Neverovatni put saudijskog princa

Mohamed bin Salman je oduvek bio kombinacija vizije, samopouzdanja i arogancije

U večernjim satima 21. juna 2017. godine stanovništvo Saudijske Arabije svjedočilo je bizarnoj i apsolutno nerealnoj sceni. Na državnoj televiziji prekinuo se program, a u etru su se pojavili Muhamed bin Najaf, tadašnji prijestolonasljednik saudijskog trona, i Mohamed bin Salman, sin kralja Salmana i jedan od najmoćnijih ljudi ove naftom prebogate države.

Gledaoci kanala Al-Arabija još se nisu ni snašli, a bin Najaf je kleknuo na koljena, poljubio ruku bin Salmana i procijedio:

— Zaklinjem ti se na vjernost. Biću uz tebe, i u dobru i u zlu.

Saudijska Arabija je ostala u šoku, bio je to znak da se na Bliskom istoku počinju događati tektonske promjene i da se ultrakonzervativna zemlja počinje polako otvarati prema Zapadu i pretvarati u relativno normalnu monarhiju. Popularni MBS, kako najčešće zovu bin Salmana, stao je prvi u redu za tron i odmah pokrenuo velike operacije koje su izmijenile odnose snaga u nestabilnoj regiji, ali i sklopile neka nova savezništva.

Svjetska javnost je vrlo brzo saznala da je MBS postao najmoćniji čovjek u Saudijskoj Arabiji, prevladavalo je mišljenje da je promjena u vrhu monarhije prošla relativno mirno i bezbolno, ali ugledni ,,Njujorker” prvi put otkriva nevjerovatnu pozadinu koja je prethodila velikoj bitki za vlast, ko je odigrao glavnu ulogu u ‘svrgavanju’ bin Najefa, kako je u posljednji tren spriječena invazija na Katar i kakva je bila uloga Sjedinjenih Američkih Država u cijeloj priči.

Naravno, sve je počelo s Amerikancima. Samo par dana nakon inauguracije Donalda Trampa, njegov zet Džared Kušner sjeo je s njim za sto i počeo da diskutuje o tome kako Bliski istok treba zauvijek promijeniti. Za stolom je bio i Stiv Benon, tada glavni strateg Donalda Trampa.

— Glavni plan je bio uništiti ISIS. Dakle, ne potjerati ih iz Sirije i Iraka, nego zbrisati s lica planete. Nakon toga treba poslati poruku bogatim državama iz Zaliva da prestanu da finansiraju radikalne islamiste – priča Benon, a s njim se, začudo, složio i Kušner.

Njih dvojica su oduvijek bili na ratnoj nozi, ali kod tog pitanja su se složili. OK, uništće ISIS, ali postavlja se pitanje – šta dalje? U konferencijskoj dvorani Bijele kuće Kušner, mladi nekretninski magnat bez ikakvog diplomatskog iskustva, ispred svih je raširio veliku kartu Bliskog istoka i počeo s monologom.

— Dakle, sjeverni dio regije je izgubljen. U Libanu Hezbolah kontroliše vladu, a zna se da su oni iranski saveznici. U Siriji takođe Iran igra glavnu ulogu, pomogli su Bašaru al-Asadu u borbi protiv pobunjenika. Irak je samo na papiru na našoj strani, ali realno, Iranci i tamo imaju ogroman uticaj. Šta nam je onda ostalo? Izrael i Saudijska Arabija. Dakle, bez Saudijaca na tom području ne možemo uspjeti – pričao je Kušner na sastanku pred Trampom i visokim službenicima Pentagona.

Iako Kušner nije imao apsolutno nikakvog iskustva u diplomatiji, manje-više su se svi složili s njegovim zaključkom – treba ‘napasti’ Saudijsku Arabiju. Ili za početak, popraviti odnose s njima koji za vrijeme Baraka Obame nisu bili baš tako senzacionalni. Bivši američki predsjednik često je, naime, kritikovao saudijsku vlast, da ne poštuju ljudska prava, njihov odnos prema ženama, preagresivan stav prema Iranu…

U Bijeloj kući dobro su znali koga treba da ciljaju ako žele da poprave odnose s Rijadom. Riječ je, naravno, o Mohamedu bin Salmanu, već tada jednom od najmoćnijih ljudi u monarhiji. U to vrijeme taj 31-godišnjak bio je ministar odbrane, prvi čovjek odbora za ekonomiju, u osnovi ministar ekonomije, i drugi u redu za nasljednika kralja Salmana.

