Vilson: Srbija ne može biti normalna zemlja dok ne reši Kosovo

Izvršni potpredsednik Atlantskog saveta Dejmon Vilson poručuje da Srbija ne može biti normalna država dok ne reši problem Kosova

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je posvećen postizanju dogovora sa Kosovom i trenutno je u povoljnijoj pregovaračkoj poziciji, ocenio je izvršni potpredsednik Atlantskog saveta Dejmon Vilson u razgovoru za Glas Amerike. On, ipak, dodaje da Zapad primećuje probleme u sferi demokratije i ističe da Srbija neće biti članica EU ako postane autoritarna država. Vilson, koji je krajem maja posetio i Beograd i Prištinu, obrazlaže zbog čega Vučić ima njegovu podršku.

Videli ste se sa predsednikom Aleksandrom Vučićem, da li mislite da on ima tu hrabrost da postigne istorijski sporazum? Neki sagovornici sa kojima je pričao Glas Amerike, kao što je analitičar Danijel Server, misle da nema.
Imao sam priliku da se sretnem sa predsednikom Vučićem nekoliko puta. Drago nam je da smo mu bili domaćini ovde u Vašingtonu, videli smo se i na konferenciji u Mihnenu, ali i više puta u Beogradu. Pratim već godinama i mislim da predsednik Vučić ima razumevanje i odlučnost i da zna da mu je za ostvarenje vizije koju ima za srpski narod, bitno da zatvori ovo poglavlje, da reši problem i da će to po tome biti upamćen. Isto tako će otvoriti mnoge mogućnosti za Srbiju, a mislim da će se istorijski gledano, ljudi sećati mogućnosti koje je otvorio sporazum, a ne samog sporazuma.

Mislim da to Vučić zna i da ima tu hrabrost i političku odlučnost. Bio sam u Beogradu, samo dan nakon što je govorio u parlamentu, to je bilo jedan dug govor, gde se vrlo direktno obratio narodu i mislim da je to odličan način da se srpski narod pripremi na konačni ishod. Da li ima problema, da li ima izazova, da li ima ljudi koji se ne slažu, naravno da ima. Da li su stvari savršene u Srbiji? Ne, nisu. Ali, predsednik Vučić je posvećen dogovoru i mislim da treba da ga podržimo u tome.

Predsednik Vučić je nekoliko puta istakao da ne želi da Srbija da sve, a da zauzrat ne dobije ništa. Čini se da je od početka Briselskog dijaloga insistirala na ZSO, a sada kada je Priština uvela takse, ispostavlja da se da bi Srbija trebalo da bude voljna da nastavi dijalog samo zbog ukidanja taksi. Da li je Priština na taj način uvela promenu u ovu igru i da li je na taj način učinila da je Srbiji teško da na bilo koji način nastavi dijalog?
Iskreno, Vučić je u povoljnijoj diplomatskoj poziciji, Beograd kao da je zauzeo bolji i odgovorniji stav. Ovo ne pomaže Prištini, nadam se da ovo možemo da prevaziđemo. Srbija može svašta da dobije. Srbija ne može da bude normalna zemlja sa evropskom perspektivom i da ima poverenje stranih investitora i međunarodne zajednice, ukoliko ovo ne reši.

Još jedna stvar je bitna kada govorimo o Srbiji – to je da su mnoge međunarodne organizacije rekle da je demokratija oslabljena, da su ugroženi nezavisni mediji i medijske slobode, čak je Fridom haus naveo da Vučićeva SNS konstantno erodira politička prava, ljudska prava, pritiska nezavisne medije, opoziciju i civilno društvo. Da li mislite da Zapad okreće leđa od sopstvenih vrednosti kada je u pitanju Srbija?
Ne mislim da Zapad ne primećuje. Srbija neće biti članica EU ako postane autoritarna država. Tačka. Nema šanse. Ono što Srbija dobija dogovorom dijalogom sa Kosovom – prvo dobija normalizaciju, šansu da se fokusira na sebe. Sada, bez dogovora, svi troše vreme na Kosovo, i onda ne možete da se fokusirate na loše stvari u kući, kad morate da vodite računa na loše stvari sa Kosovom. Kad to rešite, odgovornije ćete rešavati i demokratiju i privredu za srpski narod. I narod će onda moći da traži odgovornost lidera za ono što misle da je trebalo da dobiju, a ne samo zato što su poražena nacionalistička retorika oko Kosova. Mislim da je srpska demokratija povezana sa Prištinom kao nokat i meso. Dogovor sa Prištinom otvara put demokratiji da jača.

