Efraim Zurof: Hrvatska vlada mora jasno nazvati ustaštvo zločinom

,,Jasenovac je ključno pitanje u borbi za istorijsku istinu”

Efraim Zurof – najpoznatiji svjetski “lovac na naciste”, kako ga zovu, direktor Centra “Simon Vizental” u Jerusalimu, čovjek koji je bio u Hrvatskoj u nekim od ključnih trenutaka njene istorije, na primjer, na suđenju zapovjedniku Jasenovca Dinku Šakiću – predstavlja u Zagrebu hrvatski prijevod svoje knjige “Operacija posljednja prilika”, u kojoj opisuje svoj udeo u procesuiranju nacističkih zločinaca u Kanadi, Australiji, Poljskoj, Baltiku…

U nedjelju, kad je Zurof stigao u Zagreb, održalo se u Zagrebu pod prozorima hotela Dubrovnik u kojem je odsjeo okupljanje male desne stranke s ustaškim obilježjima, a poslijepodne je Festival tolerancije, čiji je Zurof gost, otvoren minutom ćutanja. Bez govorancije, u znak protesta zbog desničarskog okupljanja na Trgu, Zurof je, kad smo naveče sjeli u predvorje hotela, prokomentarisao:

“Festival tolerancije poruka je da treba biti tolerantan prema svakome, ali, po mom mišljenju, nikakve tolerancije prema ustašama ne smije biti”.

To bi se uvijek trebalo podrazumijevati. Da bude nulta tačka.
— Želim da to bude rečeno jasno, glasno, a koliko znam, u Hrvatskoj u posljednje vrijeme od vođstva dolaze pomiješane poruke. Jedno se kaže u Hrvatskoj, drugo se kaže u inostranstvu. To nije način suočavanja s nostalgijom prema ustaštvu.

Mnogo se ljudi u Hrvatskoj osjeća zaista loše zbog toga! Ali su pri tom ti ljudi uglavnom ‘ćutljiva većina’. I tu nema pomoći.
— Znam da je mnogo ljudi u Hrvatskoj protiv toga. Ali to je stvar i ljudi u Hrvatskoj, i Vlade. Vlada je prvo mjesto s kojeg treba doći poruka da nema nostalgije prema ustaškoj nostalgiji. To je bio zločinački režim koji je ubio stotine hiljada ljudi.

Razgovaramo na Trgu bana Jelačića na kojem su prije nekoliko sati održani protesti, a protagonisti su nosili ustašku ikonografiju. Mahali su američkom zastavom, ‘podržavali’ Trampa pa su zadobili vidljivost veću nego što su htjeli.
— Jedina zastava koja je nedostajala možda je bila izraelska…

Stvar je naročite gluposti kad neko vije zastavom druge države, ali, zašto oni zapravo nose američku zastavu? To se dogodilo i prije godinu dana, pa je američka ambasada oštro protestovala.
— Žele ostaviti utisak da administracija u Vašingtonu podržava ekstremnu desnicu. Istina je da ekstremni desničari u SAD glasaju za Trampa. Ali ne zato što je on rasista, jer nije, i nije antisemita, naravno da nije, ali je jako želeo da promijeni politiku u odnosu na Obamu. I to je tim ljudima na ekstremnoj desnici dalo ohrabrenje.

Tu grupu demonstranata ne možemo uzeti ozbiljno, njihov je ispad bizaran. S druge strane, cijela situacija uopšte nije neozbiljna.
— Ta grupa je simptom problema. Pravi problem je to što postoji široko raširena podrška ustaškim idejama, ustaškoj nostalgiji, pa mislim da ljudi zaista ne razumeju što su ustaše bili i radili, odnosno, jako trebaju poduku o tome.

Deo ljudi, uvijek želim reći. U vašoj knjizi ‘Posljednja šansa’ kažete da je suđenje Dinku Šakiću, 1999., bilo izuzetan ‘moralni i edukativni potencijal’ u odnosu na suočavanje s ustaškom prošlošću. Je li bilo?
— Na nesreću, ne. Najbolji dokaz tome je muzejska postavka u Jasenovcu 2006. godine. U njemu nije bilo ni riječi o Dinku Šakiću! Najvažnija stvar koju je Hrvatska napravila u suočavanju s ustaškom prošlošću je to što je dovela Šakića na suđenje, osudila ga i zatvorila, što je zaslužio. Presuda Šakiću bila je moja inspiracija za traženje drugih nacističkih zločinaca u istočnoj Evropi. Očekivali biste da se u muzeju u bivšem ustaškom logoru u Jasenovcu pojavi neka informacija o suđenju. Ali, nema nijednog jedinog slova, nijedne fotografije. Stravična postavka.

Znači, malo ste pogriješili u prognozi za Hrvatsku?
— Hm… U Talmudu se kaže ‘Poslije rušenja Drugog hrama u Jerusalimu proroštvo je ostalo samo budalama’.

Bili ste prvi koji je aktualnu postavku muzeja u Jasenovcu nazvao ‘smećem’, a danas to govore svi.
— Problem je to što ne biste trebali čekati nekoga iz Jerusalima da kaže neke stvari. Te bi stvari morale doći odavde, od Hrvata.

I dolaze. Iako, znamo da i Evropa doživljava revival desnice, i ekstremne.
— Naravno. Puno sam istraživao u baltičkim državama, a zadnja se moja knjiga tiče velike litvanske kolaboracije s nacistima u ubijanju Jevreja. Knjiga je veliki uspjeh. Priča u Litvaniji je uvijek bila – a, to su učinili nacisti koji su došli. Ako je riječ o litvanskoj kolaboraciji – a, to je bilo nekoliko degenerika… knjiga je razriješila pitanje ‘tihih susjeda’ u ubijanju Jevreja u Litvaniji.

Obični ljudi nisu imali pojma. Sve je u reakciji političkog vođstva države i u obrazovanju. Istina će na kraju pobijediti, nema sumnje, zahtijeva vrijeme, bolne i teške situacije, ali to treba uraditi. Budućnost Evrope zavisi od istočne Evrope.

Sljedeće nedelje će biti prvi sastanak povjerenstva za preuređenje aktualnog muzeja u Jasenovcu. Dobra vijest, zar ne?
— Sve zavisi o tome ko će biti u Vijeću. Budu li ljudi poput Nataše Jovičić, koja je bila direktorica kad je sramna postavka napravljena… sve kreće ispočetka.

Što bi budući Muzej trebalo da pokaže?
— Morao bi objasniti svakoj osobi koja dođe ko su bili ustaše, zašto su uspostavljeni, koji su im bili ciljevi, što su napravili, koju su politiku uspostavili u NDH, tko su bili njihovi pomagači, pokazati njihova lica. Pokazati svako lice svakog zapovjednika u Jasenovcu… svi su oni masovne ubice. Jasenovac je ključno pitanje u borbi za istorijsku istinu. Jasenovac je simbol svih zločina ustaškog režima, i znak zašto se to nikad ne smije ponoviti.

 

Autor Mirjana Dugandžija

 

Izvor Jutarnji, 10. april 2018.