Alternativni pogled na uzroke rusofobije u SAD

Rusofobija je religija mržnje koju niko ne razume ili ne želi da prizna šta je njen uzrok. Hajde da probamo da pružimo odgovor

Rusofobija ima duboke korene u Sjedinjenim Državama. Oni sežu mnogo dublje od cenzurisane ili iskrivljene stvarnosti medija ili političkih igara u Vašingtonu. Ono što se mora – ili bi barem trebalo – prihvatiti jeste to da je rusofobija sistem verovanja, baš kao i religija, samo bez duhovne prirode, bez svetih propovednika, i nešto nalik najgoroj vrsti religije. Rusofobija je religija mržnje koju niko ne razume ili ne želi da prizna šta je njen uzrok .

Hajde da probamo da pružimo odgovor. Ispitaćemo kako je američko viđenje sveta postalo koren te mržnje zahvaljujući naporima religijskih misionara i kako je takva interpretacija na kraju kidnapovana od strane duboke države. Prikazaćemo kako je moćna grupa, nazvana Kineski lobi, finansirana od strane ogromne američke vojne pomoći, nameravala da finansira Čang Kaj Šekov lažni rat protiv Japana, potkupi Vašington, pridobije apsolutno sve i kako je počela da krivi Rusiju za svetske probleme.

Iako je i sam Čang bio zakleti komunista i blizak Staljinov prijatelj, kada su Kinezi ustali protiv njegove neefikasne vladavine nakon poraza Japana i počeli da podržavaju Mao Cedunga, počeo je lov na veštice u kome su proruski Amerikanci i antifašisti bili označeni kao krivci za „gubitak Kine“. Sličan pokušaj „okrivljavanja Rusije“ desio se kad su SAD „izgubile Vijetnam“ od Ho Ši Mina. Mali broj Amerikanaca se seća ili uzima u obzir da je Ho bio „američki čovek u Vijetnamu“ koji se borio protiv Vijetnamaca i koji je, u suštini, postavljen od strane SAD-a na čelo Vijetnama nakon rata.

Tek kada je Francuska zapretila da će izabrati komunističku vladu, SAD su vratile svoje kolonijalne snage u Vijetnam, što je rezultiralo njihovim vojnim porazom kod Dijen Bijen Fua 1954. godine. Slično tome, SAD su, u Koreji, nastavile da pružaju podršku japanskoj marioneti Singmanu Riju, nakon što se Japan predao 1945. godine. Dok je Mekartur demokratizovao Japan, Amerika je posmatrala pokolj demokratskih elemenata u Južnoj Koreji, što je dovelo do izbijanja sveopšteg ustanka u Severnoj Koreji koji su SAD nazvale „invazijom“. Ako vas ovo podseća na američke akcije u Siriji više od pola veka kasnije, mislim da možemo reći da se obrazac ponašanja nastavlja.

DUBLjA POZADINA
Pre svega, kada se pogledaju Sjedinjene Države u 19. veku i njihovo tadašnje viđenje sveta, Rusija je, takoreći, bila potpuno izvan američkog „radara“. Amerika je prošla kroz značajne promene u populaciji zbog masovne imigracije koja je dosta ojačala njenu ekonomiju, ne samo u industrijskoj sferi, već i u poljoprivrednoj. Amerikanci su počeli da opažaju svet, obični Amerikanci, od kojih su, u to doba, 85 odsto njih bili mali farmeri. Velika većina Amerikanaca bila je engleskog, nemačkog ili škotskog porekla, protestantske veroispovesti i generalno su zastupali progresivne vrednosti.

Počevši od 1840-ih, američki misionari krenuli su masovno da se nastanjuju širom Kine i Afrike, preko svojih lokalnih crkava, a uz ekonomsku podršku malih farmera i trgovaca. Amerikanci su, takoreći, sledili podvige, odnosno uspehe i neuspehe svojih prvih „diplomata“ dok su, širom Kine i Afrike, osnivane škole i sirotišta, pa čak i sindikati i poljoprivredne zadruge. Misionari, koji su obično bili antikolonijalno nastrojeni, zastupali su i hrišćanstvo i američke ideale predstavničke demokratije, uprkos tome što su u njihovoj zemlji ropstvo i ženska prava bili urgentni problemi.

Moglo bi se reći da su te same borbe bile vođene na domaćem terenu i da ne bi došlo do ukidanja ropstva da mu se nisu usprotivili verski lideri poput Džona Brauna, koji je pomogao da se osnuju američki pokreti za ukidanje ropstva iz Saborne crkve Sent Džons u Springfildu, (Masačusets) 1844. godine. Braun je obešen 2. decembra 1859. godine nakon što je predvodio neuspešnu pobunu za oslobođenje američkih robova. Sukob koji je iz toga proizašao i koji je bio značajno većih razmera od Braunovih mogućnosti rezultirao je smrću 600.000 ljudi, ali je označio i kraj američkom ropstvu.

