Lazanski: Veliki tehničko-tehnološki skok srpske vojske

Imati 8000 pripadnika vojske na terenu, na vežbama brigadnog tipa, nije mala stvar i za veće zemlje

Sto godina od velike pobede u Prvom svetskom ratu Srbija je poprište najvećih intervidovskih vojnih vežbi od kada postoji naša nova vojska. Oko 8000 pripadnika, 645 borbenih sistema, od čega 100 tenkova, 100 borbenih vozila pešadije, 100 artiljerijskih i raketnih sistema, kako zemaljskih, tako i PVO, učestvuje u manevrima na deset lokacija širom zemlje, od severa do juga. Generalštab se izmestio na ratnu lokaciju, na generalnoj probi se marširalo i pucalo na više vojnih poligona, leteli su jurišnici „orao” i G-4, u vazdušnom prostoru dežurali su migovi-29, šest migova-29, zujali su helikopteri Mi-8 i Mi-17 kao i „gazele” naoružane protivoklopnim raketama „maljutka”. Na Tisi su plovili i gađali minolovci klase „neštin” naoružani novim dvocevnim topovima od 30 mm na pramcu, desantni i patrolni brodovi. Na Zvorničkom jezeru desant su izveli komandosi koji su se iskrcali iz amfibija. Angažovani su bili i podvodni diverzanti u zaštiti rečne flotile na Tisi. I pontonjerijske jedinice obavile su svoj deo posla, postavljen je most preko reke i posle dugo godina mogli smo da vidimo kako tenkovi idu preko mosta sastavljenog od elemenata koji se lansiraju sa kamiona. U vežbama su učestvovale sve brigade kopnene vojske, kao i 72. specijalna brigada.

Ono što je svakako dobra novost u odnosu na neke ranije vežbe i manevre, jeste da je pokret ljudstva kompletnih jedinica sa mirnodopskih lokacija do poligona za vežbu, ili vežbovnih prostorija, vršen formacijskim prevoznim sredstvima, dok su tenkovi M-84, borbena vozila pešadije BVP M-80 prevoženi vučnim vozovima i železnicom. Ranijih godina bi vojnici oklopnih jedinica na poligon „Pasuljanske livade” jednostavno bili dovezeni kamionima, ili autobusima, posedali bi, u tamo već godinama stacioniranih pet do šest tenkova M-84 i oklopnih vozila BVP M-80, i na njima vežbali. A to ipak nije isto kao kada sa svojim tenkom morate da uđete na vučni voz, ili na železnički vagon. Posebno nije isto kada na poligonu ne vozite, ili ne pucate iz svog tenka.

Od oružja i oruđa viđenog u do sada najvećim vojnim vežbama u istoriji moderne Srbije pažnju su na generalnoj probi privukle samohodne haubice domaće proizvodnje „nora B-52”, borbena vozila pešadije „lazar-3”, a predstavljena su i dva nova PVO sistema „pasars-16”, odnosno „terminator”. Istina, tenkovi M-84 nisu modernizovani od 1990. godine, borbena vozila pešadije M-80 takođe od 1990. godine, ali se na tome sada užurbano radi. Od borbenih modela iz sastava JNA bili su tenkovi M-84, borbena vozila pešadije M-80, samohodne haubice od 122 mm „gvozdike”, pokretni radari iz sistema PVO „žirafa”, sistem PVO „kub”, ali modernizovan, sve iz arsenala JNA, zatim avioni „orao” i G-4, kao i helikopteri Mi-8 i „gazela” su iz arsenala JNA. Kompletna rečna ratna flotila je iz arsenala JNA, pontonjerija i amfibije takođe, novi su gumeni desantni čamci, donacija Kine. Viđene su i nove automatske puške „skar-l”, novi puškomitraljezi „minimi” i noćni optoelektronski uređaji, sve iz programa „1500”, odnosno oprema i naoružanje za jedinice za hitne intervencije. Noćna optoelektronika bitno će povećati borbene sposobnosti vojske za noćni boj.

Na vežbama se pokazalo da samohodne haubice „nora B-52” odlično pucaju i kod nas, a ne samo u Mijamaru, Keniji i Bangladešu, koje su ih sve i kupile, i da je novi automatski punjač projektila na „nori B-52” položio ispit. Ne znam koliko smo uspeli da na ovim vežbama proigramo barem simulaciju „digitalnog bataljona”. To zvuči moderno, „deklarisano” i „interoperabilno”. Neki smatraju da tehnologija može da rasprši „maglu rata”. Dakle, postoji ideja da formiramo „digitalni” bataljon naspram konvencionalnih snaga na manevrima. Američka iskustva pokazuju da je takav bataljon, koji je raspolagao neverovatnim tehničkim uređajima, postigao mizerne rezultate, jer su njegovi vojnici bili hendikepirani teškom opremom i vremenom potrebnim da se ukucaju podaci. Osim toga, većina sadašnjih sukoba predstavlja gnojna žarišta gerilskog rata, međuetničkih neprijateljstava, ili terorizma. Niti jedan ekran kompjutera ne može da prenese savršenu informaciju, da li su neprijateljski vojnici umorni, gladni, ili samo uplašeni. Ako se tenk nalazi pored bolnice, vojniku je više potrebno zdravo rasuđivanje nego kompjuterska tehnika, jer mi sredstva za „hirurške” udare za sada skoro da i nemamo. „Fagot”, „maverik”…

Stvaranje sposobnih borbenih snaga iziskuje decenije ulaganja i napora. Ne treba, iz pomodarstva, žuriti sa vojnom revolucijom pre nego raščistimo pitanja oko decentralizacije, ili centralizacije moći u oružanim snagama. Postoje ideje da se opet formiraju striktno oklopne jedinice, barem jedna oklopna brigada. Što opet zavisi od ukupnog broja tenkova u vojsci, jer imamo i mehanizovane brigade u kojima su takođe prisutni tenkovi.

Dakle, Vojska Srbije je vežbala, jer je ovih dana vežbala i cela Evropa. Vojska Srbije je pokazala kvalitetan tehničko-tehnološki skok u razvoju, dobru obučenost i visoku ispravnost borbene tehnike. Imati 8000 pripadnika vojske na terenu, na vežbama brigadnog tipa, nije mala stvar i za veće zemlje. Kao što su završne operacije u Prvom svetskom ratu započele probojem srpske vojske na Solunskom frontu, tako i seriju ovogodišnjih vojnih vežbi u Evropi završava upravo Vojska Srbije.

 

Izvor Politika, 11. novembar 2018.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u