Bez pomoći Rusije Srbija neće moći da sačuva Kosovo i RS

Za stratege borbe protiv Rusije neophodno je uništenje srpskog bića i državnosti

Najnovija dešavanja u Kosovskoj Mitrovici ponovo su pokazala da je Kosovo nerješiv problem za EU. I ne samo to. Kosovo je „crna rupa“, tj. opasnost. U vladama evropskih zemalja prisutan je stav da je Kosovo „tempirana bomba“.

Zvaničnici EU izbjegavaju da se suoče s podatkom da svako veče 10 autobusa iz Prištine preko Srbije kreće prema zemljama EU, i da je iseljavanje Albanaca ravno onom iz 1999. godine. Razlog je razočaranost Albanaca u rukovodstvo ove samoproklamovane države, zaokupljene borbom za vlas dok joj je privreda potpuno zanemarena i propala.

“MAFIJAŠKA DRŽAVA”
O ekonomskoj situaciji najbolje govori podatak zvaničnog Berlina da trećina stanovništva preživljava sa prihodima od 1,5 evra dnevno, dok se za 50 odsto stanovništva smatra da živi još teže, odnosno da primanja ne dosežu ni jedan evro na dan. Djeca se masovno ispisuju iz škola. Kriminal je u procvatu, te mnogi mediji u EU, od kojih su italijanski najuporniji, tvrde da je Kosovo mafijaška država.

Potpuna kriminalizacija društva je razlog što i srednje situirano stanovništvo napušta Kosovo. Hilari Klinton je još 2012. godine Hašimu Tačiju obećala da će Kosovo ući u EU i NATO. Njen suprug Bil je ubrzo dobio spomenik u centru Prištine, ali su obećanja ostala neispunjena. Inače, obećanje Klintonove EU je dočekala užasnuta. Ulazak Kosova u EU ne bi bio problem za SAD već za EU, koja ni u kom slučaju ne želi da dio Unije bude kriminalizovana pseudo-država sa 50 odsto nezaposlenog stanovništva.

U izvještaju BND od februara 2005. godine navodi se da se preko Tačija, Džavida Halita i Ramuša Haradinaja, na Kosovu ostvaruje veza između politike i ekonomije, kao i organizovanog međunarodnog kriminala. Za navedene je rečeno da produkuju nestabilnost i da i nisu ni zainteresovani za stvaranje efikasne pravne države, jer bi njihova mafijaška aktivnost mogla biti dovedena u pitanje.

BND je naglasio da je nemoguće infiltrirati se u mafijaške krugove koji se sastoje od klanova. Međutim, Tači je bio miljenik Olbrajtove, a sem BND podržavala ga je i CIA. Od navedenih organizacija Tači je još 1990. godine dobio sredstva da osnuje Dreničku grupu koja se od 2007. povezuje sa italijanskom, albanskom i makedonskom mafijom.

Nasljednica Dreničke grupe je Tačijeva Demokratska partija. EU krije da je njena komisija još te 2007. godine istražila zločine OVK i Dreničke grupe. Međutim, objavljivanje izvještaja kao i izvještaja o klinici Medikus i Žutoj kući, bilo je stopirano od „nekog iz Vašingtona“.

Dok mafijaško Kosovo sa uništenom privredom stanovništvo napušta, ono preostalo u najvećem broju želi ujedinjenje sa susjednom Albanijom. S druge strane, albanski premijer Edi Rama, iako neprekidno šalje spinove o Velikoj Albaniji, ima sve veće dileme u pogledu realizacije te ideje.

Albanija je ekonomski mnogo stabilnija, te bi ujedinjenje sa Kosovom moglo donijeti ogromne probleme, do mjere da bi Tirana mogla postati plijen mafijaša iz Prištine. Brisel praktično nema nikakav uticaj na Kosovo, dok je uticaj SAD očegledan. Ali upravo zahvaljujući klintonističkoj podršci na Kosovu napreduju samo bijeda, kriminal, trgovina narkoticima i radikalizam svake vrste.

