Najava otvaranja radija sa srpskom muzikom izazvala buru u Hrvatskoj

Srpski turbo folk osvaja Hrvatsku

Najava da će se u Zagrebu pojaviti prvi radio koji će puštati cajke, ono što se u Srbiji zove “novokomponovana muzika”, a po umjetničkoj vrijednosti uglavnom predstavlja muzičko smeće – prouzrokovala je hrpu komentara.

No, hajdemo reći istinu – iz nekih razloga Hrvati vole cajke. Ta muzika, koju karakterišu pjevačice i pokoji pjevač specifičnog izgleda i često slaba glasa, ritam mašina i tanki stihovi ljubavnih tema, u Hrvatskoj se sluša više nego ikada. Ako je išta iz Srbije uspjelo osvojiti Hrvatsku – to je muzika. I to ne samo kroatizovane kopije u istočnjačkom 7/8 ritmu, već i originali, s raznih Pink programa i Grand produkcija.

U svakom slučaju – onome koji misli ovo pokrenuti, svaka čast i čestitamo, jer razotkrio je još jedan segment u kojem su Hrvati maksimalno dvolični. U javnosti se dobro pazi da slučajno ne upadne koja srpska riječ, ili da neko ne kaže maj umjesto svibanj, a kada dođu noć i alkohol – pjeva se i igra na melos s druge strane Drine. A onda ujutro, nakon otrežnjenja i par tableta protiv mamurluka, tu je odmah hrvatska zastava, Franjina slika i partijska knjižica HDZ-a, rjeđe SDP-a. Ako nije ispala kod noćnog dizanja na sto ili padanja ispod njega.

PREVLADALA JE MUZIKA S KOJOM SMO SE SPRDALI
S onim što se devedesetih slušalo polutajno, pa onda po klubovima na periferijama gradova, pa onda po centrima, a sada će izgleda i na radiju – do rata smo se doslovno sprdali. Slušalo se to u pograničnim krajevima, ali toliko srpskih narodnjaka nije bilo nigdje.

U Hrvatskoj se znalo za pjevače narodnih pjesama tipa Miroslava Ilića, ali on je umjetnik koji nema veze s ovim novima, znalo se za zabavljače tipa Lepe Brene i zajebante Rokere s Moravu – ali s raznim “novokomponovanim notama” smo se uglavnom sprdali kada bi se kakvim slučajem začule s nečijeg kasetofona. Zanimljivo, kada smo već kod toga, bivša država imala je i porez na šund, pa su ti naslovi uglavnom imali u trgovinama i višu cijenu od pop ili rok muzike.

No, onda dolaze devedesete – srpska muzika načelno leti s radija, ali čini se da se upravo zato kod mladih počinje više slušati. Šta je zabranjeno, slađe je. S druge strane, propagandna mašinerija propale Srbije tih godina masovno proizvodi zabavu za “narodne mase”, doslovno sate muzičkog programa, laganih emisija i glupih viceva dnevno. I to se počinje sve više slušati u Hrvatskoj.

Zanimljivo, uglavnom se ne sluša ono što u Srbiji vrijedi, a imaju zaista kvalitetnih muzičara, već baš zadnji šund. Druga polovina devedesetih dolazi i u noćne klubove na rubovima grada, pa onda dolazi i na kablovsku televiziju – većina ih ima “Pink paket”, i sada, napokon – doći će i na radio. Ne sumnjamo da to neće biti izvrsno slušano.

Uostalom, ako se ljudima slušaju srpski narodnjaci, neka slušaju srpske narodnjake. Komično je kada onda poslije ti isti ljudi stave ruku na džep i glume Hrvatine, no to je njihova stvar (i njihovog biračkog tijela da to procijeni).

Naravno, biće onih kojima to smeta – no, jednostavno je, ako vam srpski narodnjaci na nekom zagrebačkom radiju smetaju, nemojte okrenuti tu stanicu. Niko vas apsolutno ne obvezuje da ih slušate, a šta slušaju drugi, nije vaš problem. Sasvim drugo bi bilo da ova nova stanica uzima kakva proračunska sredstva, onda bi svatko imao pravo izraziti njen stav o programu i svemu. No, dok nije tako – slušajte nešto drugo.

U svakom slučaju – cajke na radiju usred Zagreba treba svakako pozdraviti. Nova stanica će svakako biti uspješna, pa će plaćati i poreze, a to država voli. Ljudi će uključiti radio koji žele – pa ako žele cajke, licemjerno ih je sprječavati da ih slušaju.

AKO JE PRIMITIVIZAM JAVAN – VALjDA ĆE PROBUDITI I ONO ŠTO VREDI
A ono najbolje od svega – možemo se kladiti da će novi radio podosta slušati oni koji sebe smatraju malo većim Hrvatima od prosjeka. U društvu gdje vlada primitivizam, naravno da će se cijeniti jeftina dernjava, a ne 20 godina vježbanja klavira ili violine.

No, s druge strane, kada su karte na stolu, onda su stvari otvorene i jednostavne. Neki kritičari kažu da u Hrvatskoj ima hrpa novih bendova, pa ako napokon na radio dođe potpuni primitivizam, možda nekome i dosadi, pa počne uživati u kvalitetnoj novoj hrvatskoj muzici, novih mladih bendova. Kada je sve javno i dostupno, više valjda muzičko smeće neće biti toliko zanimljivo.

Možda se mora i muzički doći do poda da bi se počelo dizati malo više. Uostalom, ne treba glumiti da smo kao narod ono što nismo. Nije baš da iz automobila na semaforima čujemo opere. Neka svako sluša što hoće, a radio će puštati ono što narod voli. Ako se ne bude slušao – takav radio neće imati reklama i propašće, no iskreno, sumnjamo u takvu mogućnost. Naprotiv, predviđamo im lijepu komercijalnu budućnost.

 

Autor Goran Vojković

 

Izvor Indeks, 29. april 2018.