Nemački mediji: Četiri scenarija za Kosovo

„Beograd da odustane od zahteva za teritorijom Kosova“, stoji u jednom od zaključaka nemačke analize

Četiri su moguća scenarija za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine, piše Dojče vele pozivajući se na zaključke analize koju je izradila grupa od dvadesetak predstavnika civilnog društva, diplomata, te srpskih, kosovskih i nemačkih stručnjaka, koju je okupila Fondacija „Fridrih Ebert“.

Analiza koja predviđa kako će izgledati odnosi Beograda i Prištine za petnaestak godina biće, navodi „Dojče vele“, predstavljena danas, 13. aprila, u Beogradu.

„Najbolji scenario bio bi onaj koji rešava spor u vezi sa statusom Kosova“, kaže Špetim Gaši iz Saveta za inkluzivno upravljanje, jedan od autora scenarija.

Prema tom najoptimističnijem scenariju pod nazivom „Zeleni talas“, Beograd i Priština bi 2019. postigli sporazum o normalizaciji odnosa, Srbija bi 2025. godine postala članica EU, a Kosovo konačno dobilo viznu liberalizaciju i postalo članica svih relevantnih međunarodnih organizacija i imalo otvoren put ka EU, uz podršku Srbije.

S druge strane, navodi se, kosovska vlada stvorila bi socijalne i ekonomske uslove za integraciju srpske zajednice u društvo, a kosovski Srbi bili bi uključeni u briselski dijalog, umesto da, kao do sada, budu samo objekat pregovora.

Normalizacija odnosa ubrzala bi proces pomirenja i pokrenula proces utvrđivanja sudbina nestalih osoba, a obema stranama donela bi i ekonomski napredak.

„Da bismo to postigli, Beograd i Priština moraju da donesu nekoliko ključnih odluka: Beograd da odustane od zahteva za teritorijom Kosova, a Kosovo da uspostavi zajednicu opština sa većinskim srpskim stanovništvom koja bi imala i izvršna ovlašćenja“, kaže Špetim Gaši za DV.

Prema njegovim rečima, verovatnije je da će se dogoditi neka kombinacija elemenata drugog i trećeg scenarija.

Ta dva scenarija, kaže, nisu toliko optimistična, jer sporazum bi u tom slučaju bio potpisan nešto kasnije, ali ne i primenjen do kraja.

On podrazumeva priznavanje prištinske uprave na teritoriji Kosova, ali ne i puno diplomatsko priznanje Kosova kao nezavisne države.

Zauzvrat, Kosovo bi uspostavilo Zajednicu srpskih opština koja bi imala autonomiju u oblasti obrazovanja, kulture, jezika, lokalne samouprave i zdravstvene zaštite.

Istovremeno, Srbija bi nastavila da lobira protiv članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, uprkos tome što se obavezala da to neće činiti.

Na to koji ćemo scenario gledati u realnosti ne utiču samo lokalni lideri, već i brojni spoljni faktori, među kojima su najznačajniji stanje unutar Evropske unije i interesi velikih sila.

Da li će Rusija i Kina blokirati članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama, a Španija u Evropskoj uniji? Da li će druge članice EU koje nisu priznale nezavisnost Kosova promeniti svoju odluku, pitanja su koja se postavljaju u analizi.

U scenarijima se kao jedan od rizika navodi mogućnost da se zbog blokiranja članstva u UN ili EU Kosovo okrene ujedinjenju s Albanijom.

U tom slučaju bi se sever Kosova pripojio Srbiji, a takav razvoj događaja mogao bi da izazove lančanu reakciju i pokrene zahteve Republike Srpske i Albanaca u Makedoniji za prekrajanjem granica.

Gaši kaže da bi eventualna podela ili razmena teritorija imala posledice po BiH i Makedoniju, što bi na kraju moglo da dovede do nove mape Balkana i prinudne seobe stanovništva.

Najgori scenario, prema ovoj analizi, bio bi da se EU degeneriše u labav trgovinski savez i zamrzne proces proširenja.

Time bi izgubila glavne poluge u posredovanju između Beograda i Prištine — članstvo u EU je glavna šargarepa zbog koje dve strane uopšte pregovaraju.

Protivljenje nacionalističkim narativima gotovo bi u potpunosti utihnulo, a incidenti na severu Kosova i u Preševskoj dolini bi se često dešavali.

„Tada bi nas samo jedna varnica delila od novog rata“, zaključuje se na kraju analize, prenosi DV.

 

Izvor Tanjug/Sputnjik, 13. april 2018.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u