N. Babić: Indija i SAD, azijski div ne pristaje na ucene

Indija želi da iskoristi proterivanje kineske robe iz SAD-a, ali to ne znači da će trpeti sve protekcionističke mere SAD bez odgovora

Odluka Indije da uvede povećane carine na određenu količinu robe iz Sjedinjenih Država bila je upozorenje Vašingtonu. U posljednjih nekoliko godina su SAD, igrajući na protivrečja Nju Delhija s Pekingom i prodajući Indiji svoje oružje, pokušali ovu zemlju pretvoriti u svog vjernog partnera u Aziji. Ali sada odnosi između dvije zemlje ulaze u razdoblje punopravnog trgovinskog rata, sličnog sukobu između Sjedinjenih Država i Kine.

U popisu 29 američkih proizvoda na koje Indija nameće povećane carine dominiraju poljoprivredni proizvodi, posebno jabuke, bademi, leblebija, sočivo i orasi. Od ovih carina Nju Delhi očekuje dobit od 240 miliona dolara. Tačno je da je to kap u okeanu indijsko-američke trgovine, čiji je ukupni promet prošle godine iznosio oko 89 milijardi dolara. No, kontekst odluke o carinama sugeriše da su ekonomska protivrečja između dvije zemlje itekako ozbiljna, a ona datiraju još iz 2014. kada je Indija odbila pristati na reformu Svjetske trgovinske organizacije na kojoj je američka uprava radila cijelu deceniju.

Prije su SAD ukinule povlastice na bescarinski uvoz određenog broja indijskih proizvoda ukupne vrijednosti 5,7 milijardi dolara godišnje, uključujući, od ukupno 2.000 raznih proizvoda, dragocjeno kamenje, kožnu galanteriju, lijekove, hemijske proizvode, plastiku. Indija u trgovini sa SAD-om uglavnom djeluje kao industrijska snaga, dok su Sjedinjene Države u ovu zemlju uglavnom izvoze svoje poljoprivredne proizvode, koje Indija lako može kupiti u drugim zemljama, baš kao i oružje, što je izvoz s visokom političkom komponentom. Osim toga, Indija ima stalan suficit u trgovini s Amerikom, koji je prošle  godine iznosio oko 13 milijardi dolara.

Trampova uprava je prvi pokušaj da preokrene ovu situaciju napravila prošle godine, uključujući stavljanje Indiju na popis zemalja kojima su povećane carine na čelik. Kao odgovor na to je Indija, 2018. godine, koja je postala drugi najveći proizvođač čelika u svijetu, objavila vlastite protekcionističke mjere, ali su one u kontekstu rastućeg trgovinskog rata između Amerike i Kine odložene na neko vrijeme. “U trgovini sa Sjedinjenim Državama će Indija biti vođena imperativima i interesima vlastitog razvoja”, naglasio je novoimenovani ministar trgovine Indije Pijiš Gojal. Ta “razmjena ljubaznosti” se dogodila uoči posjete američkog državnog sekretara Majka Pompea Indiji.

Iako je Pompeo planirao razgovarati o jačanju odbrambenih i energetskih veza, sada će na dnevni red neizbježno doći carinska politika. Znakovito je da je indijski premijer Narendra Modi ovu odluku donio gotovo istovremeno s godišnjim samitom Šangajske organizacije za saradnju, gdje se s Vladimirom Putinom i Si Đinpingom složio da na samitu G20 u Osaki održe novi trilateralni sastanak posvećen jačanju ekonomske saradnje.

U maju je američki ministar trgovine Vilbur Ros pozvao Indiju da odustane od svog “nepovoljnog stava prema američkim kompnijama i neravnoteže u međusobnoj trgovini”, što je identična poruka koja se već neko vrijeme koristi protiv Kine. “Za sada to nije produžetak trgovinskog rata i ovo je mala bitka koja će pomoći daljem oblikovanju veza između Indije i Sjedinjenih Država”, saopštili su za Blumberg iz međunarodnog tink tenka CUTS u Džajpuru.

Prema analitičarima agencije, “Sjedinjene Države će naći vrlo uvjerljive argumente, obzirom da je Indija drugi najveći kupac američkog oružja i zato što je u proteklih pet godina izvoz američkog oružja u Indiju porastao za više od 550 odsto, što Nju Delhi može odvratiti od produbljivanja trgovinskih sporova”. No, je li to baš tako?

