Milana Babić: Srbe je lako podeliti

Glavna bitka današnjice vodi se na polju duha – religije i kulture

Milana, Vi živite u Republici Srpskoj, u kojoj su nedavno napravljene neke promjene u sazivu Vlade. Da li možete da nam date komentar na novi saziv Vlade, s obzirom da je Vlada kontinuiteta, jer je dosta starih ministara. Da li je realno očekivati ekonomske reforme sa novim premijerom?
— Da, može se reći da je u pitanju kontunuitet. Kontinuitet obezbjeđuje stabilnost ukoliko je u pitanju jasna politička strategija. O jasnoj političkoj strategiji, za sada ,još uvijek ne možemo govoriti. Za mene je iznenađenje da nijedan Hercegovac nije postao ministar s obzirom na broj glasova koji je vladajuća koalicija dobila u Hercegovini. Stvaranje protivrječnosti i konfliktnog potencijala u trenutnim okolostima je sve sem oprezan potez. Decentralizacija i antiglobalizacijski procesi su smjer ka kojem treba da se krećemo kako bismo se izborili za nacionalni identitet i opstanak.

Stanje u kojem se – u ekonomskom pogledu – nalazi Republika Srpska ne razlikuje se mnogo od regiona. Mi se nalazimo u balkanskom ćorsokaku,“kontrolisane dezintegracije“ uzele su danak – istorijske srpske zemlje su razdrobljene a ponegdje nam je naturen srpsko-srpski sukob (Crna Gora). Šta znače ekonomske reforme ako je cijeli sistem – socijalni kapacitet nekadašnje države – razrušen? Socijalne egzistencije nema van načela kulturnog kontinuiteta, a pošto je nekadašnji obrazovni sistem slomljen i kulturni model razrušen, nametnut nam je neodgovarajući kulturni model, pa su smanjene mogućnosti formiranja jake upravljačke elite. O nacionalnoj intelektuanoj eliti, onoj koja bi mogla da ojača državu u svim segmentima, još uvijek ne možemo govoriti. Razlozi su mnogi i oduzeli bi nam puno vremena.

U Republici Srpskoj prosječan građanin živi u oskudici, nedovoljno zaštićen socijalno i ekonomski, poljuljane vjere u značaj obrazovanja. On ne nalazi puno motiva za optimizam. To potvrđuju i podaci o broju ljudi koji odlaze iz Republike Srpske. Dakle, teško je napraviti izlaznu strategiju u postojećim okolnostima. Stoga i moj oprez povodom najavljene ekomske reforme.

A evo i još malo podataka iz mog intervjua sa sociologom Nemanjom Đukićem (intervju je rađen 2013. ali je, nažalost, i danas aktuelan) kako bismo i kroz nemilosrdnu statistiku predstavili sa čime imamo posla u RS: „u Republici Srpskoj živi oko 1 380 000 stanovnika. Od toga oko 24 000 milionera, 300 multimilionera, 46 odsto nezaposlenih i siromašnih. Oko 17 odsto stanovništva je ispod granice siromaštva. Od oko polovine stanovništva koje je zaposleno samo 5 odsto ima dohodak veći od 1000 KM. A posebno poražavajući podatak jeste da dugoročni demografski potencijal RS čini 146 000 djece (osoba mlađih od osamnaest godina). Zbog toga će Republika Srpska za dvadeset godina (p)ostati samo politička ideja!

I na kraju odgovora na ovo pitanje, ne kao manje bitno, poražavajući kompromisi! Nezgodno je kada stranački interesi, bilo koja stranka da je u pitanju, stoje iznad nacionalnih – a napravljeni su kompromisi koji dugoročno mogu veoma da koštaju Republiku Srpsku (koalicija SNSD – HDZ, razvijanje infrastrukture koja povezuje Hrvate iz kantona 10 sa Hrvatskom preko teritorija RS, prećutkivanje činjenice da Srbi nisu konstitutivni narod u Federaciji tamo gdje su Hrvati većina; bespotrebno otvaranje srpsko-srpskih sukoba zarad stranačkog revanšizma;). Zašto dozvoliti da se Srbi koriste kao sredstvo? Zašto stavljati stranački interes iznad nacionalnog?

Da li ste upućeni u spekulaciji o zajedničkom djelovanju Srpskih stranaka na nivou BIH, da li je po Vašem mišljenju tu cilj jačanje srpskog interesa ili centralizacija moći?
— Nažalost, Srbi se teško sabiraju! Lako nas je zavaditi i okrenuti jedne protiv drugih. Svakako proces naših međusobnih sukoba je dio i strategije koju naši neprijatelji vijekovima primjenjuju, ali se mora biti realan i reći da je dosta proizvod naše gordosti – nemogućnosti stavljanja opšteg interesa iznad uskog stranačkog pozicioniranja.

