N. Babić: Velika igra za Evroaziju i budućnost rusko-kineskog saveza

Moguće je da će Kina i Rusija biti dugoročni suparnici SAD-u. Međutim, sasvim je moguće da će njihov savez biti više taktički nego strateški

Zbignjev Bžežinski je davno upozorio američke predsjednike Lindona B. Džonsona i Džimija Kartera da će “velika koalicija” Kine i Rusije ugroziti dugoročne interese Sjedinjenih Država. Mnogi su s pravom skloni vjerovati da je to vrijeme već došlo.

Međutim, govoreći na forumu Šangri-La u Singapuru prošle godine je tadašnji američki ministar obrane Džejms Matis opovrgnuo zabrinutost koju je 1997. godine iznio Zbignjev Bžežinski, jedan od najvećih američkih stratega dvadesetog veka, kada je Bžežinski je upozorio predsjednike Džonsona i Kartera da će dugoročne interese Sjedinjenih Država najviše ugroziti “velika koalicija” Kine i Rusije, “koje neće biti ujedinjene ideologijom, već komplementarnim problemima”.

No, Džejms Matis je rekao kako Kina i Rusija imaju “prirodno nespojive interese”, uprkos činjenici da obe zemlje svoje odnose nazivaju “sveobuhvatnim strateškim partnerstvom”. “Kratkoročna konvergencija se može dogoditi ako se odluče suočiti s međunarodnim sudovima ili pokušati intervenisati u određenim situacijama, ali moje je mišljenje da ne bih trošio vrijeme na odlazak u Peking. Ako bih zaista mislio da je jedina opcija između nas i Kine. U čemu bi bila poenta? Imam važnijeg posla”, dodao je Matis.

Predvidio je da dugoročno “Kina ima više zajedničkog s pacifičkim zemljama, Sjedinjenim Državama i Indijom nego s Rusijom”. I premda se danas Matisovo predviđanje o američko-kinesko-indijskoj “Antanti” može činiti još udaljenijim od stvarnosti nego prije godinu dana u Singapuru, neki kineski i ruski analitičari podupiru njegove sumnje u stabilnost kinesko-ruskog saveza.

Ši Ze, bivši kineski diplomata u Moskvi, sada viši saradnik u Kineskom institutu za međunarodne studije, analitičkom centru pri Ministarstvu spoljnih poslova, istaknuo je kako “Kina i Rusija imaju različita stajališta”.

“Rusija želi potpuno promijeniti postojeći međunarodni poredak. Rusija sebe smatra žrtvom trenutnog međunarodnog sistema u kojem se ne razvijaju njena privreda i društvo. Ali Kina ima koristi od trenutnog međunarodnog sistema. Želimo ga poboljšati i modifickovati, a ne potpuno promijeniti”, rekao je Ši Ze.

Ruski naučnik Dmitrij Želobov je nedavno sugerisao da ima malo povjerenja u jačanje kinesko-ruskog saveza. Upozorio je kako Kina postupno stvara vojne baze u središnjoj Aziji, tako da ni Rusija ni Sjedinjene Države ne bi mogle ugroziti kinesku trgovinu s Bliskim istokom i Evropom. Osim toga, Kina smanjuje svoju zavisnost od ruske vojne tehnologije. Ova se pretpostavka temelji na tvrdnji da je Kina 2017. godine stekla svoje borbene avione četvrte generacije Čengdu J-20, za koje neki vjeruju da su “tehnološki superiorniji od ruskog Su-57E”.

Ruski predsjednik Vladimir Putin izgleda da je svjestan da se situacija u središnjoj Aziji mijenja. Tokom marta, kada je boravio u službenoj posjeti Kirgistanu, potpisao je sporazum o proširenju vazdušne baze Kant na 60 hektara. Baza se nalazi 20 kilometara istočno od glavnog grada Biškeka, a koristi je rusko ratno vazduhoplovstvo. Putin je takođe pristao na plaćanje više najamnine za bazu i velikodušno kirgiškoj strani osigurao ulaganja u iznosu od šest milijardi dolara u sektorima energije, mineralnih resursa, ugljovodonika, industrije i poljoprivrede.

Takođe je izdvojio 200 miliona dolara za modernizaciju carinske infrastrukture i granične opreme kako bi Kirgistan prestao “skladištiti” kamione na kazahstansko-kirgiškoj granici, jer još uvijek ne može ispuniti tehničke zahtjeve Evroazijske ekonomske unije, na čijem je čelu Rusija. Antikineski osjećaji i sumnje u namjere Kine u njenoj komercijalnoj i društvenoj praksi, što je uobičajeno u bivšim sovjetskim republikama u regiji, takođe se vide i u ruskom društvu, iako ne tako naglašeni.