I prije nego što je postao prijestolonasljednik MBS je pričao o transformaciji Saudijske Arabije. Svjestan je da zemlja ne može vječno živjeti od nafte, pa je napravio plan dugotrajne ekonomske stabilnosti. Obećao je da će zaustaviti trend finansiranja radikalnih islamista, a Irance je uporedio s nacistima… U svakom slučaju, sve što je govorio je bila pjesma za uši Džareda Kušnera i Donalda Trampa.

Ubrzo su Kušner i MBS počeli komunicirati imejlom, a potom i telefonom.

— Postali su bliski vrlo brzo. Njihovi pogledi na budućnost su bili vrlo slični – rekao je jedan službenik iz Bijele kuće. Dodao je da je Kušner uskoro po prvi put otputovao u Rijad, a razgovori s MBS-om su trajali do jutra.

Trampov zet se brzo upoznao s ‘igrom prijestola’ u Saudijskoj Arabiji i bio je svjestan da bi akcija svrgavanja bin Najefa mogla izazvati golemi nered u regiji. Pokušao je da odigra pametno i mirno, ali kako to već biva, Donald Tramp je bio malo nestrpljiv.

— Podržavamo te, ali želimo akciju – Benon prepričava kakvu je Tramp odaslao poruku MBS-u.

Bila je to poruka koja je oduševila 31-godišnjeg princa i zapravo znak da kompletna operacija može konačno započeti.

PALATA VELIČINE PRIGRADSKOG NASELjA
Mohamed bin Salman oduvijek je bio izrazito popularan u svojoj zemlji. Odrastao je u palati veličine jednog zagrebačkog kvarta, na raspolaganju je imao nekoliko desetina sluga, vozača, vrtlara, kuvara… Ipak, sagovornici ,,Njujorkera” tvrde da nikad nije bio prebahat.

Često je nakon škole i fakulteta svoje kolege vodio na izlete u pustinju.

— Prema svima se odlično odnosio, ali ipak cijelo vrijeme bio je svjestan svoga statusa. Znao je da je poseban – prepričava Pakistanac Mahbub Mohamed koji je godinama radio za jednog od rođaka mladog princa.

MBS je bio omiljen u društvu, ali njegova budućnost u borbi za tron bila je izrazito neizvjesna. Za to je krivac tvorac moderne Saudijske Arabije, kralj Abdul-Aziz al Saud koji je, prema vlastitoj tvrdnji, oženio 135 devica i napravio najmanje 97 dece. Od toga su bilo 42 sina tako da je nakon 1953. bilo jako teško raščlaniti ko je prvi u redu za tron.

Kada je 2015. godine kralj Abdulah umro i na tron došao danas 80-godišnji Salman, svi su s nestrpljenjem očekivali ko će biti određen za njegovog nasljednika. Izbor je bio i više nego bogat, u igri je bilo jedno stotinjak unuka kralja Abdul-Aziza.

Kralj Salman na kraju je doneo odluku za manje od godinu dana. Svog brata je poslao u penziju, a za prijestolonasljednika izabrao Mohameda bin Najafa, a za njegova nasljednika MBS-a.

Odluka da se odrekne brata iznenadila je saudijsku javnost, ali izbor bin Najafa bio je sasvim logičan. Godinama je vršio dužnost ministra unutrašnjih poslova, još od 2001. vodio je teške bitke zbog čega je osam godina poslije bio žrtva napada terorističke organizacije. Bombaš samoubica ga je teško ranio, a posljedice napada osjeća i danas…

Bin Najef je obećavao stabilnost, ali izbor MBS-a za drugog u nasljednom redu je značio sve samo ne stabilnost. Svi su znali da je MBS miljenik kralja Salmana i, što je još važnije, da je ludo ambiciozan.

— Pojavljivao se na apsolutno svakom važnom sastanku na kojem je sudelovao i kralj. Ništa nije govorio, samo je zapisivao. Ponekad je znao nešto šapnuti kralju. Već je tada bilo jasno da će njegova uloga biti puno veća od tihog savjetnika – rekao je Džozef Vestfal, bivši američki ambasador u Saudijskoj Arabiji.

ŽENE GLEDA U OČI
Zapadni političari takođe su bili impresionirani mladim princom. Bez problema se rukovao s američkim ženama i gledao ih u oči, što i nije bio tako čest slučaj sa saudijskim monarsima. Jednom je tokom sastanka s bivšim američkim državnim funkcionerom Džonom Kerijem zasjeo za klavir i počeo svirati Mjesečevu sonatu.