ZAJEDNIČKI NEPRIJATELj KAO „LIJEK ZA NESUGLASICE“
Do nedavno je Vašington smatrao da su Australija, Indija i Japan tri vodeće zemlje u azijsko-pacifičkoj regiji koje su u stanju zadržati rastuću privrednu i vojnu težinu Kine. Za takve kalkulacije su američki stratezi imali sve razloge, budući da teritorijalni sporovi između Indije i Kine od šezdesetih godina još uvijek nisu riješeni, a posljednja eskalacija sukoba na Himalajima se dogodila nedavno, 2017. godine.

Međutim, djelovanje Trampove administracije može značajno smanjiti značaj napetosti u indijsko-kineskim odnosima. Pritisak SAD-a na ključne zemlje Evroazije do sada dovodi do toga da se napetosti između tih zemalja  ublažavaju, baš kao što su antiruske sankcije ublažile kontradikcije između Rusije i Kine.

Trampova glavna uloga nije ponovno učiniti Ameriku sjajnom, nego svim zemljama u svijetu pokazati kako se trebaju ponašati. Indija je već naučila ovu lekciju i pokazala je nezavisnost u donošenju odluka. Indijske vlasti pod nacionalističkim premijerom Modijem, što je očekivano, željele bi iskoristiti sve praznine koje se nakon mogućeg protjerivanja kineske robe pojavljuju na američkom tržištu, ali to ne znači da će Indija bez odgovora trpjeti sve protekcionističke mjere američke trgovinske politike.

Njene vlasti shvataju potrebu za protekcionizmom, ali neće slijepo zavisiti od američkih recepata. Indijci razmišljaju racionalno i vođeni su interesima svojih proizvođača, vlastitim tržištem, a ne nekim smiješnim doktrinama o “slobodnoj trgovini i Vašingtonskom konsenzusu”. Nije tačno ni da Indija zavisi od američkog oružja. Nju Delhi kupuje američko oružje uz očekivanje da će to indijskoj robi omogućiti brži proboj na američko tržište, a sada vidimo suprotno.

Budući da SAD i Indija nisu “strateški saveznici”, što bi bio odnos kojeg SAD imaju s vazalskim zemljama poput Poljske, prodaja oružja Indiji je posao u kojem potencijalni budući agresor prodaje Nju Delhiju oružje za koje Pentagon odavno ima protivlijek. Naravno, oružje od potencijalnog agresora možete kupiti samo u dva slučaja: ili ako ste ludi ili ako očekujete uzajamne preferencije na takozvanom “slobodnom tržištu”. Jasno je da Indija pripada drugom slučaju, stoga se slaba tačka ne nalazi u Indiji, nego u Sjedinjenim Državama, koje mogu izgubiti indijske ugovore o vojnoj saradnji, a tu koristi može imati samo Rusija. S ovom politikom SAD rizikuju da se nađu u situaciji u kojoj nemaju gdje prodati oružje. Sebi su dali katastrofalnu “reklamu” u Iraku, Siriji i Libiji, a malo ko želi kupiti oružje od nekoga tko bi vas sutra mogao napasti.

Urednik portala Polit Ekonomiks Hazbi Budunov kaže kako Sjedinjene Države već počinju osjećati posljedice Trampove ekonomske politike, jer se u prvih osam mjeseci fiskalne godine budžetski deficit povećao za 39 odsto. “Kada govore o trgovinskom ratu, obično se ostavlja po strani pitanje kako će Sjedinjene Države zamijeniti kinesku robu. Nisam siguran da je Tramp imao ikakav plan u tom smjeru. Čini se da su mjere protiv Kine bile žurne i ne baš promišljene” rekao je Budunov.

„Kako bi stimulisao američku privredu, Tramp je smanjio poreze i pokušao nadoknaditi izgubljene prihode carinama, prvo na račun Kine, a sada na račun Indije. U ovom slučaju su američke vlasti najvjerovatnije očekivale da će se domaće američko tržište rekonstruirati i početi proizvoditi robu koja je prethodno dolazila iz Kine. Ali sada vidimo da budžetski deficit raste, a osim toga, FED već dugo odbija smanjiti kamatnu stopu i nema jeftinog novca u američkoj ekonomiji”, dodaje Budunov.

