Božović: Mi slavimo oslobodioce, a Šuković okupatore

“Šuković kao da ne zna da mi slavimo heroje koji su se borili za Boku, za pravu Crnu Goru i za ispunjenje vjekovne želje za ujedinjenjem”

Menadžer Opštine Budva i član Odbora za proslavu jubileja stogodišnjice oslobođenja Budve u Prvom svjetskom ratu Milo Božović istakao je da je proslava tog jubileja dug prema svima onima koji su položili svoje živote za slobodu.

On je reagovao na tekst „U slavu okupacije – autošovinistička farsa“ autora Darka Šukovića.

— Šovinista Šuković je promašio temu kad je svojim tekstom na uvrijedljiv način iznio niz optužbi na račun budvanskog Odbora za proslavu 100 godina od pobjede u Velikom ratu i 100 godina od oslobođenja Budve. Raspravljajući o istorijskim činjenicama vezanim za vrijeme Velikog rata, gospodin Šuković navodi primjere koji njemu odgovaraju kako bi svoj bućkuriš tekst učinio uvjerljivijim, a proslavu 100 godina od pobjedu u Prvom svjetskom ratu predstavio kao nakardnu. On se predstavlja u isto vrijeme, kao istoričar, stručnjak za Ustavno pravo i dežurni dušebrižnik. Njegova igra sa istorijskim činjenicama i tumačenje istorijskih događaja iz perpektive današnjih dešavanja, po prirodi i metodu nauke pogrešna, protkana je mržnjom kojom odiše njegovo obraćanje javnosti ali i svaki njegov dodvornički javni nastup, kazao je Božović.

Naravno, naveo je on, Šuković se prvi javio, da u svoje ime, kao veliki borac za Crnu Goru, a posebno njenu vlast, stane u odbranu države koju ovom proslavom niko i ne napada, koja je naša barem toliko koliko je i njegova.

— Gospodin Šuković kao da ne zna da mi proslavom slavimo heroje koji su se borili za Boku, za pravu Crnu Goru i za ispunjenje vjekovne želje za ujedinjenjem dok se on u tekstu zalaže da smo trebali da podržimo dalju i trajnu kapitulaciju i da zatremo oslobođenje. Šuković je „potegao“ svoje oružje i „ispalio“ poznate šovinističke hice prema njemu omiljenoj meti, odnosno onome što on misli da je meta. Potreba da se pronađe neprijatelj nadjačala je njegovu samokontrolu. Ali, čisto da se zna, bio je prvi kao što je uvijek bio prvi da uvrijedi, da pokuša da ponizi i da podrži istrajavanje na kapitulaciji i saradnji sa neprijateljima bili oni Austrougari ili drugi, kazao je Božović.

Ne želimo, dodao je on, da ulazimo u polemiku sa gospodinom Šukovićem,jer se i nije bavio suštinom rada Odbora.

— Ne može se on svađati sa Odborom, jer on ima namjeru da sabira i da okuplja, a ne da dijeli šta propagira Šuković, a nadasve naš Odbor ima obavezu da podsjeti javnost kakve su žrtve naših preci podnijeli, mučili se, razbolijevali i ginuli, ne bi li se sve južnoslovenske zemlje, poslije viševjekovnog ropstva zauvijek oslobodile od okupatora, poštujući identitet i opredjeljenja svih građana Crne Gore, a naročito Boke. Potomci tih predaka pripadaju danas različitim političkim opcijama, nekada na suprotnom polu političkog spektra, ali oni ne žele da poriču djela njihovih djedova i pradjedova. Odbor nema namjeru da zadire u njihove stavove, već ih je pozvao da se jave kako bi sudbine i junačka djela njihovih predaka sačuvali za sva vremena, ističe Božović.

Očekuje li, upitao je on, možda gospodin Šuković da zaboravimo svoje najbliže, da ih prozovemo izdajnicima, zato što se nisu odazvali vojnom pozivu austrougarske vojske ili su iz nje dezertirali, rizikovali svoje živote i živote svojih porodica, da bi se priključili crnogorskoj i srpskoj vojsci, i ginuli i stradali širom Balkana i na istočnom i zapadnom frontu, a sve zarad dodvoravanja trenutnoj, dugotrajnoj, ali prolaznoj zvaničnoj politici.

— Nasuprot nama Šuković se čudi što Bokelji nisu priznali i podržali kapitulaciju i što je danas ne slave! Očigledno je da je gospodin Šuković promašio temu, jer se Odbor ne bavi ocjenom ustavnosti akata Podgoričke skupšine, međudinastičim i međudržavnim trvenjima i sukobima, nego isticanjem pojedinačnih zasluga oficira, vojnika, političara i običnih ljudi, Crnogoraca i Srba sa prostora Boke i Crne Gore. Treba li podsjećati ponovo da su toliko često ponavljani navodi o neispaljenim mecima apsurdni, jer bi onda trebalo reći da su Austrougari dobrovoljno povukli iz Crne Gore i Boke, a ne pod pritiskom Jadranskih trupa. Kada je 22. oktobra 1944. godine oslobođena Budva nijedan metak nije opaljen, pa se taj dan, kada su partizanske jedinice ušle u grad još uvijek slavi kao dan oslobođenja i Dan Budve. Može li iko reći, da partizani nisu oslobodili Budvu i da li će Šuković biti i protiv te proslave? Zbog svega – pozivamo vas da se saberemo i da zajedno na veličanstven način proslavimo najveći od svih jubileja – 100 godina ponosa i slave od kad se preko 500 Budvana javilo u rat za oslobođenje od kojih su mnogi dali svoje živote našu slobodu, zaključio je Božović.

 

Izvor IN4S, 24. april 2018.