Ultimatum

Ovde se odlučno mora povući crta. Ukoliko su ovo uslovi, moramo se zahvaliti i odbiti, bez obzira na posledice

Mnogo toga se od 1914. godine do danas promenilo. Padala su carstva, usitnjavane imperije, ginulo se u dva svetska rata, ali jedna stvar je ostala apsolutno nepromenjena – ucena onih kojima se može prema onima koji su mali. Ta maksima po kojoj veliki i silni nastupaju prema malima i nemoćnima u međunarodnim odnosima očito se nikada neće ni promeniti.

Danas smo suočeni sa daleko gorim ultimatumom nego što smo bili suočeni 1914. godine. Tada se od nas tražilo da dopustimo austrougarskim organima da vrše istragu oko ubistva Franca Ferdinanda na teritoriji Kraljevine Srbije. Za to vreme to je bila skandalozno nepristojna ponuda svakako data da bismo je mi odbili kako bi Austrougarska imala povod da započne rat sa Srbijom. Danas bi takva ponuda delovala benigno kad se pogleda šta se od nas traži kako bismo mogli da imamo kakvu-takvu budućnost. Zapravo, od nas se zahteva ono što se ne bi tražilo ni banana republici kako bismo mogli eventualno da maštamo o ulasku u Evropsku uniju, a opet ako na to ne pristanemo možemo se suočiti sa nesagledivim posledicama. Nije li to situacija izbora sa koje strane želimo da dobijemo šamar?

Sve što se nama postavlja kao uslov je zapravo posledica shvatanja zapadnih država da smo mi poražena strana u ratu. Kada si poražen, onda moraš da budeš i ponižen, ali nikada do kraja, već će ti se uvek ostavljati makar mali ventil kako se ne bi bunio, tj. kako bi ipak mogla da se vodi diplomatska priča o Bog zna kolikom izlasku u susret prema nama time što će nas primiti u društvo koje se zove Evropska unija. Od nas se traži da se saglasimo sa otimačinom naše teritorije, da uvedemo sankcije onima koji su uvek bili uz nas na svakom mestu, da prepustimo da nam pravosuđem kadriraju prozapadne nevladine organizacije, da u perspektivi idemo u članstvo ka onima koji su nas sravnili sa zemljom, da prekinemo veze sa sunarodnicima preko Drine… Sve to se zahteva od nas u vidu ultimatuma, a zauzvrat ćemo, možda, jednog dana ući u nešto za šta je pitanje da li će i kako opstati, a zove se Evropska unija. Ne lipši magarče do zelene trave.

Zastava Evropske unije na jarbolu ispred sedišta Evropske komisije u Briselu (Foto: Reuters/ Francois Lenoir)

Ovde se odlučno mora povući crta. Ukoliko su ovo uslovi, a sve mi se više čini da jesu, bez obzira na sve moguće posledice, a one istinski mogu da bude strašne, velikim „dobrotvorima“ koji nam ovo nude morali bi da se zahvalimo na ponudi. Po cenu i tih nesagledivih posledica. Obrnuto, ako bi pristali na ovakav ultimatum, daćemo sve za ništa, bez ikakve garancije da nas neće dodatno maltretirati i postavljati nove uslove. Jednom kada popustiš, posebno kada bi popustili do mere koja se od nas zahteva kroz ovakav skandalozan ultimatum, daješ zapravo alibi da mogu svaki put novi uslov da ti postave i da kažu – kad si već na ono pristao, što ti je ovo problem. Prema tome, hvala toj divnoj Evropskoj uniji na tolikoj „želji“ da nas primi u svoje redove, ali nema potrebe da prima banana državu, već Srbiju kao državu.

PS
Na kraju bih najiskrenije zamolio britanskog ambasadora Denisa Kifa da prekine sa „edukovanjem“ Srbije o njenim uslovima za ulazak u Evropsku uniju. Tim pre jer je njegova zemlja istu napustila. Britansko licemerje u slučaju Srbije je više nego odvratno.

 

*Autor je advokat, narodni poslanik i član Predsedništva Srpske napredne stranke 

 

Naslovna fotografija:  Reuters/ Francois Lenoir

Politika
Pratite nas na YouTube-u