Policijski službenik u Kanzasu uklanja uvredljive natpise sa spomenika Džonu Braunu

Iako Amerikanci ništa nisu znali o svetu, oni su bili duboko zainteresovani za devetnaestovekovnu Kinu. Ta zemlja, kojom je vladala poslednja dinastija Ćing sve do 1912. godine, bila je opsedana od strane Zapada, prevashodno od Velike Britanije u dva Opijumska rata između 1838. i 1860. godine.

Britanija je Kini isporučivala opijum iz Indije, preko Rotšildove Istočnoindijske kompanije, sve dok Kina nije zabranila ovu praksu. Američka uloga u svemu ovome bila je da se obezbedi isporuka preko porodica Kabot i Astor, nekadašnjih bankarskih porodica Kabota i Astoraga iz Venecije, koje su se udružile sa Britancima kako bi upravljali svetskom trgovinom, ne samo britanskog istočnoindijskog već i turskog opijuma. Iako vuku poreklo od sefardskih bankara koji su došli iz Španije pre 1492. godine, velike porodice iz Bostona su svoje ogromno bogatstvo stvorile na trgovini opijumom i kasnije heroinom, što je uvelo Ameriku u rat u Centralnoj Americi, Vijetnamu i svakako u Avganistanu nakon 11. septembra.

Ali vratimo se na Kinu i uticaj koji je sklonost Zapada ka trgovini narkoticima imala na tu zemlju pre mnogo godina. Ono što obično nije poznato jeste da je u to vreme Kina bila najveća ekonomija na svetu, koja je izvozila proizvode širom sveta. Nakon što je izgubila dva rata sa Britancima i bila preplavljena narkoticima, Kina je doživela ekonomski kolaps od kojeg nije uspela da se oporavi u narednih 120 godina.  Ubrzo nakon što je Britanija slomila Kinu, druge svetske sile počele su da je cepaju, zauzimajući njene luke. To je istisnulo SAD iz kineske trgovine i duboko smanjilo britanski uticaj.

Tako je 1899. godine američki državni sekretar Džon Hej Kini poslao niz diplomatskih nota u kojima poziva na politiku otvorenih vrata koja bi teoretski povratila kineski suverenitet uz garancije američke mornarice i Britanaca koji su potajno stajali iza nje.

Malo ko je sumnjao da bi vek haosa mogao početi rusko-japanskim ratom 1904-5, ranim rušenjem ruske monarhije i početkom kontinuiranog azijskog konflikta kako bi se zadovoljio američki ekspanzionisam onako kako je to navedeno u pomorskoj doktrini koju je zastupao Alfred Tajer Mahan. Mahanova politika je sada politika Džona Boltona i do današnjeg dana svetu preti ratom.

KAKO SE OVO ODNOSI NA RUSIJU
Nakon Prvog svetskog rata, veliki deo Evrope je potpao pod boljševizam. Književici poput Hermana Hesea su taj rat videle kao kraj evropske civilizacije i zapadnjačke kulture. Bezobzirno ubijanje, za koje se činilo da mu nema kraja, diskreditovalo je svaku instituciju koju je dotaklo. Postalo je jasno da je „demokratija“ stavljena na prodaju najpovoljnijem ponuđaču budući da su i SAD, kao poslednja nada koja je mogla da okonča rat, na kraju u potpunosti bile uključene u ratna zbivanja.

Razmotrite samo „Varburga“, osnivača i prvog predsednika Sistema federalnih rezervi kako prebacuje američke finansije u ruke Rotšild bankarskog kartela 1913. godine. Ostavši na tom mestu što je kraće moguće, Pol Varburg je vodio bankarsku kuću Šifovih u Njujorku. Još u 19. veku, Šif je delio kancelarije sa Rotšildima u Frankfurtu i postao njihov američki agent. Prema memorandumu Stejt departmenta od 13. novembra 1918. godine pod nazivom „Boljševizam i judaizam“, Varburzi su, preko korporacije „Kun, Leb i društvo“ iz Njujorka, finansirali revoluciju u Rusiji i bili glavni pokretači rusko-japanskog rata.

Pol Varburg (drugi zdesna) u Bordu Federalnih rezervi, 1917. godina

Možda je pogrešno sve ove događaje nazvati „jevrejskom zaverom“, budući da su oni uključivali celokupnu bankarsku zajednicu, uključujući i Džej Pi Morgana i njegove londonske partnere. Međutim, kako je Maks Varburg bio taj koji je poslao Lenjina u Sankt Peterburg 1918. godine, targetiranje Rusije i finansijska kontrola nad Amerikom i njenom vladom postali su veliki deo zajedničkog poduhvata od kraja 19. veka naovamo.

NAKON DRUGOG SVETSKOG RATA
Kakve god da su se spletke pravile protiv Rusije tokom i nakon Prvog svetskog rata (uključujući i „crvenu pošast 1918“), sve se promenilo kada su Rusija i Sjedinjene Države postali saveznici protiv Hitlera. U SAD su dugo poricane bliske veze američkih elita sa Hitlerom. Ne samo da je magazin Tajm 1938. godine Hitlera proglasio „čovekom godine“, već su američke patriotske organizacije, Američki prvi komitet, Komitet jedan milion i čak Američka legija videli Hitlera kao zaštitu od dve najveće pretnje koje su mučile elitu sa Volstrita, a to su boljševizam i iznenadne demokratske promene u njihovim zemljama.