Koliko dugo će EU i Amerika imati strpljenja sa nerešenom situacijom između Kosova i Srbije?
Iskreno, ja sedim u Vašingtonu, meni svejedno, a je li vama svejedno? Je l’ Srbiji svejedno? Srbija treba da ima višu svest o tome šta sve može da uradi. Iskreno? Mi možemo da čekamo decenijama, ali to ne želimo, mi to ne radimo tako, mi želimo da gradimo nešto bolje sa Srbijom. Ne samo da želim istorijsko pomirenje Beograda i Prištine, želim da vidim istorijsko pomirenje Beograda i Vašingtona.

Želim da vidim srpskog predsednika u poseti Beloj kući, želim da vidim američkog predsednika u Srbiji, želim da vidim američke investicije u Srbiji i pomoć toj zemlji ka EU. Znači, nije pitanje strpljenja, mi smo tu, naše diplomate su na terenu, Stejt department, savetnik za nacionalnu bezbednost, Bela kuća, svi su angažovani. Ovo nam nije najvažniji zadatak. Zamislite čime se mi sve bavimo: Iran, Severna Koreja, Kina, Rusija, ovo zaista nije nama od vrhunske važnosti, a ipak, mi smo supersila, imamo potencijal, spremni smo da pomognemo da se postigne dogovor. Srbija treba da iskoristi to.

„RUSIJA LOŠA OPCIJA ZA SRBIJU“
Da li Zapad bez jasne slike o evroatlatnskoj budućnosti Srbije, gura Srbiju u zagrljaj Rusiji?
To je tako pogrešan izbor za Srbiju, Kuda ide to? Imaćete poslovnu saradnju? Slaćete decu u školu u Moskvu? Radićete za ruske kompanije? Srećno sa tim! Mislim da je to loš pristup. Da li je Rusija prisutna, da li imate kulturne veze? Apsolutno. Ali Rusija je loša opcija za Srbiju, to je pre put u prošlost, nego u budućnost.

Dvadeset godina nakon NATO bombradovanja da li možete da kažete da su Srbija i Kosovo srećne demokratske zemlje?
Puno smo toga prošli i učinili. Treba gledati istorijski, i Srbija treba da se suoči da je bilo vremena kada su nacionalisti retorikom podgrevali nasilje i zaista strašne stvari su se dešavale i to je bilo kao kuga u regionu, bila su mračna vremena. Srbija ima mnogo sjajniju i hrabriju ulogu u istoriji u odnosu na to mračno poglavlje. Tako da, da li smo postigli željeno? Ne, nismo. Dvadeset godina posle Drugog svetskog rata, Amerika i Velika Britanija i Francuska prihvatile su Nemačku kao saveznicu, a mi sa Srbijom nismo još tu. Trebalo bi, mogli bismo i zato misim da lideri treba da shvate važnost onoga što treba da urade za svoje narode, a ja želim da mi pomogneno u tome.

„AMERIKA MOŽE DA ODIGRA ULOGU KATALIZATORA“
Pre neki dan, Bela kuća je izdala pisano saoštenje o 20. godišnjici NATO bombradovanja u kome je pozvala Prištinu i Beograd da zautave nacionalističku retoriku, da udvostruče napore da bi se postigao dogovor čiji bi cilj bilo međusobno priznanje. Da li mislite da ovakva poruka može da učini da se dijalog nastavi?
Mislim da je jako važan znak da su Sjedinjene Države, a pogotovo Bela kuća, i dalje posvećeni i uključeni, i da vide da je ovo zaista prioritet, i da su spremni da ulože diplomatske napore. To znači i da Amerika može da odigra ulogu katalizatora da se obnovi dijalog. Sjedinjene Države ne mogu da reše ovaj problem, to moraju da reše dve strane. Mislim da je jako važno u vremenu punom neizvesnosti, dok Evropa prolazi kroz tranziciju, da je Amerika dosledna, angažovana, jasna i da odigra tu ulogu katalizatora da se vrati fokus na ono što je zaista važno, a to je dijalog.