— Sva njegova braća studirala su na prestižnim svjetskim fakultetima, a on je jedini ostao u Rijadu. I tu se vidi razlika. MBS je čvrst tip, jako privržen svojoj zemlji, dok su njegova braća pomalo mekana. Plus, MBS je harizmatičan, rekao bih da je on neka vrsta arapskog Bila Klintona. Jako šarmantan mladić, kad priča s vama, imate osećaj da ste najvažniji čovjek na svijetu – priča jedan od najboljih prijatelja MBS-a.

MBS je upao u oko svjetskim diplomatima još u vremenu dok je bio dečak. Stalno je visio u društvu odraslih i vrlo uticajnih ljudi, a kad je odlučio da otvori svoj investicioni fond, obilazio je lokalne bogataše i žickao im novac. U roku nekoliko nedelja sakupio je oko 30 miliona dolara. Smatrao je to velikim ličnim uspjehom, ali…

— On je sin kralja Salmana. Realno, ko bi se usudio da ga odbije- kaže prijatelj MBS-a.

OTAC METKA
U Saudijskoj Arabiji se prepričavala i scena kada je tražio jednog visokog saudijskog funkcionera da mu prepiše nekakvu zemlju. Kada je to čovjek odbio, uskoro mu je na adresu stigla koverta s metkom. MBS-a su ubrzo u kuloarima prozvali Abu Rasasa ili u prijevodu ‘otac metka’.

— Priča je istinita. U tom trenutku MBS je shvatio da je malo pretjerao i dao je sve od sebe da se iskupi ljudima koje je u detinjstvu zastrašivao – kaže njegov prijatelj.

,,Njujorker” navodi da je ambasada Saudijske Arabije u SAD negirala istinitost te priče.

Ipak, MBS se vrlo brzo prestao baviti ‘tričarijama’ i okrenuo se nečemu mnogo važnijem – ekonomskoj stabilnosti Saudijske Arabije. Vrlo brzo postao je svjestan da njegova zemlja zavisi samo od nafte. Ništa drugo ne izvozi, a uvozi gotovo sve. Ekonomska računica bila je vrlo jasna – država će ostati bogata ako cena nafte ne padne ispod 100 dolara po barelu. Danas je cena 62 dolara.

— U roku od pet do sedam godina, ako se zadrži ovakav trend, oni su bankrotirali – rekao je visoki službenik američke vlade.

MBS je ozbiljno shvatio sva upozorenja i okrenuo se poslu. Napravio je plan ‘Vizija 2030. godine’ koji bi trebalo da diverzifikuje saudijsku ekonomiju i njenu zavisnost od nafte. Takođe, taj plan sadrži i velike društvene promjene.

Mladi Saudijac je zasukao rukave, počeo putovati po svijetu i sastajati se sa svjetski poznatim stručnjacima i ekonomistima. Između ostalih, susreo se i s osnivačem Fejsbuka Markom Zakerbergom.

START-AP DRŽAVA
— Za 20 godina nafta će biti bezvrijedna, a primat će uzeti solarna energija. Dakle, imam 20 godina da odvedem svoju zemlju u budućnost – rekao je MBS na jednom sastanku u Silicijumskoj dolini i ostavio sve moćnike u nevjerici.

— Pa on državu želi da vodi kao start-ap, primijetio je jedan od biznismena.

Takvu transformaciju očigledno niko nije očekivao.

MBS se nije predstavio samo ekonomskim moćnicima, nego i svjetskim liderima. Kada je u aprilu 2016. godine Barak Obama posljednji put posjetio Saudijsku Arabiju, svi su ostali u šoku postupcima mladića koji je prisustvovao sastanku kralja Salmana s američkim predsjednikom. Baš ništa nije govorio, samo je tipkao po svom ajpedu i svaki put ga proslijedio kralju Salmanu, kad god bi ovaj trebalo nešto da kaže Obami. Salman je doslovce čitao s ajpeda i obraćao se nemalo iznenađenom Obami. MBS je progovorio tek u trenutku kada je Obama kritikovao saudijsku vlast zbog hapšenja jednog blogera, ubistva šiitskih demonstranata…

— Gospodine Obama, vi ne poznajete naš pravosudni sistem. Ako hoćete, mogu vam organizovati brifing pa ćete nešto i naučiti – rekao je MBS Obami i ostavio cijelo američko izaslanstvo u čudu. Već tada se videlo ko vodi glavnu riječ.

Međutim, u cijeloj toj priči postojao je jedan veliki problem – MBS mora čekati ko zna koliko godina da zasjedne na tron. A za čekanje nije imao vremena. Trebalo je nešto preduzeti, pod hitno.

