Četiri laži i jedan pobačaj

Povodom teksta Sonje Ćirić „Četiri smrti i jedno rođenje“ objavljenog 24. marta 2019. u rubrici „Komentar dana“ na sajtu nedeljnika „Vreme“

Odgovor na tekst Sonje Ćirić „Četiri smrti i jedno rođenje“ objavljen 24. marta 2019. u rubrici „Komentar dana“ na sajtu nedeljnika „Vreme“.

Poštujemo, naravno, ljudsko pravo Sonje Ćirić da govori koješta, ali moramo poštovati i svoje pravo na nepristajanje da nas blati svojim jeftinim i neodgovornim insinuacijama.

Izdavačka kuća „Princip Pres“ već petnaest godina neprestano radi na predstavljanju srpske kulture, umetnosti i nauke u Srbiji i svetu, na desetak svetskih jezika. Kulturni i geopoetički magazin Nacionalna revija „Srbija“, koliko je nama poznato, jedini je u istoriji srpske štampe koji izlazi u odvojenim izdanjima na tri jezika (srpski, engleski, ruski). I znatno pre no što je Ministarstvo kulture i informisanja raspisalo konkurs za organizovanje nastupa Srbije na sajmovima knjiga u Lajpcigu, Pekingu, Moskvi i Frankfurtu, „Princip Pres“ i Nacionalna revija pripremali su se da tokom 2019. dostojno obeleže vek od izlaska Lirike Itake i 810 godina od nastanka Studeničkog tipika, kao i važnih godišnjica srpskih pisaca kakvi su Rastko Petrović, Rade Drainac, Aleksandar Popović, Danilo Kiš i Milorad Pavić.

Učinili bismo to, u drukčijim okvirima, i da nije bilo konkursa Ministarstva, u šta se svako može uveriti ako bar prelista prvi redovni broj dvomesečnika Nacionalna revija u 2019. I činićemo to tokom cele godine, ne zato što se iz nejasnih razloga bavimo grobljanskim poslovima i nekrofilskim procesijama, kako nam prizemno prišiva Sonja Ćirić, nego zato što je reč o reprezentativnom rasponu velikana srpske književnosti, o vrednostima, poetikama i umetničkim iskustvima bitnim za živu srpsku kulturu.

U program ponuđen na konkursu Ministarstva „Princip Pres“ uvrstio je samo ono na čemu i inače stalno radi. Svoja redovna interesovanja i delatnosti prilagodili smo i stavili u funkciju nastupa Srbije na sajmu. Samo tako se moglo reagovati i brzo i kvalitetno. Napravili smo specijalnu luksuznu publikaciju na engleskom (Serbia at the Leipzig Book Fair 2019) i nemačkom jeziku (Serbien auf der Buchmesse in Leipzig 2019) koja je u Lajpcigu besplatno deljena uglednim izdavačima, piscima, novinarima, književnim agentima, publici.

Tvrdnja Sonje Ćirić da smo te publikacije i nastup u Lajpcigu pripremili za desetak dana, koliko je bilo od završetka konkursa do početka sajma, ili je „konkurs namešten“ – podmetanje je, besmislica i neozbiljnost. Temom o staroj srpskoj štampanoj knjizi bavimo se od 2009. Od te godine imamo i izdanja o velikanima srpske kulture, nauke i umetnosti, koji su takođe predstavljeni u specijalnoj publikaciji u Lajpcigu, iz pera vrsnih autora. Svoj poslednji veliki intervju Milorad Pavić je pre deset godina dao upravo Nacionalnoj reviji; nismo ga pravili ovih dana na spiritističkoj seansi, za potrebe sajma i konkursa.

Predstavljanje pisca Nikole Malovića uz naslov „Teško je biti Srbin u Crnoj Gori“

Potpuno je netačna i tvrdnja da smo Srbiju predstavili samo s „četiri smrti i jednim rođenjem“, odnosno da se bavimo „samo mrtvim piscima“ i bajatim naslovima. Tu su, na različite načine, i Vladimir Pištalo, Nikola Malović, Milovan Vitezović, Vesna Kapor, Ana Ristović… (Da ne pominjemo ugledne pisce koji su naši stalni saradnici.) Ili je interesna grupa čiji je honorarni glasnogovornik Sonja Ćirić sve ove ljude, vrsne pisce i pesnike, žive sahranila?

