Dok je “vašingtonske močvare”, biće i migrantske krize

Migrantska kriza je samo jedno polje na „velikoj šahovskoj tabli“ Bžežinskog, po kojoj se još odvija američko osvajanje sveta

Migrantska kriza se itekako osjeti u BiH. Prisutna je u javnom diskursu, neizostavna u informativnom programu svake medijske kuće. Ali, već pune tri godine migrantski talasi iz Turske zapljuskuju Balkan. Preko Grčke, Makedonije, i dalje, kroz Srbiju udaraju u mađarski „bodljikavi zid“, da bi se migranti poput vode probijali put Njemačke i, nešto manje, do skandinavskih zemalja.

Još te 2015. godine, odnosno kada je sve počelo, ukazivali smo da migranti žure do Njemačke i da se ne obaziru na pozive da su dobrodošli u BiH (tekst „Čarobna frula“, objavljen u dnevnom listu PresRs 24. 09. 2015. godine). Pozive migrantima da skrenu sa planirane maršute i dođu u BiH upućivali su bivši reis Mustafa Cerić, i danas politički aktivan, kao i ministri iz Savjeta ministara BiH, poput Dragana Mektića, ministra bezbjednosti.

ZAŠTO JE FORMIRANO OPERATIVNO TELO?
„Ja ću sutra otići do ministra unutrašnjih poslova Hrvatske i ako će ih Hrvatska propustiti, neka ih 100.000 prođe kroz BiH”, poručio je javno Mektić u septembru 2015. nudeći migrantima, koje je danima očekivao na graničnim prelazima u Rači i Zvorniku,  napuštene kasarne za privremeni smještaj, a potom koridor kroz Republiku Srpsku do Unsko-sanskog kantona, odakle će moći nastaviti kroz Hrvatsku.

Na Mektićev poziv migrantima reagovale su institucije Srpske, pa je tako predsjednik Srpske Milorad Dodik izjavio da niko nema pravo da u Srpsku pozove 100.000 migranata. I drugi su se pitali zašto se, mimo svake logike, migranti preusmjeravaju na rutu koja ih ne interesuje, što u BiH, zemlji opterećenoj ekonomskim i nizom drugih problema, može stvoriti vanrednu situaciju.

Nikome nije bilo jasno da li je to što je iznio ministar Mektić njegov lični stav ili stav Savjeta ministara, partije koja je ministra delegirala kao svog reprezentativnog predstavnika, ili nekog trećeg? Ukazali smo da se radi o opasnim, a ne nepromišljenim izjavama, koje bi Srpskoj mogle stvoriti nemale probleme, s kojima su već bile suočene zemlje kroz koje je proticala migrantska kriza.

Migranti su se tada oglušili na pozive dobrodošlice i išli najkraćim putem, kroz Srbiju do Mađarske. Nakon tri godine počeli su da prelaze Drinu i idu koridorom na koji je odavno ukazivao ministar Mektić, kroz Srpsku prema Bihaću i Velikoj Kladuši, gdje vrebaju priliku za prelazak granice sa Hrvatskom.

I šta sad?

Da li su Mektić i drugi predano radili na dovlačenju migranata i na kraju uspjeli, ili je za migrantske naseobine u BiH zaslužna sve restriktivnija politika Njemačke u njihovom prihvatu i rigidna politika Mađarske (ali i Hrvatske) u propuštanju migranata preko svoje teritorije?

Kako god, ali je očito da se institucije BiH, koje bi trebalo da se bave problemom migranata, ne snalaze, iako su imale dovoljno vremena da – učeći na iskustvima Srbije i Makedonije – imaju odgovore na migrantsku krizu u be-ha verziji. Zbog toga je Republika Srpska formirala operativno tijelo koje treba da rješava probleme jer je očito da se ni entiteti ni kantoni ne mogu osloniti na institucije BiH.

