N. Babić: Iran je “večni cilj” Vašingtona, SAD se neće zaustaviti

SAD će učiniti sve kako bi svrgnule iransko vođstvo. To je cilj od kojeg nije odustajala nijedna američka administracija

Nakon navodne naredbe Trampa da se napadne Iran, koja je iznenada otkazana, Njujork tajms, list koji je prvi objavio ovu upitnu informaciju, javlja kako je američki predsjednik odustao od agresije na Iran „očigledno pod uticajem jednog od njegovih omiljenih novinara, reportera Foks njuz-a Takera Karlsona“. U svom programu je Karlson pozvao predsjednika da ne podlegne uvjeravanju jastrebova iz Bijele kuće i da ne reaguje na provokacije Teherana, piše NjT. Prema novinarima, „to ukazuje da Tramp ne donosi odluke kao njegovi prethodnici i da više vjeruje svojim instinktima nego zaposlenici njegove uprave“.

Ovu informaciju, naravno, baš kao i prethodnu o „otkazanom napadu“, treba uzeti s rezervom, prije svega zato što NjT ima vrlo loše odnose s Trampom, a i sam američki predsjednik ne bira riječi kada govori ovom nekada uglednom listu, barem u Sjedinjenim Američkim Državama. No, to ne znači da je Trampova politika prema Islamskoj Republici drugačija i da je strateški cilj ove američke uprave svrgavanje vlade u Teheranu. Donald Tramp ne radi ništa što nisu radile sve administracije prethodnih 40 godina, samo je u svom neprijateljstvu iskreniji i otvoreniji od, recimo, Baraka Obame, čak i Džordža Buša mlađeg, što se vidi iz jučerašnje ponovljene prijetnje iranskom političkom i vojnom vrhu i narodu.

NOVA TRAMPOVA PRIJETNjA IRANU
Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je kako ne želi rat, ali je upozorio Iran da će se suočiti s “uništenjem” ako izbije sukob. Govoreći za En-Bi-Si u petak, kazao je kako je SAD otvoren za razgovore, ali neće dopustiti Iranu da razvije nuklearno oružje. Dodatno je objasnio i svoju odluku da u posljednjem trenutku otkaže vojne udare na Iran kao odgovor na obaranje američke bespilotne letjelice, rekavši „kako mu je dano do znanja da će 150 Iranaca biti ubijeno.

„Pitao sam generale koliko će ljudi poginuti u akciji, rekli su oko 150. Razmislio sam. Nije mi se svidjelo, to nije razmjerno obaranju bespilotne letjelice. Nakon što sam odobrio akciju i sagledao cijelu situaciju, procijenio sam da to nije bila dobra odluka“, rekao je Donald Tramp, pun brige za 150 iranskih života.. Odbacio je tvrdnje da su avioni već krenuli u napad na iranske ciljeve, rekavši kako “nije bilo aviona u vazduhu”. Tramp je ponovio „kako ne želi rat s Iranom, ali da Islamskoj Republici  prijeti uništenje ako ga bude“. Nakon što su izišle iz nuklearnog sporazuma, SAD su Iranu opet uvele sankcije, a sada najavljuju dodatne i pokušavaju izvoz iranske nafte svesti na nulu.

„Mogli bismo vrlo brzo postići sporazum s njima ako žele, od njih zavisi. Ako Iran opet želi postati bogata i napredna nacija, učinimo Iran opet velikim. Ima li to smisla? Učinimo Iran opet velikim, meni je to u redu. Ali to nikada neće učiniti ako misle da će za pet ili šest godina imati nuklearno oružje“, poručio je američki predsjednik i na Tviteru objavio da su SAD spremne za napad. Prema nekim američkim medijskim izvještajima, Pentagon je preporučio udare, dok drugi izvještavaju kako su visoki zvaničnici Pentagona upozorili da bi vojni odgovor mogao rezultirati “spiralnom eskalacijom” koja bi bila rizična za američke snage u regiji, prenosi Bi-Bi-Si.