U početku su mnogi smatrali da je trgovinski sukob SAD-a s Kinom neka vrsta nesporazuma koji će se brzo riješiti i niko nije bio potpuno siguran da je to okret prema globalnom protekcionizmu. No, situacija s Indijom svjedoči da se krećemo u tom smjeru. Sve to, međutim, ne znači da će uključivanje u trgovinski rat za indijsku privredu biti podsticaj. Prošlog dana je nacionalna banka zemlje izvijestila da bi slaba globalna potražnja zbog trgovinskih ratova mogla uticati na izvoz i aktivnosti investitora, dok su manja potrošnja i dužnička kriza u finansijskom sektoru već smanjili privredni rast na petogodišnji minimum.

Od dobrih vijesti za Nju Delhi možemo istaknuti činjenicu da se Indija još uvijek uspješno nosi s problemom američkih carina na svoj čelik zbog rasta domaće potrošnje. Prošle je godine proizvodnja sirovog čelika porasla za 4,9 odsto i iznosila 106,5 miliona tona, a to je u ovoj godini nastavljeno. U maju je proizvodnja indijskog čelika na godišnjem nivou porasla za 5,2 odsto, iako je izvoz zabilježio značajan pad od 34,7 odsto. No, Indija je i dalje neto uvoznik tih proizvoda. Višak čelika diktira smjer dugoročnih promjena u ekonomskoj politici Indije, tvrde domaći stručnjaci i podsjećaju da su za “višak” čelika u zemlji eksplodirala dva glavna potrošača, željeznice, kojima treba velika modernizacija, te stanogradnja.

U Indiji ogroman broj ljudi živi na ulici, takoreći u istim uslovima u kojima su njihovi preci živjeli prije nekoliko hiljada godina. Istovremeno postoji i fenomen kao “unutarnja Švajcarska” u kojem su viši slojevi društva potpuno modernizovani i žive kao Evropljani. Nemoguće je privući ljude iz nižih slojeva društva u ekonomske procese a da im se ne ponude pristojni uslovi stanovanja, posebno s viškom čelika kojeg ima Indija.

S-400 I RUSKO-INDIJSKI ODNOSI
U ovom kontekstu Rusija vidi svoju priliku, što i nije teško obzirom na pregovore s Vašingtonom koji se uvijek svode na prijetnju i ultimatum. Ništa tako dobro ne ilustruje neuspjehe politike ograničavanja Rusije kao pokušaj da se Moskva pritisne kroz gasovode i trgovinu oružjem, posebno S-400. SAD su prekinule izgradnju Južnog toka i dobile Turski tok. Pokušali su osujetiti isporuke  S-400 Turskoj i poboljšali su veze između Moskve i Ankare. Sada pokušavaju iskoristiti temu S-400 kako bi izvršili pritisak na Indiju i izazvali nemire između Rusije i Irana, ali će rezultat biti upravo suprotan očekivanjima Vašingtona.

S-400 postaje najjače rusko geopolitičko oružje, ali ne vojno, već konkretno političko sredstvo za promjenu ravnoteže snaga u svijetu i pokazatelj kako se na svjetskoj šahovskoj ploči situacija mijenja. Sama činjenica prodaje ruskog protivavionskog raketnog sistema bilo kojoj zemlji je mnogo ozbiljnija stvar od jednostavnog priliva u ruski budžet milijardi „dolara“ i produbljivanja vojno-tehničke saradnje s nekom zemljom. Nakon što su Sjedinjene Države prošle godine donijele Zakon o suzbijanju neprijatelja putem sankcija (CAATSA), kojim je Kongres obvezao vladu da se suprotstavi izvozu ruskih modernih oružja, SAD su gotovo automatski počele prijetiti zemljama koje su ga odlučile kupiti, a među njima je i Indija.

Kao što smo naveli, SAD žele Indiju za saveznika, ali po svojim pravilima. Ali takav pritisak dovodi do toga da su te zemlje prisiljene donijeti važne odluke. Svjedočimo da SAD javno dobijaju odbijenice na svoje zahtjeve i trpe veliki gubitak „imidža“. Zaista, jedna je stvar kada se slabljenje nečijeg uticaja odvija u tišini, a sasvim drugo kada kao odgovor na ultimatum SAD dobiju odgovor: „Ovo nije vaš posao“. Dakle, politika aktivnog suprotstavljanja prodaji sistema S-400 dovodi do toga da Sjedinjene Države ne štete Rusiji, nego sebi. I sada, gotovo u isto vrijeme, imamo tri vijesti o S-400 od kojih dvije potvrđuju taj trend.