Za početak, trebalo je pronaći jakog saveznika. I pronašao ga je vrlo brzo! Mohamed bin Zajid, poznat i kao MBZ, je prijestolonasljednik Abu Dabija, politički najvažnijeg emirata u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prebogat, politički najmoćniji čovjek u Emiratima, efikasan, autoritativan, snažno proamerički nastrojen…

TATA TI JE MAJMUN
Saudijska Arabija je oduvijek smatrala UAE svojim mlađim partnerom, ali u posljednje vrijeme se situacija malo promijenila. Zapad je smatrao da je MBZ čovjek koji vodi politiku na cijelom poluostrvu. A da stvar bude još nevjerovatnija, MBZ je mrzeo bin Najafa. Sukob datira iz 2003. godine kada je Vikiliks objavio da je MBZ nazvao bin Najafovog oca – majmunom.

— On je dokaz da je Darvin bio u pravu, rekao je tada MBZ.

Tu je potpuno puknuo odnos između njih dvojice i bilo je jasno da se on nikad neće popraviti.

Međutim, još je važnija činjenica da je MBZ smatrao MBS-a svojom mlađom verzijom sebe. Njihov odnos se počeo razvijati još 2011. godine kada je došlo do Arapskog proljeća, tj. do svrgavanja dugogodišnjih vladara u Egiptu i Libiji. U monarhijama na Arapskom poluotoku bili su u strahu da bi se nešto slično moglo dogoditi i njima, a vrhunac noćne more im je bio dolazak Mohameda Morsija iz Muslimanskog bratstva na vlast u Egiptu. Saudijska Arabija i UAE nisu htjeli ostati po strani i gledati što im se događa u susjedstvu.

MBZ je uz pomoć direktora saudijske obavještajne agencije došao do tadašnjeg egipatskog ministra obrane, generala Abdela Fataha El-Sisija i obećao mu 20 milijardi dolara ekonomske pomoći ako s vlasti makne Morsija. U junu 2013. Morsi je nakon orkestrirane ulične revolucije svrgnut, a ubrzo i strpan u zatvor i na poluostrvu su ponovo zadovoljno trljali ruke.

ZBLIŽIO IH PUČ
Mladi MBS je u cijeloj toj operaciji puča u Egiptu itekako sudelovao i tu je zadobio povjerenje starijeg MBZ-a. Po cijele dane su razgovarali. Dijelili su potpuno iste stavove, ali najvažnije je da su prezirali Iran.

Uskoro je došlo do konflikta u siromašnom Jemenu gde su lokalni plemenski čelnici godinama trošili saudijske milione kako bi zadržali mir u susjedstvu monarhije. Međutim, građanski rat je ipak buknuo, šiitske pobunjeničke grupe su zauzele glavni grad Saanu i protjerale tamošnjeg dugogodišnjeg predsjednika. Saudijci nisu imali dilemu oko toga ko pobunjenike snabdeva oružjem – radi se o Iranu. U martu 2015. godine Saudijci i Emirati obavještavaju Bijelu kuću da kreću u vojnu intervenciju čime je započeo rat koji i danas traje. MBS je zvao i Amerikance da im se pridruže, ali u Vašingtonu su se zahvalili na pozivu.

U Saudijskoj Arabiji i UAE-u su slavili odluku MBS-a da se krene u vojnu intervenciju i tu je zapravo započela njegova kampanja za svrgavanje bin Najafa. No, bin Najaf nije nameravao da se preda tek tako te je i sam krenuo u očajničku borbu kako bi sačuvao svoj status. MBS-ovi ljudi su tako ‘banuli’ u vikendicu Džona Kerija kako bi ga upitali šta Amerikanci misle o ideji da MBS bude prijestolonasljednik, a s druge strane bin Najaf je posjetio tadašnjeg šefa CIA Džona Brenana kako bi mu prodao priču o ‘mogućoj nestabilnosti u regiji u slučaju da dođe do preokreta u utrci za tron’.

OPASNA ZAVERA
Amerikanci se nisu htjeli miješati, ali nije im bilo svejedno. MBS je kontrolisao vojsku, a bin Najaf sve ostale bezbednosne agencije.

— Poslednje što nam je trebalo su tenkovi na ulicama Rijada – rekli su u Bijeloj kući.

U trci za prijestolonasljednika MBS je imao jakog partnera – MBZ-a. Prvi čovjek Abu Dabija nije sjedio skrštenih ruku, već je i on hodao po Americi i lobirao za svog ‘mlađeg brata’. I što je važnije, dosta toga finansirao.

Bin Najafa je uhvatila panika, shvatio je da gubi bitku s MBS-om te je iz očaja odlučio napisati pismo kralju Salmanu.

— Suočavamo se s opasnom zavjerom! Bin Zajid trenutno planira iskoristiti svoj snažan odnos s predsjednikom SAD kako bi ostvario svoje namjere – napisao je bin Najaf.