Mi smo u kulturi i izdavaštvu, pa i na sajmovima knjiga, već trideset godina. Naši urednici potpisali su i objavili stotine naslova. Kako onda objasniti da smo za Sonju Ćirić „bez ikakvog iskustva“ u ovom poslu? Visinom njenog honorara ili visinom njenih moralnih normi?

Odlučili smo da prvi put učestvujemo na ovom konkursu zato što smo uvereni da Srbija već godinama nije dobro predstavljena na ovakvim manifestacijama. Malo ima od Srbije i srpske kulture u konceptu po kojem jedan centar, ma koliko bio privilegovan i mistifikovan, po svom ključu (ideološkom, političkom, poetičkom, koterijskom, interesnom) bira isti ili sličan krug od sedam-osam pisaca i vodi ih po sajmovima. I gotovo ceo budžet odlazi na njihove lične troškove, putovanje, boravak, dnevnice. Najveći broj tih pisaca nije imao ništa značajno prevedeno na jezik zemalja domaćinâ. Kulturni i medijski efekat njihovog boravka o trošku države bio je sasvim slabašan. Bez velikih promocija, medijskih iskoraka, novih ugovora.

U tom konceptu redovno se i namerno zabašuruje da nije reč o sajmovima književnosti nego knjigâ. O žižama gde se, kroz knjige u različitim tehnološkim formatima, predstavlja kultura zemlje u širem smislu – i druge umetnosti (ne samo književnost), nauke, mediji, baština. Zabašuruje se i da su prava ciljna grupa stranci, njihovi kulturni poslenici, mediji i konzumenti kulture; nije glavni cilj spin koji će biti odaslat u Srbiju, da bi se provincijalno favorizovali odabrani podobni autori, te pravdali potrošeni novci i monopoli poluzvaničnog ideološkog komesarijata u kulturi.

Zbog toga smo, tako neiskusni, ponudili celovitiji i efektniji program, moderniji i pošteniji. Program koji se bavi srpskom kulturom i umetnošću, ne jugoslovenskom, ne američkom, ili ma kakvim podražavanjem. Sve troškove putovanja, boravka i dnevnica preuzeli smo na sebe, a ceo obezbeđeni budžet usmerili u izdanja i program. Osim opisanih specijalnih publikacija na engleskom i nemačkom, napravljenih na nivou visoke vizuelne kulture zemlje u kojoj se gostuje, na štandu su bila izložena i reprezentativna izdanja iz Srbije na velikim svetskim jezicima. U svojoj produkciji i o svom trošku pripremili smo promo-film koji slikom uvodi u sfere srpske kulturno-istorijske i umetničke baštine. Organizovali smo i niz kvalitetnih poslovnih razgovora sa izdavačima i književnim agentima iz više evropskih zemalja, što živim srpskim piscima i izdavačima može pomoći više nego sve dosadašnje preskupe ekskurzije „proverenih institucija“. (…)

Predstavljanje pisca Milorada Pavića uz naslov „Svaka knjiga je devica“

Interesna grupa koju zastupa Sonja Ćirić takvu slobodu, što je „samo finije ime za drskost“, ne može nam oprostiti. Zato baš nama posvećuje „Komentar dana“ 24. marta 2019. Ona tog dana, tačno na dvadesetu godišnjicu započinjanja agresije Severoatlantskog pakta na našu zemlju, nije imala važnijih tema od nas. Poštujući stari srpski gospodski princip, mi ćemo joj pružiti priliku da svoja podmetanja i insinuacije poentira u jednom ozbiljnom pravnom postupku.

 

Uredništvo „Princip Presa“ i Nacionalne revije „Srbija“

 

Naslovna fotografija: Štand Srbije na sajmu knjiga u Lajpcigu 22. marta 2019. (foto: Ministarstvo kulture)

 

Izvor Novi Standard

Kultura
Pratite nas na YouTube-u