KOME TREBA „OGRANIČENA AGRESIJA“ NA IRAN?
Događaji u Persijskom zalivu koji zabrinjavaju svijet posljednjih dana i dana mogu uticati na sve, od cijena energenata do sudbine malih regionalnih država. „Pogled na napetosti diljem svijeta, uključujući Bliski istok i region Zaliva, istočnu Evropu i Venecuelu, pokazuje da je ta napetost uzrokovana jednostranim nezakonitim mjerama američke administracije“, napisao je analitičar Pejman Jazdani za Mer njuz.

Nezakoniti izlazak Bijele kuće iz nuklearnog sporazuma, stavljanje Iranske revolucionarne garde na spisak terorističkih organizacija, nastavak sankcija protiv Irana i pokušaj da se izvoz nafte iz Irana dovede na nulu, sve su to provokativni i sumnjivi koraci protiv Irana od strane Sjedinjenih Država koji samo podstiču regionalne napetosti. Sumnjivi i provokativni korak Sjedinjenih Država i njegovih regionalnih saveznika, uključujući Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, da optuže Iran da stoji iza napada na dva broda u Fudžejri u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, bez ikakvih dokaza, bio je osujećen iranskim pristupom i napetosti su donekle smanjene.

Dok je japanski premijer bio u posjeti Iranu, prvi put u posljednje četiri decenije, mnogi su zbog njegove posjete očekivali dalje smanjenje napetosti u regiji, ali je još jedan sumnjiv i provokativan korak bio napad na dva naftna tankera u Omanskom moru, što je moglo povećati napetosti više nego prije. Nema sumnje da će Sjedinjene Države i njihovi opunomoćenici u regiji, kao i obično, bez ikakvih dokaza optužiti Iran da je stajao iza incidenta, ali glavno je pitanje ko će imati najviše koristi od napetosti u regiji Persijskog zaliva?

Razmišljajući o sljedećim razlozima, može se zaključiti da su korisnici broj jedan zbog napetosti i napada na tankere u Persijskom zalivu i na Bliskom istoku Sjedinjene Države i, prema tome, Tel Aviv, kao i režimi nekih regionalnih arapskih država koje pokušavaju preživjeti slijedeći američku politiku.

Za razliku od prije nekoliko decenija, Sjedinjene Države trenutno su jedan od najvećih proizvođača nafte i gasa u svijetu i žele osvojiti tržišni udio u drugim zemljama svijeta. Nakon ilegalnog povlačenja SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom i njihovih pokušaja da iranski izvoz nafte srežu na nulu, pod izgovorom raznih optužbi, Sjedinjene Države ulažu napore ne samo da zauzmu iranski udio na energetskom tržištu, već i za ograničavanje iranskih prihoda kako bi se smanjio regionalni uticaj Islamske Republike. Akcije SAD-a u stvaranju napetosti u Venecueli i istočnoj Evropi, te uvođenje sankcija protiv Karakasa i Moskve takođe se mogu tumačiti u tom smislu.

Svaka napetost u Persijskom zalivu ne samo da će povećati cijene energenata na svjetskom tržištu, već će stvoriti dovoljno izgovora da Vašington poveća svoju vojnu prisutnost u regiji. Tako SAD žele kontrolisati energetske rute i vršiti pritisak na svoje konkurente, kao što su Kina, EU, Japan i nove rastuće privrede kao što je Indija, čije privrede uveliko zavise od energije koja dolazi iz Persijskog zaliva i Bliskog istoka.

Napetosti u regiji, uz iranofobni projekt, jamčiće i nastavak kupovine američkog oružja od strane nekih zemalja u regiji, kao što je Saudijska Arabija. Nastavljajući prodavati oružje Saudijskoj Arabiji, Sjedinjene Države ne samo da stvaraju hiljade radnih mjesta za Amerikance, nego i svoje konkurente, poput Kine i Rusije, drže dalje od tržišta oružja na Bliskom istoku.

Napetosti i sukobi u režiji Sjedinjenih Država na Bliskom istoku su doveli do ozbiljnih podjela i neslaganja između regionalnih država, što je ključno za sigurnost Tel Aviva i njegovu ekspanzionističku politiku. Ovo bi bili ključni i ne baš zanemarivi dobici ako Vašington i dalje bude održavao stanje  ni rata ni mira, kakvom trenutno svjedočimo.