KOMPLOT U TORNjU
U decembru 2016. godine MBZ je odlučio preuzeti stvar u svoje ruke, otišao je u Njujork i sjeo za sto s tada novoizabranom predsjednikom Donaldom Trampom, Kušnerom, Benonom i Majklom Flinom, koji je kasnije na par nedelja postao savjetnik za nacionalnu bezbednost da bi bio smijenjen zbog laganja FBI o svojim kontaktima s Rusima. Mimo uobičajenog protokola za strane državnike kada dolaze u Ameriku u posjetu koja nije službena ili državna, MBZ je došao bez ikakve najave tada odlazećoj administraciji Baraka Obame.

Sa sobom je doveo svitu od 30-ak ljudi, od kojih su neki bili i naoružani, i ušao Trampov oblakoder. Pričali su sat vremena o stanju na Bliskom istoku, ali razgovor se zakuhao kada se spomenuo Iran. Svi za stolom su shvatili da dijele potpuno iste stavove prema Iranu i odlučili su napraviti plan kako se suprotstaviti Teheranu.

Nekoliko nedelja poslije, Kušner je dogovorio da Tramp bude učesnik velikog samita u Rijadu na kojem će biti prisutni predstavnici 55 država s većinskim muslimanskim stanovništvom. Tramp se na tom samitu trebao predstaviti muslimanskom svijetu, obnoviti odnose sa Saudijskom Arabijom, izolovati Iran i konačno objaviti što američka administracija misli o MBS-u.

— Baš svi u Vašingtonu su se protivili toj ideji. Molili smo ga da ne zauzima strane, da je situacija komplikovana. Nije valjalo rušiti mostove s bin Najafom. Već smo tada bili u dobrim odnosima s njim, držimo se radije stabilnosti – rekao je bivši službenik američkog ministarstva obrane.

Tramp se, nimalo iznenađujuće, odlučio oglušiti na sva upozorenja i izabrao je Saudijsku Arabiju kao prvu zemlju koju će posjetiti kao predsjednik SAD. Doček je bio nevjerovatan, Saudijci su potrošili 68 miliona dolara kako bi se Tramp osjećao kao kdo kuće. Jelo se i pilo kao da sutra ne postoji, plesačice su plesale oko Trampa, a on je učestvovao u tradicionalnom plesu sa sabljama. Ipak, na sastancima s čelnicima arapskih zemalja, Tramp se nije suzdržavao.

DOSTA ZAJEBANCIJE
— Dosta zajebancije, prestanite da finansirate teroriste! – urlikao je Tramp, kako je prepričao Stiv Benon, a Saudijci i Katarci su mu toplo obećali žestoku borbu s ekstremistima.

Usput je Tramp dogovorio sa Saudijcima prodaju oružja vrijednu 110 milijardi dolara što će, kada budu obavljene sve isporuke, biti najveći kupoprodajni ugovor u odbrambenom sektoru u američkoj istoriji.

Međutim, na samim rubovima samita Tramp je vodio neke puno važnije razgovore. Nikada nije to potvrđeno, ali čini se nevjerovatnim da Saudijci nisu tada obavijestili Trampa da kreću u blokadu Katara, a da Tramp nije obavijestio Saudijce da američku ambasadu u Izraelu namjerava preseliti iz Tel Aviva u Jerusalim.

Prva naznaka krize na poluostrvu stigla je 23. maja prošle godine. Na katarskoj državnoj televiziji počele su se vrtjeti neobične poruke u kojima je stajalo ‘Iran je islamska sila koja se ne smije ignorisati’ i ‘Hamas je legitimni predstavnik palestinskog naroda’. Možda bi te poruke prošle nezapaženo da nije pisalo kako ih je izrekao katarski emir Tamim bin Hamad al-Tani.

Al-Tani je poludeo, vrištao je da nikada takvo što nije rekao i da se radi o lažima. Nevjerovatno, ali poslije je i potvrđeno da su poruke bile delo hakera koji su bili plaćeni iz Abu Dabija, što sugeriše upletenost MBZ-a, ali to u datom trenutku nije bilo važno. Bio je to jasan znak da UAE i Saudijska Arabija krenu u akciju!

PROGLAŠENjE RATA
U Rijadu su se na državnim televizijskim kanalima ređali komentari tipa da su ‘u Dohi izgubili razum’, a u saopštenju 5. juna saudijska vlada i formalno je optužila Katar za kršenje suvereniteta Saudijske Arabije, uplitanje u unutrašnju politiku, destabilizaciju regije te potporu terorističkim skupinama. Zapravo, bilo je to proglašenje rata.