Prva se tiče činjenice da su Sjedinjene Države konačno prepoznale uzaludnost prijetnji Turskoj, koja bi ovog ljeta mogla dobiti sisteme S-400. U razgovoru s Erdoganom je Tramp pristao osnovati zajedničku tehničku grupu koja bi se bavila kompatibilnostima aviona F-35 i S-400. Prevedeno, Vašington je učinio prvi korak u odustajanju od vlastitih prijetnji da će Ankari zabraniti isporuku aviona F-35 i učešće u njegovom proizvodnom programu. Već nekoliko godina SAD aktivno vrše pritisak na Tursku da ne kupi S-400, prijeteći gubitkom ugovora za F-35 i raznim drugim kaznama, uključujući članstvo u NATO paktu, iako NATO-u više trebaju Turci nego on njima.

Ucjena Turske nije dovela ni do čega i Erdogan nije namjeravao popustiti. Na kraju se Tramp morao povući. Sada će se SAD morati složiti s obećanjima Turaka da će F-35 i S-400 staviti u različita područja, tako da se avioni ne nalaze u području pokrivanja raketnih sistema. U stvari, govorimo o potpunom porazu SAD-a. Druga vijest se odnosi se na ugovor za prodaju sistema S-400 Indiji, kojeg SAD takođe pokušavaju minirati. Ako su ranije o sporazumima koje su potpisali Putin i Modi uglavnom govorili američki kongresmeni, sada se oglasio i Stejt department. Iako kroz svog anonimnog visokog predstavnika, izjava je bila više nego specifična.

Tajms of Indija piše da je portparol Stejt departmenta novinarima rekao kako se ne slaže s time da odluka Delhija da kupi sisteme S-400 “nije bitna”. “Ovaj se predstavnik nije složio s mišljenjem da indijska kupovina S-400 iz Rusije neće imati nikakvih posljedica sve dok ova zemlja poveća svoju vojnu kupnju u Sjedinjenim Državama”, piše Tajms of Indija. “Ne slažem se s tim. S-400 je važan jer podliježe sankcijama prema Zakonu o suzbijanju neprijatelja Sjedinjenih Država putem sankcija. To je takođe važno jer takve zalihe ometaju buduću vojno-tehnološku saradnju” ,  kazao je zvaničnik Stejt departmenta.

“Dogovor Indije i Rusije o kupovini sistema na S-400 može dovesti do činjenice da Sjedinjene Države nametnu sankcije u skladu sa Zakonom o suzbijanju američkih neprijatelja sankcijama, koji je usvojen u američkom Kongresu kako bi se suprotstavio kupovini oružja iz Rusije”, dodao je.

Zvaničnik je kazao kako će, ako Indija odluči kupiti ruski sistem S-400, to imati ozbiljne posljedice za bilateralne vojne veze s Vašingtnom. “Možete pratiti vrlo ozbiljan razgovor koji se odvija s našim NATO partnerom Turskom. Isti problem će nastati ako Indija odluči kupiti sistem S-400. Ne miješamo sisteme koji koriste najmodernije tehnologije. Kupovina sistema S-400 stvara određene prijetnje. Stoga se i vodi ovaj razgovor u Turskoj“, izjavio je američki dužnosnik za Tajms of Indija. Napominjući da za nijednu zemlju ne postoje izuzeci za zakon CAATSA, zvaničnik je rekao da postoji odredba koja dopušta predsjedničku definiciju.

„Svaki će se slučaj pojedinačno razmatrati. Ali čini mi se da je glavno pitanje smjer u kojem se vode indijski vojni poslovi. S kim će dijeliti najmodernije tehnologije i sisteme podrške? Jer neke odluke isključuju druge… Budući da pregovaramo o isporuci borbenih aviona i drugih modernih sistema naoružanja, odluka Indije o kupovini sistema S-400 uticaće na te rasprave”,  rekao je portparol Stejt departmenta.

