N. Babić: Pariz i Berlin bi da potisnu sve druge sile sa Balkana

Susret u Berlinu je deo procesa u kojem Nemačka iz strateških razloga želi da “izgura” SAD, Kinu i Rusiju, a Francuska joj u tome pomaže

Prije dva dana je ambasada Francuske u Skoplju objavila Strategiju za Zapadni Balkan, donesenu na zahtjev predsjednika Emmanuela Makrona. Cilj strategije je približavanje državama regiona i da se dopune i podrže aktivnosti Evropske unije za njihovo približavanje Evropi. Strategija je objavljena na francuskom, makedonskom i albanskom jeziku na stranicama Ambasade Francuske u Skoplju, dan nakon što je u Berlinu održan samit lidera država Zapadnog Balkana.

Makron je, kako se navodi, zatražio izradu strategije na temelju analize u kojoj stoji da su države regiona Slovenija, Hrvatska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Srbija ostvarile značajan napredak, ali i da su “potrebne mnoge reforme koje bi omogućile trajnu stabilizaciju i dale odgovore na izazove s kojima se region suočava”.

Prema zahtjevu Makrona, Strategija za Zapadni Balkan podrazumijeva “veću predanost Francuske stabilizaciji šest zemalja regiona koje nisu članice Evropske unije u smislu njihovog ekonomskog i društvenog razvoja i jačanja vladavine prava”.

Francuska će, prema toj strategiji, intenzivirati svoje političke odnose sa zemljama regiona. Navodi se i kako će ovog ljeta Makron posjetiti Srbiju, a ministar za evropske i spoljne poslove Žan-Iv le Drijan će do kraja godine doći u Albaniju i na Kosovo. Napominje se i da predložena strategija nadopunjuje aktivnosti preduzete u okviru Berlinskog procesa u kojima Francuska sudjeluje od osnivanja i biće djelimično implementirana u francusko-njemačkom okviru.

Što se tiče gorućeg problema regiona, odnosa Beograda i Prištine, po običaju su se svi složili “da su se dogovorili kako se ništa nisu dogovorili”. Stoga ovu njemačko-francusku inicijativu treba gledati iz drugog ugla i kao pokušaj francusko-njemačke osovine da se fokusira na jednu od najosjetljivijih regija u Evropi – na Balkan. Ovdje, između Mediterana, Crnog mora i Srednje Evrope, odigrava se vrlo teška bitka između supersila koje se bore za kontrolu jugoistočnih vrata Evropske unije.

Francuska i Njemačka, nakon nekoliko dana napetosti, posebno zbog razilaženja oko Libije, sada se ponovno okupljaju i snažno grade čeličnu osovinu, a to čine s pokretanjem iz najtoplijeg područja u Evropi, s čijim su vođama Makron i Merkel održali neformalni sastanak u Berlinu.

Poruka koju su Makron i Merkel uputili balkanskim zemljama bila je vrlo jasna. Zemlje moraju prevladati podjele kako bi se cijeli region pridružio Evropskoj uniji. Na neformalnom sastanku s čelnicima Albanije, Bosne i Hercegovine, sada već Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Srbije i Kosova, kojima su se pridružili čelnici Hrvatske i Slovenije, njemački kancelar i francuski predsjednik zatražili su od zemalja da prevladaju razlike kako bi EU mogla proširiti prema balkanskom regionu. Najveći pomak žele vidjeti u približavanju Beograda i Prištine, tvrdeći kako žele spriječiti da Balkan opet postane “evropsko bure baruta”.

Međutim, Berlin i Pariz su prije svega uplašeni činjenicom da će jugoistočna regija Evrope definitivno postati područje sukoba između Kine, Rusije i Sjedinjenih Država, te da će Evropska unija s francusko-njemačkom lokomotivom biti izbačena iz igre. Makron i Merkel se žele domoći regiona po svaku cijenu, stoga ne žele druge sagovornike, čak ni u Evropi. Toliko da je prva zemlja koja je bila isključena iz ovog neformalnog sastanka bila Italija. “Da budem jasan”, piše italijanski politički komentator Lorenco Vita, “interesi Francuske i Njemačke u ovom slučaju nisu potpuno identični”.

