SLOBODA, VELIKI GEOPOLITIČKI PROJEKAT KOJI TRAJE

UMBERTO PASKOLI Prelazak na nacionalne valute među zemljama BRIKS garantovaće im još nepoznat nivo...

UMBERTO PASKOLI

Prelazak na nacionalne valute među zemljama BRIKS garantovaće im još nepoznat nivo nezavisnosti od SAD, a to je samo vrh sante

To je samo vrh ledenog brega. Veliki politički projekat počinje da se se ostvaruje. Tako je javila ruska državna novinska agencija Itar-tass, a tu su vest mnogi očekivali od početka ukrajinske krize. Najveća ruska energetska kompanija Gazpromnjeft konačno je „potpisala ugovor sa svojim klijentima o prelasku sa dolara na evro (u tranziciji prema rublji) za plaćanje u gotovini”. Vest da je dogovor zaista potpisan, a ne samo da se o njemu raspravljalo, dao je predsednik upravnog odbora Gazproma Aleksandar Đurkov.

Uprkos pritiscima Volstrita i cele vojske njegovih propagandista i političkog aparata, devet od deset Gazpromovih potrošača nafte i gasa pristaju da u sledećih 30 godina plaćaju u evrima. Naravno, veliku vododelnicu predstavljao je do sada još neviđen ugovor Gazproma sa Kinom za 30-godišnju isporuku gasa u vrednosti od 400 milijardi, potpisan u Šangaju 21. maja u prisustvu predsednika Putina i Ksi Đaopinga, u vreme žestoke britansko-američke destabilizacije Ukrajine.

Ustvari, nije ispravno govoriti o 400 milijardi dolara jer taj veliki posao, obavljen u juanima i ruskim rubljama, vezuje ekonomski i strateški Kinu i Rusiju za sljedeće tri decenije, de facto (a možda čak i de iure) stvarajući neraskidivo simboličko savezništvo, koje će nužno obuhvatiti i vojni aspekt.

Dogovor između Rusije i Kine je jasan poraz opsesivnih pokušaja Volstrita da se dve zemlje održe u stanju konkurencije i, još bolje, sukoba, gotovo ratnog. Dakle menja se struktura savezništava, udarajući na istorijske temelje engleske kolonijalne geopolitike (zavadi pa vladaj).

dolar03

KRAJ GEOKOLONIJALNE POLITIKE

Pred rastom pritisaka i pretnji upućenih nacionalnoj bezbednosti dve zemlje, Rusija i Kina su brilijantno prevazišle ideološko-kulturne razlike, koje su ranije podsticale stare kolonijalne sile a kasnije i njihovi naslednici finansijeri Volstrita i Londona u svojoj strategiji „podeli i osvoji”. Osim toga, na užas Londona i Vašingtona, Kina i Rusija su zaključile dogovor sa Indijom (zemlje BRIKS), rušeći još jedan princip engleske geokolonijalne politike: tajna kontrole Azije i Evroazije uvek se svodila na izazivanje večnog rivalstva između Indije, Kine i Rusije.

Bila je to formula „velike igre” za 21. vek. To je bio motiv zbog koga je Obama bio izabran da nasledi Džordža V. Buša. Tadašnji kandidat za potpredsednika Džozef Bajden izjavio je 27. avgusta 2008. na demokratskoj konvenciji u Denveru zašto je dvojac Obama-Bajden bio izabran da zaposedne Belu kuću. Najveća greška Bušove administracije i republikanaca, tada je rekao, nije bila žestoka ratobornost koju su pokazali, već njihov poraz u „suočavanju s najmoćnijim snagama, koje na izvestan način oblikuju ovaj vek: izranjanje Rusije, Kine i Indije i njihovo pretvaranje u velesile”. Ljubljeni posinak Zbignjeva Bžežinskog Barak Obama morao je da porazi tu veliku „pretnju”. Očito, nije u tome uspeo. Ali to objašnjava tvrdoglavu, neracionalnu, autodestruktivnu aroganciju sedog kralja sadašnje administracije.