NATO, odnosno SAD su uvođenjem tomahavk-demokratije u Srbiju i Kosovo sebi omogućili strateške interese, ali Kosovu isključivo bijedu i kriminal, uključujući i imidž područja svjetski poznatog po radikalizmu i trgovini narkoticima.

Evropska država koja je uz SAD zdušno podržala zaposjedanje južne srpske pokrajine bila je Njemačka. Privlačili su je prirodni resursi dok je za SAD prioritet bila namjera da se na Kosovu instalira Bondstil, baza koja bi omogućila kontrolu jugoistoka Evrope, ali i Bliskog Istoka.

STRATEŠKA RAČUNICA VAŠINGTONA
Bondstil kontroliše protok nafte, ali i sva politička zbivanja na ovom području. Pored baze Bondstil SAD su ubrzo izgradile baze u Bugarskoj i Rumuniji. Od posebnog značaja su avio baze Graf Ignatijevo i Bezmer u Bugarskoj, te baza Kogalničeanu Mihail u Rumuniji, vrlo važne zbog vojnih operacija u Avganistanu, a zbog namjere da se stvore uporišta u centralnoj Aziji, za koju se cijeni da je „meki stomak“ Rusije.

U Rumuniji su SAD instalirale i velike kopnene kapacitete i tako na sjeveru Balkana i na Crnom moru svoje prisustvo učinile značajnim. Bondstil ima ulogu isturene operativne baze koja je u jednom periodu imala 10 000 vojnika, što joj, uz ostale NATO baze u Bugarskoj i Rumuniji, daje strateški značaj u „obuzdavanju Rusije“ na ovom području i kontroli trgovine naftom ne samo na Bliskom istoku, već i u pojasu Kaspijskog bazena.

Gruzija je trebalo da bude domaćin novom Bondstilu, ali je ocijenjena kao nesiguran partner. Stoga SAD vrše sve snažniji pritisak na Beograd kako bi Kosovo dobilo nezavisnost.

Naime, sve dok Kosovo ne bude potpuno nezavisno i kao država priznato od Srbije, opstanak Bondstila u kapacitetu koji mu je dat je pod znakom pitanja. Stoga se SAD iz petnih žila trude da Kosovo dobije vojsku, da po svaku cijenu bude priznato od Srbije kao nezavisna država, i da uđe u EU i NATO.

Inače, za stratege borbe protiv Rusije neophodno je uništenje srpskog bića i državnosti. Po njima, Srbi na Balkanu ne smiju biti faktor u ekonomskom, političkom i vojnom pogledu. Tako je projekcija budućih događaja na Kosovu dalja nestabilnost i zločini, prijetnje i ubistva Srba. Bez pomoći Rusije Srbija se neće moći odupreti pritiscima i problemima koji dolaze. Pojedini američki senatori nastaviće da posjećuju Kosovo i Beograd u namjeri da se Srbi disciplinuju a Rusija definitivno protjera sa Balkana.

Zahvaljujući pisanju britanskih medija, ali i aktivnosti pojedinih srpskih političara, miljenika Sarajeva, kao i bošnjačkim lobistima, stvara se percepcija da su Republika Srpska i njen predsjednik Dodik glavni oponent nacionalnim interesima SAD na Balkanu. Stoga će pored pritiska na zvanični Beograd, sve do oktobarskih izbora i dalje na sceni biti lažne vijesti i podmetanja svake vrste, kako bi se izuzetno visok politički rejting Dodikove SNSD umanjio, a kandidati partije za predsjednika Srpske i člana Predsjedništva BiH diskreditovali.

Na udaru će, svakako, biti Ministarstvo unutrašnjih poslova, shodno procjeni da bi uklanjanjem ministra Lukača put ka destabilizaciji Srpske bio otvoren. Koristiće se sve što bi moglo poslužiti kao povod, uključujući i trivijalne stvari, kako bi se putem medija i društvenih mreža ministar kriminalizovao a na ulice izveli građani, kako bi se pokušalo doći do kritične mase potrebne za stvaranje haosa. Agenti haosa neće štediti novac ubrizgavajući ga u pojedine NVO i portale piromane. Ali, vrijeme im ističe, oktobarski izbori sve su bliže.

 

Sveosrpskoj.com