Istoga dana blokadu Katara su uz Saudijce proglasili UAE i Bahrein. Začudo, predsjednik Tramp podržao je blokadu Katara javno preko Tvitera što je potpuno iživciralo prve ljude američke diplomatije i odbrane, tadašnjeg državnog sekretara Reksa Tilersona i još uvek aktuelnog ministra odbrane Džima Matisa. Za početak, oni nisu imali pojma da se uopšte sprema blokada Katara (a u Bijeloj kući su očito sve znali), a Trampova podrška ih je posebno zapanjila s obzirom da Amerika u Kataru ima jednu od najvećih vojnih baza. Mnogi su u najvišim američkim političkim krugovima stoga uvjereni da je Tramp s tim ‘tvitom’ izletio a da pojma nije imao za postojanje spomenute baze.

— Tilerson je podivljao, nije mogao vjerovati da će se Saudijci usuditi tako nešto napraviti, rekao je jedan službenik.

S druge strane, Matis je u panici zvao MBS-a.

— Nije vrijeme za rat!, pokušavao ga je uvjeriti.

Američki službenici su rekli da taj telefonski razgovor nije prošao baš najbolje i u Vašingtonu je nastala panika. Bili su svi uvjereni da Saudijci kreću u invaziju, a Matis je čak naredio dizanje dronova koji su doletjeli do granice s Katarom kako bi videli što se tamo događa.

— Cilj MBS-a i MBZ-a je bio svrgavanje emira al-Tanija s vlasti. Bio sam uvjeren da se sprema invazija – rekao je jedan američki diplomat.

— Zapravo, invazija je bila sasvim logična. Mala prebogata zemlja s ne baš toliko brojnom vojskom činila se kao sjajna prilika za Saudijce i UAE, dodao je.

Američke diplomate u Vašingtonu su bile u nevjerici i potpunoj magli. Nisu imali pojma što se događa! Iz Stejt Departmenta su zvali ambasadora Emirata i prenijeli mu nezadovoljstvo činjenicom da ih niko nije obavijestio o planovima blokade. Međutim, s druge strane linije ambasador je mrtav-hladan rekao:

— U Bijeloj kući sve znaju!

Bivši američki obavještajac potvrdio je da su Emirati i Saudijci morali dobiti odobrenje Vašingtona za takvu akciju.

— Sigurno im je Bijela kuća dala zeleno svjetlo.

OBLAKODER NA BROJU 666
Drugim riječima, sve je bilo dogovoreno tokom Trampove posjete Rijadu. U sobi gde se razgovaralo nije bilo niti jednog diplomate i zapravo niko ne zna o čemu se unutra pričalo. Dve nedelje poslije uslijedila je blokada Katara.

A kako su Katarci videli ulogu Amerike u blokadi? Imaju zanimljivu teoriju. Navodno je katarski ministar finansija mjesec dana prije samita u Rijadu boravio u Njujorku i tražio priliku za investicije. Između ostalih, sastao se i s Džaredom Kušnerom i njegovim ocem koji su žickali od bogatog šeika da uloži novac u njihov njujorški toranj u Petoj aveniji na kućnom broju 666, koji im nosi silne gubitke i zbog čega bi tata Kušner uskoro mogao da bankrotira.

Šeik ih je hladno odbio, nije mu ni na kraj pameti bilo iskrcati oko milijardu dolara u propali projekt, što je toliko iživciralo Kušnera da je na kraju bez pardona poručio Saudijcima da slobodno blokiraju Katar. Ta priča nikada nije potvrđena, ali u Kataru su uvjereni da do blokade ne bi došlo da je šeik pristao Kušneru dati novac.

Kako god bilo, blokada Katara traje i danas, ali bez većih rezultata. Katarci su toliko bogati da su se snašli s hranom i ostalim namirnicama, a usput su uspjeli smiriti odnos sa SAD. Matis im je prodao 12 milijardi dolara vrijedne borbene avione, a Tilerson ih je nahvalio:

— Vi ste naši snažni partneri i prijatelji.

Nekoliko dana poslije, tačnije 21. juna, došlo je do svrgavanja bin Najafa i poznatog klečanja i ljubljenja ruke pred kamerama nacionalne televizije. MBS je pobijedio u ratu protiv svog rođaka i postao prvi u redu za prijestolje.

STOJ I PATI!
Svijet je bio oduševljen mirnim prijenosom ‘vlasti’, ali ,,Njujorker” piše da je transfer s jednog na drugog princa bio itekako dramatičan. Veče prije, otkrivaju američki i saudijski izvori, bin Najaf je pozvan na sastanak u palatu kralja Salmana. Međutim, čim je zakoračio u zgradu, bin Najafa je okružila kraljevska straža, oduzela mu telefon i natjerala da stoji na mjestu nekoliko sati.

