitrinović nije pokušao da krene na jug da ne bi bio uhapšen, pa je uspeo da napusti Nemačku i stigne do Britanije, nekoliko dana pre izbijanja rata, početkom avgusta 1914. Još jedna zanimljivost je što je Mitrinović do svog odlaska u Britaniju takođe bio član Mlade Bosne, koja je – zbog Sarajevskog atentata i prethodnog atentata 1910. na austrijskog generala Varešanina, poglavara anektirane Bosne i Hercegovine – za mnoge bila i ostala samo teroristička organizacija. Međutim, Mlada Bosna, kao neformalna organizacija, okupljala je širok krug pojedinaca, od kojih su neki bili skloni atentatima, a drugi su smatrali važnim angažman na kulturnom i političkom planu, kao Andrić i Mitrinović.

Da bih sačuvao od zaborava Mitrinovićeve ideje i akcije, napravio sam i jednu veb-stranicu njemu posvećenu – http://afrodita.rcub.bg.ac.rs/~dpajin/dm/index.html – a nedavno je (u decembru 2013, u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu) održan i okrugli sto posvećen njemu. Možda mu tokom ove godine na zgradi biblioteke (kojoj je zaveštao polovinu svoje biblioteke iz Britanije) bude postavljeno i spomen-obeležje.

Autor je profesor univerziteta

Izvor Politka, 07. 03. 2014.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u