Evropa zbog migranata puca po svim šavovima

Merkelova, koja sve vreme dosledno zagovara politiku otvorenih vrata, bukvalno je na korak do gubitka fotelje

Evropa je na pragu još veće migrantske krize nego što je bila ona iz 2015. godine. Nesuglasice unutar EU rastu, vlade Italije, Austrije i nemačke savezne pokrajine Bavarske, prete potpunim zatvaranjem granica za izbeglice od 1. jula. Na njihovu vodenicu, vodu teraju i zemlje Višegradske grupe – Češka, Poljska, Mađarska i Slovačka, koje su odbile da prisustvuju hitnom mini-samitu EU u Briselu, uz obrazloženje da će se na njemu raspravljati o rešenjima koja su za njih neprihvatljiva.

Po rečima evropskog komesara Gintera Etingera, taj sastanak trebalo bi da bude „podsetnik puta ka evropskom jedinstvu.“ Na razgovoru sa predsednikom Evropske komisije Žan-Klodom Junkerom, na temu ilegalne migracije i uloge granične agencije Fronteks, očekuju se šefovi država i vlada Nemačke, Italije, Francuske, Španije, Grčke, Bugarske, Austrije i Malte.

Još neke države izrazile su svoju zainteresovanost, među kojima Belgija, Holandija, Luksemburg, Danska, Švedska, Finska, Slovenija i Hrvatska. Ovaj vanredni sastanak, praktično je priprema za Samit EU, zakazan za 28. i 29. jun, odnosno, pokušaj da se dođe do zajedničke platforme koja bi bila polazna osnova za debatu o rešavanju migrantske krize krajem meseca.

Učesnici skupa, imaju nameru da ojačaju Dablinski sporazum usvojen pre gotovo tri decenije, tačnije, takozvani Dablin tri, čija pravila važe poslednjih godina. Po njima, za registraciju tražilaca azila i odlučivanje o njihovim zahtevima, nadležne su one članice EU na čiju su teritoriju izbeglice prvo kročile. To znači da su, po pravilu, na prihvat izbeglica obavezne Grčka, Italija, Bugarska i Mađarska. U stvarnosti, Dablin tri je praktično mrtvo slovo na papiru, što je priznala i nemačka kancelarka Angela Merkel. Neke države, zbog ogromnog broja izbeglica, nisu u stanju da im obezbede pristojan smeštaj (kao, recimo, Grčka ili Italija), dok druge to i ne žele (Mađarska).

Iz nemačke vlade stigla je, međutim, uoči vikenda poruka da „ne treba očekivati evropsko rešenje za migrante na samitu EU 28. i 29. juna“. Portparolka vlade Ulrike Demer, apelovala je na učesnike mini samita da postignu „bilateralne i multilateralne sporazume“. Merkelova je, u daleko blažem tonu, današnji sastanak lidera EU najavila kao „konsultativan i radni“, uz napomenu da „neće biti završnog izveštaja“.

Merkelova, koja sve vreme dosledno zagovara politiku otvorenih vrata, bukvalno je na korak do gubitka fotelje. Da zvoni za alarm, svedoči i ovo razlikovanje između njene i izjave zvanične portparolke njenog kabineta. Kako tvrde tamošnji mediji, Socijaldemokratska partija Nemačke (SPD), koalicioni partner u vladi, uveliko se sprema za nove izbore. Pad vlade u Berlinu, imao bi, bez sumnje, ogromne posledice po Uniju, ali i celu Evropu i šire.

Merkelova, međutim, odbacuje tvrdnje da su neslaganja u okviru njene koalicije po pitanju migrantske politike dovele nemačku vladu na rub opstanka. „Radim za koaliciju, nastojim da ona izvrši svoje zadatke, kako je to predviđeno u koalicionom sporazumu“, veli Merkelova.