S obzirom na povrede koje je pretrpio u terorističkom napadu, bin Najafu je zdravlje bilo narušeno i nije mogao dugo stajati. Počeli su ga hvatati nesnosni bolovi, sve se teže držao, a na kraju je potpisao predaju pa je valjda i ceremonijalno klečanje zabilježeno kamerama izgledalo autentično zbog olakšanja koje je osjetio nakon dugotrajnog stajanja.

MBS je u međuvremenu postavio svog lojalnog rođaka za novog ministra unutrašnjih poslova i za svaki slučaj zaključao bin Najaefa u njegovu vlastitu kuću kako slučajno ne bi kontaktirao svoje moćne američke prijatelje, među kojima su i bivši direktori CIA. U svakom slučaju, put MBS-a na tron je bio raščišćen.

U sljedećih nekoliko mjeseci MBS je pokrenuo talas promjena u državi. Dopustio je ženama da voze, predstavio je svoj ambiciozni plan ‘Vizija 2030.’, a drastično je smanjio finansiranje vehabijskih grupa širom svijeta. Upravo su mnogi eksperti vjerovali da su vehabijske grupe najzaslužnije za ‘skautiranje’ terorista i taj potez MBS-a na Zapadu je dočekan s oduševljenjem.

— Dosta je bilo! Posljednjih 30 godina smo protraćili u rješavanju problema ekstremističkih ideja, ali vrijeme je da s tim završimo jednom zauvijek. Želim ih uništiti već danas – grmio je MBS na sastanku u hotelu Ric-Karlton u Rijadu. Naravno, te riječi potpuno su raspametile Zapad. Ne samo da su u MBS-u videli čovjeka koji će zauvijek promijeniti Saudijsku Arabiju, već su videli čovjeka koji bi radikalno mogao transformisati cijeli islamski svijet.

KUĆNI NEPRIJATELjI U ZLATNOM ZATVORU
Dok je cijeli svijet slavio MBS-a, on se u vlastitoj državi odlučio pozabaviti protivnicima režima i ‘kućnim neprijateljima’. Počela su hapšenja novinara, aktivista, boraca za ljudska prava…

Ali to je bio tek početak – 4. novembar će biti upisan u istoriju Saudijske Arabije kao dan kad su u zatvoru završili neki od najbogatijih Saudijaca, uključujući i neke članove kraljevske porodice.

— Niko neće biti pošteđen. Svi koji su bili uključeni u korupciju će završiti na sudu. Ministri, prinčevi, generali… Ne zanima me ko. Niko neće biti pošteđen – upozorio je MBS koji je dao da se uhapsi oko 200 ljudi i zaključa u luksuzni Ric-Karlton.

— Svako od njih je prošao isti protokol. Skinuli su ih do gole kože, obavili lekarski pregled i strpali u sobu. Imali su TV, mogli su i da naruče šta su god htjeli. Kao u pravom hotelu, samo što nisu mogli nigde otići – rekao je jedan Saudijac iz Vašingtona koji je sve vrijeme bio u kontaktu sa zatočenim osobama.

Mnogi od zatočenika su platili ogromne sume kako bi ih pustili. Nije bilo suđenja, advokata, dokumenata… Sve je teklo vrlo glatko po principu – plati i slobodan si! To je izazvalo veliku paniku među saudijskim milionerima koji su frenetično počeli da skrivaju novac po stranim bankama.

— On je jednim potezom u državnu blagajnu vratio stotinjak milijardi dolara i poslao jasnu poruku kako se korupcija više neće tolerisati – rekao je profesor Bernard Hojkel koji se u nekoliko navrata susreo s MBS-om. Takođe, dodao je da je prijestolonasljednik prezadovoljan učinjenim iako se kod nekih moćnika navodno morala primijeniti brutalna tortura kako bi im se uzeo novac. Najmanje jedna osoba je pritom umrla. Penzionisani general al-Kahtani navodno je umro od srčanog udara za vrijeme ispitivanja. Neki od zatvorenika rekli su da su bili podvrgnuti elektrošokovima…

PALESTINCI NA CEDILU
U novembru prošle godine Kušner je i treći put posjetio MBS-a. Njegov plan je bio da dogovori mirovni sporazum između Izraelaca i Palestinaca, ali i da ujedini regiju protiv Irana. Čim je Kušner napustio Saudijsku Arabiju, MBS je sjeo za sto s Mahmudom Abasom, liderom Palestinaca. Saudijci su mu predstavili plan koji bi Izraelci potpisali vjerovatno u sekundi. Ponudio je Palestincima ograničenu autonomiju na području pod njihovom kontrolom i priznao Jerusalim kao izraelski glavni grad. Čak su i arapski lideri pritiskali Abasa da pristane na ponuđeno kako bi se ujedinio cijeli front protiv Irana.