Cilj formiranja operativnog tijela je da se spriječi stacioniranje migranata na teritoriji Srpske, za šta su postojali nagovještaji. Ministarstvo koje se godinama ne snalazi, umjesto da nađe rješenja koja bi pomogla da se situacija prevaziđe, ponovo nudi napuštene kasarne, ali i napuštena srpska ognjišta u Federaciji.

Na sve češće kolone migranata koje prolaze kroz njihova sela i gradove reaguje lokalno stanovništvo, a najviše reakcija ima u Bihaću gdje je „zaglavljeno“ njih nekoliko hiljada. Iako se i migranti trude da objasne da su samo na proputovanju kroz BiH, na njih se i dalje gleda sa strepnjom. U strukturi migranata najviše je Pakistanaca, skoro 90 odsto, manje grupe dolaze iz Irana, poneko je iz Avganistana, iz Sirije niko.

„ŠALjI DALjE“
U Pakistanu se ne izvode ratna dejstva, ratom nije zahvaćen ni Iran, što znači da se radi o ekonomskoj migraciji. Da li je iko iz institucija BiH stupio u kontakt sa ambasadama ili vladama pomenutih zemalja? Javnosti je odgovor uskraćen, a saopštenja i izjave nedležnih su proizvoljni (nema opasnosti, stvari su pod kontrolom, opasnost od migranata je preuveličana itd). Migranti dolaze bez dokumenata, kad ih prilikom registracije pitaju za identitet – vjeruje im se na riječ. Odnos institucija prema njima je u stilu „šalji dalje“.

O mogućnosti readmisije, odnosno naknadne deportacije iz Njemačke u zemlje u kojima su registrovani (uglavnom Srbija i BiH) više niko ne govori, iako je ta tema bila vrlo aktuelna u prvim „migrantskim“ godinama. Šta se o migrantima može reći a da prethodnih godina nije rečeno?

Kovači migrantskog talasa bili su famozna Islamska država, čiji su lideri bili zaneseni idejom o širenju kalifata na evropsko tlo, a Saudijska Arabija i Katar obezbijedili su novac za pokretanje egzodusa. Soroš je imao svoje ciljeve boreći se protiv EU i Rusije, te ni pomoć njegove fondacije nije izostala. Cijenio je da će pod udarima migranata Njemačka privreda početi da pada i da će zbog problema s migrantima Njemačkoj biti blokirana balkanska vrata prema resursima.

Njemačka je Sorošu bila kriva zbog, kako je on vidio, neodlučne i pomirljive politike prema Rusiji, a što se najviše manifestovalo kroz izgradnju Sjevernog toka, nove linije za ruske energente. Ekonomsko rušenje Njemačke odrazilo bi se na destabilizaciju EU i evra, a što bi pomoglo prenaduvanom dolaru, računao je ovaj neprevaziđeni berzanski špekulant.

Dio računice bilo je i da bi kao reakcija na migrantsku krizu u Njemačkoj jačala desnica, a to ne bi bilo daleko od obnove ideje fašizma, što bi se lako okrenulo protiv Rusije. I Turska je u migrantskom cunamiju vidjela svoj interes. Pri tome je sprovodila i američku politiku  jer su zahvaljujući migrantskoj krizi politika i ekonomija EU potpuno pale u američke ruke. I tako sve do neuspjelog puča protiv Erdogana, kada se mnogo toga promijenilo.

Ranije smo, a i danas možemo konstatovati da je migrantska kriza samo jedno polje na „velikoj šahovskoj tabli“ Bžežinskog, po kojoj se još odvija američko „osvajanje terena“, odnosno svijeta. Razlika je u tome što je to ranije bila zvanična politika, a danas politika koju vodi američka „močvara“, odnosno „duboka država“.

Snage poražene na američkim izborima nikako da prihvate volju američkog naroda da zemlju vodi Donald Tramp. „Močvara“ je najveći protivnik američke demokratije, a ne Kina ili Rusija.

Do kada ona izdrži, do tada će trajati i migrantska kriza.

 

Sveosrpskoj.com