Treba podvući značenje ovakvog razvoja u odnosu na stvarnu ekonomiju i finansijske strukture, koje su njome uslovljene. Takvi pravci razvoja Evroazije mogu da oslabe „lance koji vezuju Evropsku uniju za londonski Siti”. Kraj sistema plaćanja u dolarima (petrodolarima) ne odnosi se na valutu SAD ili na SAD kao takve. Napuštanje tog sistema znači restauraciju racionalne i prosperitetne ekonomije u samim SAD. Ono što je poznato pod imenom „sistem dolara” samo je sredstvo finansijskih centara, koji na taj način poseduju feude za pljačkanje svetske ekonomije. Ti centri su spremni na bilo šta, samo da bi spasili svoje pravo na pljačku.

Ko god je dosad tražio alternativu dolaru kao sistemu, poznato je, naišao je na divljački otpor. U ovom času ispravno je setiti se generala Leonida Ivašova, koji je 15. juna 2011, razmišljajući o divljem razaranju Libije, kao glasnogovornik oružanih snaga Rusije i raniji predstavnik Rusije u NATO, napisao: BRIKS i misija preobličavanja sveta. „Ko se usudio da ospori hegemoniju dolara“, objasnio je Ivašov, „postaje meta napada“. Naveo je vrlo precizne primere: Irak, Libija, Iran.

dolarcrash-4697483

BITKA ZA EVROPU

Od propasti Sovjetskog Saveza, zemlje koje su ugrozile prevlast dolara podnosile su jake pritiske i ponekad razorne napade. Sadam Husein, koji je zabranio cirkulaciju dolara u svim sektorima iračke ekonomije, pa i u trgovini naftom, bio je srušen i podvrgnut smrtnoj kazni, a njegova je zemlja uništena. Gadafi je započeo s premeštanjem trgovine gasom i naftom Libije u arapske valute, pokrivene zlatom, a vazdušni napadi na njegovu zemlju počeli su gotovo istog momenta. Teheran je morao da prekine sa namerom da napusti dolar kako bi izbegao da i on ne postane žrtva agresije. Pa ipak, uživajući i neograničenu podršku SAD, finansijske imperije Rotšilda i Rokfelera nemoćne su protiv pet najvećih civilizacija sveta – one predstavljaju zemlje koje imaju gotovo polovinu svetskog stanovništva.

Zato je Ivašov pristalica koordinisane strategije tih zemalja, koje potvrđuju svoju nezavisnost korišćenjem sopstvene valute. „Prelazak na nacionalne monete u finansijskim transakcijama između zemalja BRIKS garantovaće im postizanje dosad neviđenog nivoa nezavisnosti“.

Zemlje BRIKS su očito imune na velike pritiske i nisu ranjive šarenim revolucijama i strategijama izazivanja i izvoza finansijskih kriza. Nasuprot SAD i EU, zemlje BRIKS imaju dosta prirodnih resursa ne samo da održavaju svoje ekonomije na površini, prodajući ugljovodonike, hranu, vodu i električnu energiju već i da podrže snažan ekonomski rast.

Prelazak na nacionalne valute u transakcijama među zemljama BRIKS garantovaće još nepoznat nivo nezavisnosti od SAD i od Zapada uopšte, ali i to je samo vrh ledene sante. Veliki geopolitički projekat počeće se ostvarivati. Sad je na Evropi da se odluči za veliki korak.

Ukrajinska kriza je ustvari bitka za Evropu. Elite kontinentalne Evrope: Nemačka Alfreda Herauzena, Francuska Šarla de Gola, Italija iz vremena Enrika Mateia i Alda Mora pripadale su Evropi koja je bila u potrazi za sopstvenim suverenitetom i nezavisnošću. Međutim evropske elite do sada su podnosile teror i pretnje upravo u onim terminima kako je to naveo general Ivašov.

Dok besni bitka za Evropu, treba videti koje evropske velesile – a koji pak ćutljivi partneri, traumatizovani i uplašeni – posmatraju, sa strepnjom i bolnim sećanjima na prošle poraze, čvrst stav Rusije.

Prevod JASNA TKALEC

Global Research / Advance

 

Svet
Pratite nas na YouTube-u