Negde u isto vrijeme MBS je u Rijad pozvao Sada Haririja, libanskog premijera. Hariri je saudijski čovjek, ima čak i saudijsko državljanstvo, ali definitivno nije bio čovjek kojeg je MBS poštovao. Mrzio ga je zbog činjenice što se nikako nije mogao odoleti proiranskom Hezbolahu i što je imao osjećaj da je svaki dolar koji je Rijad poslao Bejrutu, završio u rukama Hezbolaha.

Kap koja je prelila čašu je bila fotografija nasmiješenog Haririja u društvu Alija Velayatija, iranskog funkcionera koji je došao u posjetu Libanu baš u trenucima dok su rakete proiranskih snaga iz Jemena letjele preko granice prema Rijadu.

MBS je tada znao da nešto mora napraviti s Haririjem.

ŠAMARALI PREMIJERA
I napravio je dosta toga. Zatočio ga je na 11 sati i dopustio saudijskim policajcima da ga doslovce ispljuskaju, a nakon svega na saudijskoj državnoj televiziji izmoreni Hariri je pred TV kamerama podnio ostavku i rekao da je pobjegao iz Libana kako bi osujetio namjeru Iranaca da ga likvidiraju.

— Ovo je bio najgluplji potez koji sam ikad vidio – rekao je visoki američki dužnosnik komentirajući ovu MBS-ovu operaciju, priznajući pritom da je i to vjerojatno dogovoreno s Trampom na samitu u Rijadu.

Dok je Hariri bio u zatočeništvu, na Zapadu su bili sve bjesniji na MBS-a. Kada je francuski predsjednik Emanuel Makron zatražio da oslobodi Haririja i dozvoli mu da napusti Saudijsku Arabiju, prijestolonasljednik mu je zaprijetio prekidom svih veza s Francuskom argumentirajući to razvijenom ekonomskom suradnjom Pariza i Teherana. Makron mu je hladno odbrusio da Francuska trguje s kim ona to odluči, a MBS se povukao… Na kraju je i pustio Haririja.

— Ne želim pričati o tome što se dogodilo. MBS je bio u pravu, OK? Pokušao je napraviti dobru stvar – rekao je Hariri novinaru ,,Njujorkera“.

NOVI POREDAK
Prva godina MBS-a kao prijestolonasljednika Saudijske Arabije bliži se kraju, a njegova pozicija čini se da nikada nije bila sigurnija. Eliminisao je sve protivnike, zamijenio generale koji vode njegov rat u Jemenu i progurao ideju privatizacije saudijskih naftnih kompanija. Istovremeno, talas hapšenja stvorio je atmosferu straha, i najmanja kritika vlasti mogla bi dovesti do hapšenja.

— Ni u snu niko nije očekivao da će neki saudijski lider potrpati u zatvor članove kraljevske porodice i najmoćnije biznismene u zemlji. Ali, MBS je to napravio. Međutim, taj uspjeh na domaćem planu ga je razbahatio pa je pomislio da slično može raditi i van granica Saudijske Arabije. MBS je oduvijek bio kombinacija vizije, samopouzdanja i arogancije. Problem je što on uvijek uči iz uspjeha, a neuspjesi ga ne zanimaju. To je jako opasno – zaključio je američki diplomata koji je često razgovarao s moćnim prijestolonasljednikom.

Dodatni problem, primjećuje ,,Njujorker“, predstavlja svojevrsni novi poredak u samom vrhu američke politike. Više nema Reksa Tilersona, smijenjen je i savjetnik za nacionalnu bezbednost H.R. Mekmaster, uticaj Džima Matisa je u slabljenju, a i Kušner je na silaznoj putanji nakon što su mu ukinuli pristup najpovjerljivijim podacima jer nije prošao bezbednosnu provjeru. Na scenu upravo stupaju spoljnopolitički jastrebovi, novi državni sekretar Majk Pompeo i novi savjetnik za nacionalnu bezbednost Džohn Bolton. I njima je, kao i MBS-u, Iran crvena krpa, i u prekomponovanju koje je na delu na Bliskom istoku vjerovatno neće ulagati previše truda u obuzdavanju MBS-ovih ambicija.

 

Izvor Jutarnji, 05. april 2018.