Potezi koje vuku njeni partneri u kabinetu, nikako ne govore ovome u prilog. Horst Zehofer, ministar unutrašnjih poslova i lider Hrišćansko-socijalne unije (CSU), otvoreno se deklarisao kao kancelarkin protivnik i najavio formiranje osovine Berlin-Rim-Beč, koja će se suprotstaviti prihvatanju izbeglica.

Budući da dekreti neće zaustaviti reku migranata koja kulja ka srcu Evrope, jasno je da će države van EU htele-ne htele morati da otvore vrata izbeglicama iz Afrike, Azije i sa Bliskog istoka i da im pruže utočište. Brisel je, usred svega toga, izašao s idejom da se prihvatni centri osnuju u Africi ali i Albaniji, a kao dobar teren pominjane su i zemlje Zapadnog Balkana.

Albansku varijantu podržao bi i Zehofer, jer bi bili ispunjeni njegovi bezbednosni zahtevi – provera izbeglica odvijala bi se pod nadzorom Brisela, ali izvan EU. Posvađane strane unutar Nemačke bile bi pomirene i kriza u vladi prevaziđena. I Albanija bi profitirala od sporazuma, jer bi zemlje EU zauzvrat „pogurale“ njen ulazak u Uniju.

Predsednik Saveta EU Donald Tusk i austrijski kancelar Sebastijan Kurc, prvi su predstavili ideju o formiranju centara za potražioce azila u Evropi, ali izvan EU. U razgovoru za albansku verziju nemačkog medija Dojče vele, portparol bečke vlade Peter Launski Tifental potvrdio je da se sa Albanijom razgovara o formiranju takvog centra.

I taman kad je izgledalo da će Tirana ugasiti požar migrantske krize i spasti fotelju Merkelove, Holandija je, uoči vikenda, stavila veto na pristupne pregovore sa Albanijom. Obrazloženje glasi: korupcija. Koji god da je stvarni razlog, implikacije po rešavanje migrantske krize ne mogu biti ozbiljnije.

ČINjENICE
* Zemlje članice EU su od 2015. godine dobile 7,6 milijardi da se izbore sa talasom izbeglica. Prema predviđenom planu kvota, za prihvat svakog migranta države dobijaju po 6.000 evra. Grčkoj i Italiji pripada po 500 evra za troškove transporta svake izbeglice koju vrate.

* Novac se dodeljuje i drugim državama da bi se smanjio priliv migranata, pre svega Turskoj. Ankari su, posebnim dogovorom, u periodu 2016-2017. isplaćene tri milijarde evra, a nedavno joj je odobrena i nova tranša u istom iznosu za sledeće dve godine, da bi izašla na kraj sa 3,5 miliona izbeglica na svom tlu.

* Srbija je, prema podacima koje su izneli evropski zvaničnici, od 2015. do danas dobila blizu 100 miliona evra da bi obezbedila migrante koji prolaze „balkanskom rutom“.

* Italija je saopštila da je Malta odbila da primi brod „Lajflajn“ sa više od 200 migranata spasenih u libijskim vodama, ocenjujući tu odluku kao „apsurdnu“ i „nehumanu“. Italijanski ministar saobraćaja Danilo Tonineli objavio je to na svojoj fejsbuk-stranici, uz fotografiju imejla od malteških oružanih snaga u kojem se kaže da brod „Lajflajn“ nije u situaciji spasavanja.

I LIBIJA „U KOMBINACIJI“?
Isticanje „potrebe saradnje sa zemljama iz kojih izbeglice dolaze“ postalo je otrcana fraza. Izbegličke sudbine malo ili nikako ne interesuju vlastodršce u Siriji, Libiji, Eritreji i drugim zemljama, u kojima besne sukobi. Ipak, Angela Merkel boravila je minule nedelje u Bejrutu i razgovarala o mogućnostima za stabilizaciju vlade u Tripoliju.

 

Autor Ivana Stanojević

 

Izvor Večernje novosti, 24. jun 2018.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u