Indija, čiji najveći partner u naoružanju ipak ostaje Rusija, posljednjih je godina sklopila ugovore sa SAD-om vrijedne 18 milijardi dolara. Sada Vašington počinje prijetiti odbijanjem isporuka oružja, iako je riječ o profitabilnim poslovima za američki vojno-industrijski kompleks. Čak i ako zanemarimo činjenicu da je vojno-tehnička saradnja s Delhijem potrebna Vašingtonu zbog dotoka kapitala, finansijski razlozi su ovdje manje važni. Glavni je cilj približiti Indiju u plan američkog obuzdavanja Kine u azijsko-pacifičkoj regiji, ili Indo-Pacifiku, kako sada ovu regiju voli zvati atlantistička elita.

Međutim, misliti da će Indija, koja je već šest decenija u vojno-tehničkoj saradnji usko vezana za Rusiju, demonstrativno raskinuti već potpisani sporazum s Moskvom, znači ne razumjeti ništa o geopolitičkom razmišljanju indijske političke elite. Zašto onda SAD vrše ovakav pritisak na Indiju, čak i anonimno? Na to nema racionalnog odgovora, osim da američke elite jednostavno ne mogu ćutati, čak i kada im se to isplati. Za kraj, treća bi vijest bila navodni „preokret“ u vezi s činjenicom da je Rusija odbila Iranu prodati S-400. O tome je izvijestio Blumberg, navodeći čak i neke pojedinosti o tome kako je sve navodno učinjeno. U Moskvi je „odbijenica“ opovrgnuta, ali se uspjela raširiti svijetom, iako je sve, strogo govoreći, svrha provokacije ostvarena.

Bilo je potrebno ubaciti klin u odnosima između Teherana i Moskve, igrajući na činjenicu da se prije deset godina Rusija, nakon što je izašla u susret Sjedinjenim Državama i Izraelu, povela ne baš iskreno sa svojim partnerom i zamrznula isporuke sistema S-300 Iranu, iako je ugovor već bio potpisan. Ali sada je situacija sasvim drugačija. I to ne samo zato što su se ruski odnosi sa Sjedinjenim Državama promijenili. Od 2015. godine Rusija i Iran djeluju kao „braća po oružju“ u Siriji, isporuke sistema S-300 su završene u jesen 2016. godine, a političke veze Moskve i Teherana su puno bliže.

Iran je na granici pridruživanja punopravnom članstvu Šangajskoj organizaciji za saradnju. Trenutni pokušaji Vašingtona da raskine “iranski sporazum” neće uspjeti, rat u Siriji će se završiti, a ako Iranu bude trebao S-400, dobiće ga. Ali za sada nije bilo zahtjeva, a shodno tome ni odbijanja. No, postoje pokušaji da se unesu nemiri u odnose između dvaju zemalja. Posebno su impresivni naslovi u stilu „Ugovor za isporuku S-400“, a da nikakvog ugovora nije bilo.

U isto vrijeme, najtužnije je za SAD da će se u slučaju postizanja sporazuma o isporuci sistema S-400 Iranu oni nalaziti ne samo u Turskoj i Siriji, nego i u Islamskoj Republici, pa čak i u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Obe arapske zemlje su već izrazile interes za kupovinu ruskih sistema protivvazdušne odbrane. Štaviše, ugovor sa Saudijcima potpisan je 2017. godine, iako konkretni datumi još nisu dogovoreni.

Putinova posjeta Saudijskoj Arabiji održaće se ove godine i više je nego vjerovatno da će tokom tog susreta biti objavljeno hoće li i kada Saudijci dobiti S-400. Hoće li i kralja Salmana i prestolonasljednika Muhameda SAD takođe kazniti zbog saradnje s Rusijom? To će biti zanimljiv razvoj događaja, jer su Saudijci, koji su o Vašingtonu prestali razmišljati kao vladaru svijeta još od Obaminog vremena, ipak obećali Trampu da će kupiti američko oružje vrijedno gotovo 100 milijardi dolara.

S obzirom na broj zemalja koje su zainteresovane za kupovinu sistema S-400, za Rusiju glavni ograničavajući faktor mogu biti samo njene proizvodne mogućnosti. Ali one će rasti zajedno s rastućim uticajem Rusije u svijetu i padom uticaja Sjedinjenih Država, koje same i na sve načine dopirnose tome, pokušavajući silom i pritiscima zaustaviti rastući uticaj velikih evroazijskih divova, Kine Indije i Rusije, te  regionalnih sila poput Irana.

 

Autor N. Babić

 

Izvor logicno.com, 20. jun 2019.