S druge strane, neki ruski strahovi odstupaju od službenog mišljenja Kremlja i ruskih zvaničnika koji su posljednjih godina odbacili tvrdnje o prijetnji pretjeranog kineskog prodora u ruski Daleki istok i nepošteno korišćenje resursa i zapošljavanja Kineza s ruske strane granice, obzirom da je sada trend da Rusi traže priliku u Kini, gdje su plate veće nego s ruske strane granice u tom dijelu zemlje. Službena procjena Rusije suprotstavila bi se i Matisovoj tezi kako Moskva i Peking nemaju mnogo zajedničkog.

Vašington, na drugoj strani, još uvijek snažno izražava strahove Bžežinskog. “Kina i Rusija će Sjedinjene Države i njihove saveznike suočiti sa širokim rasponom privrednih, političkih, kontraobavještajnih, vojnih i diplomatskih izazova. Očekujemo od Pekinga i Moskve da zajedno rade na suprotstavljanju američkim ciljevima, iskorišćavajući sve veće sumnje u nekim zemljama u liberalno-demokratski model”, kaže u izvještaju za 2019. Denijel Koats, direktor američke Nacionalne obavještajne službe.

“Kina i Rusija jačaju saradnju i unutar međunarodnih tijela, kako bi oblikovale globalna pravila i standarde prema vlastitim interesima, koji su suprotnosti s interesima Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja”, naveo je Koats.

“Šta će se dalje događati, ne znamo. Moguće je da će Kina i Rusija biti dugoročni suparnici Sjedinjenih Država. Međutim, sasvim je moguće da će njihov savez biti više taktički nego strateški, a odnosi između Kine i Rusije će ličiti na američko-kineske veze i saradnju u okruženju divergencije, a ne jedinstva”, piše Džejms Dorsi, viši saradnik na Školi međunarodnih studija Rajaratnam u Singapuru, koji citira stratega Roberta Kaplana i tvrdi “kako je budućnost došla, a ovo nije ništa drugo do novi Hladni rat”.

Njegov ishod će, bez sumnje, odrediti nivo strateške saradnje Rusije i Kine, koja je danas na najvišem nivou ikada i u uzlaznoj je putanji od 16. jula 2001. godine, kada su predsjednici Jiang Zemin i Vladimir Putin potpisali strateški sporazum imena Ugovor dobrosusjedske i prijateljske saradnje između Narodne Republike Kine i Ruske Federacije.

U ugovoru se navode brojne aktivnosti koje će poslužiti kao osnova za miroljubive odnose, privrednu saradnju, te diplomatsko i geopolitičko oslanjanje jedne zemlje na drugu. Osim toga, član 9. ugovora može se smatrati implicitnim savezom za odbranu, dok ostali članovi ugovora već tada upućuju na sve veću vojnu saradnju, uključujući razmjenu “vojnog znanja”, odnosno pristup Kini ruskoj vojnoj tehnologiji .

Sporazum takođe obuhvata zajednički pristup saradnji s propisima o zaštiti životne sredine i očuvanju energije, te međunarodnim finansijama i trgovini. Dokument potvrđuje i stav Rusije o Tajvanu kao “neotuđivom dijelu Kine” i ističe predanost da se osigura “nacionalno jedinstvo i teritorijalni integritet” u dvjema zemljama.

Ovaj je ugovor u proteklih 18 godina redefinisan i ojačan, obzirom da su sve smjernice iz starog sporazuma Moskve i Pekinga uglavnom postigle svoj cilj, a svijet se suočava s mnogim izazovima. U to je vrijeme za Kinu ključno bilo razviti i modernizovati svoje oružane snage, osigurati stabilne i prihvatljive nivoe pošiljki goriva, posebno nafte, a to je bilo moguće jamčiti isporukama ruske nafte. Treće, Kina je tražila od Rusije podršku za njen stav o Tajvanu, što je odmah dobila.

S druge strane, Vladimir Putin je 2001. za Rusiju nastojao osigurati izvore kapitala, kao bi podigao na noge rusku ekonomiju koja je tokom procesa sovjetskog raspada i za vrijeme Jeljcina pretrpjela ozbiljne gubitke zbog aktivnosti međunarodnih špekulanata. Stoga je Putin s Jiang Zeminom tražio izvore zaposlenja za svoju kvalifikovanu radnu snagu, snažnog i sigurnog partnera koji će kupovati rusku vojnu tehnologiju i znanje, te kupca za svoje velike rezerve nafte i prirodnog gasa.

Kao što smo rekli, ovaj je sporazum već realizovan i saradnja je podignuta na viši nivo. Da li je ona taktička ili strateška i može li dodatno jačati ili će se u jednom trenutku početi smanjivati, u ovom je trenutku nemoguće dati tačan odgovor.

 

Autor N. Babić

 

Izvor logicno.com, 20. april 2019.