Za vreme predsednikovanja Frenklina Ruzvelta, počeo je rat oko toga ko će kontrolisati Volstrit, dok je Amerika (čija su deca gladovala, često i bez krova nad glavom) grcala u ekonomskom kolapsu usled mahinacija Feda. Ruzveltove prve odluke bile su okončanje prohibicije i priznavanje Sovjetskog Saveza. Osam godina kasnije, on će se priključiti Sovjetskom Savezu u ratu protiv Hitlera. Međutim, nakon Ruzveltove smrti 1945. godine i poraza Hitlera, taj ratni odnos će se promeniti, što će ostati predmet beskrajnih studija i spekulacija.

KINESKI LOBI
Sa Ruzveltom na vlasti, američki interes u Kini se povećao, kao i zabrinutost zbog japanskog ekspanzionizma širom Pacifika. Japan je zauzeo Mandžuriju 1931. godine tokom Huverovog mandata i ostao tu sve dok ih Sovjetski Savez nije proterao 1945. godine. Do 1937. godine Japan je zauzeo Šangaj i stekao kontrolu nad kineskom obalom i industrijskim zonama. U tom trenutku američka istorija misionarskog rada u Kini dolazi do izražaja. Bilo je to 1931. godine kada je Perl S. Bak, ćerka američkog misionara u Kini, objavila knjigu pod nazivom „Dobra Zemlja“ koja prikazuje patnje kineskih seljaka.

Uz američku javnost koja je postajala sve više zainteresovana za Kinu i japanski varvarizam koji je punio novinske stupce u Americi, ekonomski rat sa Japanom postavio je pozornicu za rat širih razmera. Sa tim ratom je došao i ekonomski interes za Kinu i njenog vladara Čang Kaj Šeka, čija je žena, Mai Ling Sun, bila ćerka metodističkog misionara Čarla Suna i sestra T. V. Suna, osnivača Kineske banke i „Rotišildovog čoveka“ u Aziji.

Bez obzira na to što su Čang i Mao delili iste vrednosti i čak zajedno vladali Kinom do 1927. godine, na kraju je došlo do kineskog građanskog rata, koji je izbio zbog toga što su Maoa izdali njegovi partneri iz Kuomitanga, što je zapravo i omogućilo japanske upade. I upravo je građanski rat u Kini – koji je uz posredstvo Amerikanaca privremeno obustavljen 1942. kako bi rat protiv Japana mogao da bude nastavljen  – postavio temelje za kasniju širu demonizaciju Rusije.

To je učinio Kineski lobi, skup vašingtonskih intersnih grupa koje su pre rata podržavale Hitlera videći u njemu šansu da Evropu (pod američkim uticajem) upregnu u Hitlerov plan „prodora na istok“ (Drang Nach Osten). U skladu sa ovim, bilo koji Amerikanci koji su sarađivali sa Rusijom ili koji se pridružili nekoj socijalističkoj organizaciji tokom američkog ekonomskog kolapsa, postali su „neprijatelji države“ i podložni progonu HUAC-a (Komiteta Predstavničkog doma za antiameričke aktivnosti). Najveći zagovornik ovog progona bio je senator Džozef „mitraljezac“ Makarti, kome je pomagao advokat Roj Kon, mentor aktuelnog predsednika Donalda Trampa.

POKVARENA PLOČA
Rezultat svega ovoga jeste da je Rusija u prethodnih 70 godina okrivljivana kad god bi se neko okliznuo i pao. Taj mehanizam je počeo sa 500 miliona dolara američke pomoći Čangu, koje je on reinvestirao kroz kupovinu korumpiranih političara iz Vašingtona.

Čang Kaj Šek, Frenklin Ruzvelt i Vinston Čerčil na Konferenciji u Kairu, 25. novembar 1943.

Ova klika, sada svakako deo „duboke države“, koju je stvorio demokratski predsednik Hari Truman, je dovela Ajzenhauera na vlast, vrlo moguće eliminisala braću Kenedi, naštimala da Nikson dva puta pobedi na izborima i, uz neke izuzetke, dominira američkom politikom od svog nastanka. Otuda, kad je Amerika „izgubila Kinu“, krivica je bila na demokratama. Tako su svi politički pokreti širom sveta sada postali deo „komunističke zavere“ koju jedino može obuzdati američki militarizam.

Donald Tramp, naslednik Roja Kona, više nego ijedan predsednik u poslednje vreme vraća Ameriku njenim ekspanzionističkim korenima. Okrivljavanje Rusije je samo jedan od zgodnih izgovora koji imaju za cilj da opravdaju više od sto godina duge napore američkih opijumskih barona.

 

Gordon Daf je veteran američke mornarice u Vijetnamskom ratu koji je decenijama radio na pitanjima položaja veterana i ratnih zarobljenika i savetovao vlasti u vezi bezbednosnih pitanja. Viši je urednik i predsedavajući odbora Veterans Today.

 

Preveo Radomir Jovanović

 

Izvor New Eastern Outlook

Društvo
Pratite nas na YouTube-u