Adamović: EU polako gubi kompas, dolaze velike promene

Eventualni uspeh antimigrantskih stranaka na predstojećim izborima, koji je i te kako moguć, sasvim sigurno će morati da utiče na politiku Brisela

Migrantska politika na kojoj Evropska unija već godinama insistira po svoj prilici sve ređe nalazi uporište unutar zemalja-članica, kako među građanima tako i među političkim elitama.

Tome u prilog govore sve češći protesti protiv migranata u zemljama EU, nedavni sukob na relaciji Rim–Brisel povodom prijema izbeglica, ali i poslednja izjava ministra inostranih poslova Mađarske Petera Sijarta, koji je naveo da je „Evropa postigla svoj najveći uspeh zahvaljujući hrišćanskim vrednostima“ i poručio da „što se više udaljimo od tih vrednosti, imamo manje šansi da povratimo konkurentnu i snažnu Evropu“.

Prema njegovim rečima, Unija je suočena sa izazovima migracije, energetske politike, terorizma i Bregzita. Iako je Sijarto rekao da poštuje različita mišljenja, insistirao je na tome da bi bilo antievropski reći da su oni koji imaju mišljenje protivno preovlađujućem evropskom mišljenju – neprijatelji Evrope.

Na pitanje da li se u Evropi formira svojevrsna osovina zasnovana na antimigrantskim principima i kako bi ona mogla uticati na aktuelnu politiku Brisela po tom pitanju, istoričar Saša Adamović za Sputnjik kaže da ta osovina već postoji.

„Ona je formirana kroz tesnu saradnju zemalja takozvane Višegradske grupe, koje od početka imaju jasan antimigrantski stav i jednostavno ne prihvataju nametnute kvote o prijemu migranata od strane EU. Sa druge strane, posle izbora u Austriji dobili smo vladu u kojoj je jedna izrazito antimigrantska stranka – Slobodarska stranka Hansa Kristijana Štrahea, a i sam kancelar Sebastijan Kurc je zauzeo čvrst antimigrantski stav. Značajne političke promene desile su se i u Italiji, izuzetno važnoj zemlji za EU, gde su danas na vlasti dve antiestablišment partije, od kojih je Liga, koju vodi ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini, izuzetno antimigrantski opredeljena. Ova stranka je, prema poslednjim istraživanjima javnog mnjenja, najpopularnija među italijanskim političkim partijama“, napominje Adamović.

On podseća da su i ranije, u nekim drugim državama EU, postojale veoma značajne antimigrantske stranke, poput stranke Gerta Vildersa u Holandiji ili partije Nacionalni front Marin le Pen u Francuskoj.

„Na severu Evrope, u Švedskoj i Finskoj, rast popularnosti takođe beleže stranke koje se protive aktuelnoj migrantskoj politici, poput partija Pravi Finci i Švedske demokrate. Ovi drugi za bukvalno nekoliko dana očekuju odličan rezultat na izborima u Švedskoj. Osim toga, Nemačku ovih dana potresaju veliki protesti zbog promigrantske politike koju je sprovodila kancelarka Angela Merkel“, primećuje Adamović.

On podseća da i Bavarska hrišćansko-socijalna unija, tradicionalni politički saveznik partije nemačke kancelarke, sve više zastupa antimigrantsku politiku.

„U Evropskoj uniji raste talas otpora briselskoj promigrantskoj politici, koja je u EU dovela već više od milion migranata, a važno je istaći da su to sve događaji koji prethode izborima za Evropski parlament u maju sledeće godine. Kako danas stvari stoje, u Evropskom parlamentu ćemo imati snažnu grupu evropskih poslanika sa jasnim antimigrantskim stavom. Eventualni uspeh antimigrantskih stranaka na predstojećim izborima, koji je i te kako moguć, sasvim sigurno će morati da utiče na politiku Brisela i politiku otvorenih granica“, uveren je sagovornik Sputnjika.

Kako kaže, ako se priliv migranata ne zaustavi, može se očekivati preoblikovanje politike mnogih evropskih zemalja. Adamović smatra da EU polako gubi kompas, a da će se politički sukob između promigrantskih globalista i antimigrantskih suverenista nastaviti i zaoštriti.

„Možda je vreme da se u Evropskoj uniji izvrši smena političkih elita – ovih globalističkih, promigrantskih, neuspešnih, koje su napravile tolike probleme Evropskoj uniji i dovele je na rub propasti, i svih onih antimigrantskih, suverenističkih, antiestablišmentskih stranaka, koje imaju mnogo više osećaja za nacionalni i evropski identitet. Ta žestoka politička borba će se svakako voditi u Evropskom parlamentu, a primer Nemačke nam govori da je sasvim moguće da se ona prenese i na ulice, odnosno van institucija sistema“, zaključuje Adamović za Sputnjik.

 

Autor Sandra Čerin

 

Izvor Sputnjik, 6. septembar 2018.

 

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u