JASTREBOVI ĆE UČINITI SVE KAKO BI SVRGNULI VLAST U IRANU
Naravno, kao što je slučaj proteklih 40 godina, SAD će učiniti sve kako bi svrgnule iransko vođstvo. To je cilj od kojeg nije odustajala nijedna američka administracija. Samo nekoliko sati nakon prvog incidenta s dva tankera u Ormuskom tjesnacu, američki državni sekretar Majk Pompeo je rekao da je to učinio Iran. Pompeo je insistirao na tome da je Iran napao norveški i japanski tanker i da Teheran za to mora platiti. Osim neuvjerljivog videa, američka vlada nije pružila nikakve dokaze o iranskoj krivici, a Pompeo je odbio odgovoriti na bilo kakva pitanja na tu temu.

Važno je napomenuti da je u vrijeme napada na tankere u Teheranu bio japanski premijer Šinzo Abe, koji je pokušao učiniti sve što je moguće kako bi sačuvao nuklearni sporazum s Iranom. Abe nije dao nikakve ratoborne izjave protiv Irana i nije napustio zemlju. Čelnik japanske brodarske kompanije je izjavio kako nema dokaza da je na japanski tanker postavljena mina, napominjući da je brod pogodio “leteći projektil”. Predstavnici norveške brodarske kompanije takođe nisu podnijeli tužbu protiv Irana. Norveška vlada ćuti, a iz Osla nije bilo prijetnji Iranu. Posade oba broda spasile su ekipe američkih i iranskih brodova i odvezene su na sigurno mjesto.

Načelnik Glavnog stožera iranskih oružanih snaga, general-major Muhamed Husein Bageri, rekao je da iranska vojska neće zatvarati Ormuski tjesnac prijevarom. „Ako Iran odluči blokirati Ormuski tjesnac, onda će to učiniti otvoreno“, naglasio je general Muhamed Husein Bageri. Nijedan američki brod nije oštećen. Napad se dogodio u međunarodnim vodama, ne u SAD-u ili američkoj vojnoj bazi. Ipak, američka vlada je za sve optužila Irana.

CIA I POSEBAN PLAN ZA IRAN
CIA je 2017. godine stvorila posebnu jedinicu u Misijskom centru Iran za operacije protiv Islamske republike. Inicijativu za stvaranje ove jedinice izradio je bivši direktor CIA-e Džon Brenan, koji je napustio dužnost nakon što je dužnost preuzela administracija predsjednika Donalda Trampa. Brenan je smatrao da se CIA mora usredsrediti na problematična područja, uključujući Sjevernu Koreju i Iran.

Brenanov nasljednik je Majk Pompeo, koji je prije imenovanja za državnog sekretara služio kao direktor CIA-e nešto više od godinu dana. Pompeo je odlučio nastaviti politiku Brenana. Aktivnosti CIA-e u Iranu su vođene iz operativnog odeljenja poznatog pod imenom „Persijska kuća“.

U ovom odeljenju su radili stručnjaci koji su prikupili mnogo podataka o političkim i ekonomskim događajima unutar Irana. Kao što je rekao jedan iranski zvaničnik, jastrebovi u Vašingtonu su bili vrlo zabrinuti zbog činjenice da je u „Persijskoj kući“ bilo mnogo zaposlenika koji su malo pažnje posvetili svrgavanju vlasti u Iranu. Trampovi ljudi su željeli da djelovanje protiv Irana bude pod kontrolom svrhovitije i militantnije skupine. Tako je CIA  imenovala Majkla D’Andreu za šefa iranskog operativnog centra. On je odigrao ključnu ulogu u programu „ispitivanja“ nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. i vodio Centar za borbu protiv terorizma CIA-e. Ubistvo i mučenje su uvijek bili u središtu njegovog pristupa.

Upravo je D’Andrea proširio program CIA-e za udare bespilotnim letjelicama, uključujući i takozvane napade na navodne teroriste. CIA-i je bilo dopušteno da ubije bilo koju osobu koja odgovara određenom opisu ili osobe koje su zvane s telefona nekog od osumnjičenika. D’Andrea ne izbjegava nikakve metode u radu CIA-e.