Merkel je zaista zainteresovana za područje Balkana, obzirom da Berlin oduvijek region smatra područjem svog uticaja. Njemački je cilj uvijek bio proširiti svoje područje interesa na obale Sredozemlja. Posljednjih je godina ostvareno nekoliko inicijativa kako bi se postigao konačni cilj. U Grčkoj je Berlin, zahvaljujući i dužničkoj krizi Atine, uspio prodrijeti ekonomski i politički. Potom je Njemačka na cijelom Balkanu postala glavna evropska referentna sila, do te mjere da iza sporazuma između Grčke i Makedonije o promjeni imena bivše jugoslovenske republike stoji ruka njemačke kancelarke.

Francuska je u ovom procesu više politička i međunarodna podrška. Oboje čelnika francusko-njemačke osovine na svom dnevnom redu imaju pitanje podjele Evrope i njihovih područja uticaja i interesa, a Balkan je dio njemačkog plana mnogo više nego Pariza, koji na ovom području, prije svega, želi izbjeći izvanevropsko uplitanje.

Ali za Njemačku je ovo pitanje puno važnije. Balkan je geografski koridor koji s mostom u Turskoj povezuje Aziju i Srednju Evropu. Region predstavlja put do istočnog Mediterana, ali i područje od velikog interesa za cijelu njemačku industriju. Merkel u svojoj međunarodnoj strategiji ne može ignorisati područje Balkana. Uz povratak Sjedinjenih Država i zapanjujući prodor Kine, Merkel ne želi suparnike. Zaista, ovaj neformalni sastanak u Berlinu poslužio je i da se izazove američka administracija, baš u vrijeme velikih napetosti između Berlina i Vašingtona.

Ovo je budućnost iz koje je, barem za sada, isključena samo Italija, koja izlazi iz ovog samita ne samo odsječena, nego i poražena. Barem na trenutak, jer čak i na Balkanu Rim ima oprečne interese u odnosu na francusko-njemačku osovinu. Međutim, problem je što je na Balkanu, kao i u drugim dijelovima svijeta, Italija samo sa Sjedinjenim Državama mogla voditi dijalog kako pobijedila u područjima uticaja osovine koju čine Francuska i Njemačka.

Trampova administracija odavno se u odnosima s njemačkom vladom suočava s velikim izazovima, a što se tiče Balkana, američki interesi nisu mali, kako sa strateškog gledišta, tako i s ekonomskog i političkog.

Dolazak Kine i njemački potezi, kao i jasan ruski stav protiv proširenja NATO pakta na istok, vratili su područje Balkana u središte evropske agende Sjedinjenih Država. Lorenco Vita sugeriše da bi za Italiju bilo najbolje da u ovoj situaciji pronađe partnera u Vašingtonu, obzirom na to da je Bijeloj kući potreban saveznik u Evropi, dok je Italiji potreban međunarodni partner kako bi narušio francusko-njemačku osovinu i na Balkanu.

Dakle, ovdje se uopšte ne radi o “pomoći” Berlina i Pariza zemljama Zapadnog Balkana da “prevladaju podjele”, da se fokusiraju na “reforme koje bi omogućile trajnu stabilizaciju i dale odgovore na izazove s kojima se regija suočava”. Još manje se radi o pokušajima Makrona i Merkel da “stabilizuju šest zemalja regiona koje nisu članice Evropske unije u smislu njihovog ekonomskog i društvenog razvoja i jačanja vladavine prava”.

Susret u Berlinu je dio procesa u kojem Njemačka iz strateški važne regije, koji oduvijek smatra svojom sferom uticaja, želi “izgurati” SAD, Kinu i Rusiju, a Francuska joj u tome pomaže ne toliko zbog vlastite prisutnosti u regionu, koliko za podršku planovima Pariza, od kojih je najprepoznatljiviji stvaranje evropske superdržave kojom bi upravljale isključivo njemačke i francuske elite.

 

Autor N. Babić

 

Izvor logicno.com, 02. maj 2019.