Zajedničko djelovanja srpskih strnaka prije mi liči na spekulaciju nego li na ostvariv poduhvat. Centralizacija se može posmatrati samo kroz prizmu apsolutne želje građana  RS za prisajedinjenjem matici Srbiji, za šta je očigledno da još nisu sazrele mogućnosti, ali strpljenje, mudrost  i molitva nas mogu dovesti do krajnjeg cilja…

Republika Srpska je u proteklim mjesecima organizovala niz humanitarnih akcija za djecu iz srpske enklave na Kosovu i Metohiji. Kada govorimo o našem narodu u toj okupiranoj južnoj pokrajini, šta je, po Vašem mišljenju, dugoročno rešenja?
— Proglasiti okupaciju, poništiti Briselski sporazum i tražiti što veću i jasniju podršku Rusije. Svakom ruskom patrioti je jasno da je napad na Srbe bio poruka Rusima koliko i Srbima – najveći američki grad u Evropi, vojna baza Bondstil, dobila  je ime u čast narednika Džejmsa Bondstila, učesnika Vijetnamskog rata. I to je simbolično: Kosovo je svojevrsan revanš za izgubljeni Vijetnamski rat (Jelena Georgijevna Ponomarjeva). Stoga treba dozvoliti da Rusija povrati svoj status (ne samo supersile, već i zaštitnice pravoslavlja, koji je preuzela na sebe još u vrijeme nepravedno oklevetanog cara Ivana Vasiljeviča) upravo tu gdje ga je izgubila – na Kosovu i Metohiji. Jer dok je Rusija bila na koljenima, Srbi su bili ti koji su spriječili dalji prodor Zapada na Istok (Drang nach Osten), koji se, kao što znate, ponavlja već nekoliko puta.

Dakle, Rusija se brani u Srbiji koliko i na svojim granicama, jer govorimo o jednoj civilizaciji, jednoj vjeri, jednom svijetu koji je nasilno razrušen siledžijstvom bez presedana u modernoj istoriji. Republika Kosovo je plod agresije SAD/NATO protiv Jugoslavije.

Vi ste profesor srpskog jezika i teolog, kao predsjednik Književnog  udruženja „Susret“ Trebinje iza sebe imate veliki broj humanitarnih akcija u radu sa mladim ljudima, da li je teško naći vremena za sve to i šta savjetujete mladima u RS, da li da ostanu ili idu za boljim životom, ako uzmemo u obzir podatak da je BiH država sa najvećim brojem iseljenika čak 43,5?
— Radeći sa djecom postalo mi je jasno koliki značaj kultura sjećanja ima za jedan narod. Glavna bitka današnjice vodi se na polju duha – religije i kulture. Amerikanci su sa koka-kolom, farmericama i zavodljivom pop muzikom osvojili cijeli svijet. Nameće nam se model po kome djecu treba pripremiti da samo budu roba na tržištu, da trče za novcem i prestižom. Sa djecom treba raditi strpljivo, ali bez puno popuštanja. Pred njih su bačeni ogromni izazovi i iskušenja. Potrebno je vratiti prezrene vrijednosti i to nije lak posao, jer je došlo do urušavanja cjelokupnog obrazovnog sistema.

Prosvjetni rad je omalovažen, nastavnici su gotovo svedeni na administativne radnike koji su najprije oni koji imaju dužnosti da se non-stop prilagođavaju nekim novim obrazovnim i vaspitnim modelima koji nam se ubacuju neselektivno,često uz saradnju sa stranih nevladinim organizacijama, pa Vam je jasno o čemu se radi…

Kada se vrati nekadašnji ugled nastavnika, vratiće se i svijest o pravim vrijednostima i onda će lakše biti objasniti djeci zašto je potrebno ostati tu gdje si rođen i raditi na kulturnom i političkom uzdizanju svoga naroda. Naši udžbenici moraju biti kvalitetniji, osmišljeni tako da odražavaju istorijske činjenice, a ne kao sada gdje u pojedinim udžbenicima predstavljaju Albance kao starosjedioce Balkana.

Moj rad je takođe usmjeren i na povratak djece sportu koji nije inspirisan trkom za novcem i svjetskim uspjesima, već na uzdizanju svijesti o značaju sabornog djelovanja i timskog duha. Projekat Književnog udruženja „Susret“ Trebinje –„Dušanov mač, Stefanov štit“ , koji je dobio podršku Ministarstva vanjskih poslova Srbije, ostvario je upravo taj cilj – isticanje značaja očuvanja srpske kulture i tradicije kroz svijest šta srpska tradicionalna pjesma i viteška nadmetanja nose sobom – dostojanstvo srpskog čovjeka kroz vijekove.

Kako posmatrate situaciju u Crnoj Gori, koja se odnosi na nezavidan položaj srpskog naroda, SPC i prekrajanja istorije?
– Današnja situacija proizvod je mnogih okolnosti. Najprije vještačkim stvaranjem crnogorske nacije od strane titoističkog režima. Potom, današnja Crna Gora nastala je i obračunom sa neistomišljenicima u više faza u 20. vijeku. Dakle, nisu u pitanju spontani već brižljivo smišljeni procesi. Stoga izlaz iz trenutne situacije mora biti brižljivo smišljen i mudro sproveden – nikako spontan!

Što se tiče napada na SPC moram da kažem da mi je sada jasno zašto je Sveti Petar Cetinjski proklinjao – prosto nekada ne postoji druga mogućnost da se neki ljudi zaustave u napadu na svetinje. Što se tiče tragedije prekrajanja istorije srpske Sparte, citiraću Bećkovića: „Crnogorci, jedini dio srpskog naroda koji nije morao da dokazuje šta je, krenuo je da dokaže ono što nije.“ Tuga!

 

Neznatno skraćena verzija intervjua Milane Babić za portal IN4S

 

Izvor IN4S, 04. januar 2019.

Pratite nas na YouTube-u