Jedan od bivših analitičara CIA-e je izvijestio da D’Andrea ima bliske veze s arapskim vođama i šeicima Persijskog zaliva, koji snažno potiču na akcije protiv Irana. Sličnu tačku gledišta imaju D’Andrea i neki članovi njegovog tima. Zbog svog beskompromisnog stava prema Iranu, D’Andrea je u Americi dobio nadimak „Ajatolah Majk“. D’Andrea i ljudi poput Boltona pripadaju grupi ljudi koji gaje istinsku unutrašnju mržnju prema Iranu. Svjetonazor tih ljudi blizak je svjetonazoru saudijske kraljevske porodice. Oni se neće prezati od bilo kakvog nasilja ako to može izazvati rat protiv Irana. Neće propustiti ni najmanju priliku.

S druge strane, izvan Bijele kuće, D’Andrea ima brata blizanca, a to je milijarder Tomas Kaplan, koji je stvorio dvije grupe koje slijepo zagovaraju svrgavanje aktualnog poretka u Iranu. Jedna od tih skupina je Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana (UANI), a druga Projekt borbe protiv ekstremizma. Te skupine sprovode programe usmjerene protiv muslimana uopšteno, a posebno protiv Irana.

Tomas Kaplan je optužio Iran da je stvorio ISIL, budući da je Iran, prema milijarderu, “iskoristio strašni sunitski pokret kako bi proširio svoj uticaj od Persije do Mediterana”. Apsurdnost takvih izjava proizlazi iz pogrešnog tumačenja temelja šiitskih koncepata, kao što je Takija, odnosno “razborito prikrivanje vjere”. Čudno je, ali Kaplan ima više zajedničkog s ISIL-om nego Iran, budući da su i Kaplan i ISIL vođeni mržnjom prema onima koji slijede šiitske islamske tradicije.

Kaplanova grupa uključuje i predstavnike kompanija i predstavnike CIA-e. Voditelj grupe Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana je Mark Valace, izvršni direktor financijske kompanije Tigris fajnenšel grup. Ta kompanija, prema njenim predstavnicima, mogla bi imati koristi od “nestabilnosti na Bliskom istoku”. Bivši službenik CIA-e Norman Ravl radio je za UANI i za Projekat za borbu protiv ekstremizma, a 34 godine je radio u upravljanju operacijama CIA-e. Ravl je nadgledao brojne programe CIA-e vezane za Bliski istok. Ponudio je svoju podršku neprofitnom udruženju Arabia fondaciji, čije je sjedište u Vašingtonu, a vodi je Ali Šihabi, čovjek koji ima bliske veze sa saudijskom monarhijom. Šihabi je sin Samira Al-Šihabija, jednog od najuglednijih diplomata Saudijske Arabije, koji je ranije bio ambasador u Pakistanu, što je na kraju dovelo do stvaranja Al Kaide.

Ljudi poput Kaplana i Boltona, D’Andree i Šihabija žele iskoristiti američku vojnu mašineriju kako bi ostvarili opasne ciljeve arapskih kraljevskih porodica Persijskog zaliva. Svi ti ljudi obavljaju istu misiju. Oni žele rat s Iranom i ne zanimaju ih nikakvi dokazi. Neće se zaustaviti sve dok američki bombarderi ne napadnu Teheran, Kom, Esfahan i Širaz i oni vjeruju da u tom ratu mogu pobijediti.

Iran je uvjeren da će se odbraniti, bez obzira na žrtve. Konačno, ako žele postojati kao suverena nacija, Iranci nemaju drugog izbora, što je najmoćnije oružje Islamske Republike. U Rusiji postoji izreka da se ne može pokoriti narod koji se ne želi predati. Isto vrijedi i za Iran, ali Džon Bolton, Majk Pompeo, Majkl D’Andrea, Tomas Kaplan i njihovi prijatelji na Arapskom poluostrvu i u Izraelu to ne mogu razumjeti.

 

Izvor logicno.com, 24. jun 2019.