Što je Bela kuća i rekla, ne igramo na male golove, hoćemo istorijski dogovor, koji će označiti i promenu od suštinske važnosti za budućnost Srbije i Kosova. Imajte u vidu tu nagradu, i to treba da bude motiv za dalje napore, jer ono što će taj dogovor pružiti, potpuno će ukloniti sve probleme koje sada vidimo.

SAD, Francuska i Nemačka su nekoliko puta tražili da Priština ukine takse, čak je i zamenik pomoćnika državnog sekretara Metju Palmer rekao da SAD ne mogu da utiču na Prištinu da to i učine, da li zaista mislite da Amerika ne može ništa da uradi?
Ja se potpuno slažem da Kosovo treba da ukine takse i da se vrati dijalogu. Znam da je Amerika već dosta koristila svoj diplomatski uticaj na Prištinu, da se to i desi. Mislim da neke naše diplomate imaju osećaj da nema napretka koji su očekivali, i tu postoji frustracija sa američke strane u vezi sa tim. Ali pričali smo o tome u regionu: ovi problemi se pojavljuju, upravo zato što smo blizu potencijalnog dogovora. I videćete nameru onih koji nisu za dogovor, da podrivaju sam proces.

Ne dozvolite da vam išta skreće pažnju, imajte na umu benefit, ove takse su samo deo taktike za opstrukciju. Deo onoga za šta se mi zalažemo je da se vrati pređašnje stanje, da se napravi ako hoćete i moratorijum, ili pauza sa taksama, da se napravi pauza u lobiranja protiv ulaska Kosova u međunarodne organizacije, da se ostavi neki prostor za disanje, da bi se nastavio dijalog. Možda je to tri meseca, možda šest, ali da se ostavi neki prostor da se obavi važan posao, jer mislim da su ove takse samo potez koji to ometa.

Pre neki dan u Savetu bezbednosti UN, srpski šef diplomatije Ivica Dačić rekao je da Srbija ima podatke da se prištinske vlasti spremaju da napadnu sever Kosova. Koliko mislite da je realno da se tako nešto dogodi?
To mi malo zvuči smešno, ne znam koji su to obaveštajni podaci, ne znam o čemu ministar govori, ali kad već o tome pričamo, planiranje napada na sever Kosova, to nije tako. Imamo KFOR tamo i jako američko prisustvo, to nije u interesu Kosova. Videli smo šta je izazvala policijska akcija pre nekoliko nedelja. Ne bih se kladio da postoje namere za napade. Da li treba da se bore protiv organizovanog kriminala, apsolutno, to treba srpske i kosovske vlasti da rade zajedno, jer organizovani kriminal zaista šteti Srbima na severu Kosova.

U tom smislu, mislim da nije od pomoći da stvara taj osećaj konflikta, tenzije, jer to nije baš realno. To se kreira retorikom, širenjem straha, neodgovornošću, držanjem ljudi u nesigurnosti, i to je sve neopravdano. Umesto toga, primetili smo da ljude više zanima, šta će biti ako bude dogovora, ako se izbegne konflikt između Srbije i Kosova. To nekako izvlači argumente iz ruku nacionalista ali i organizovanom kriminalu, jer je to pretnja njihovim interesima. Mislim da ćemo videti još pokušaja ometanja, pravljenja drame dok se bližimo dogovoru.

Sa tom ekstremističkom retorikom, šta bi trebalo da urade SAD i EU da spreče destabilizaciju regiona?
Dve stvari, treba da jasno pokažemo da želimo diplomatski napredak u postizanju uspeha, jer jedino istorijski dogovor o pomirenju može da otkloni sve konfuzije. Sve dok nemamo dogovor, danas, sutra, za deset dana biće opet neki incident, opet neki pokušaji. Dok nema dogovora, bićemo podložni tim momentima eskalacije i to neće prestati. Prestaće kada bude postojao okvir za dogovor.

Istovremeno, Amerika i njeni saveznici mogu mnogo da urade. Da jasno kažu, KFOR je tamo, ima svoja zaduženja, posvećeni smo bezednosti i sigurnosti građana Kosova, uključujući Srbe na severu. Zato se ja zalažem za američko prisutvo, jedno je da je to faktor stabilnosti, ali i poruka svima da region neće ponovo da sklizne u nasilje i da Amerika neće to da dozvoli. Na lokalnim liderima je ipak da preuzmu teške i hrabre odluke, i kada postignu dogovor, nasilju će se stati na put.

 

Autor Ivana Konstantinović

 

Izvor Glas Amerike, 13. jun 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u