A. Vujović: Televizija RT nije manje objektivna od velikih zapadnih medija

“Rusija se dosta približila cilju da ima državni medij s globalnim domašajem, i otuda na Zapadu histerija protiv televizije RT”, istakao je on

Samo zato što radim ovdje, za RT, ne znači da nisam urednički nezavisna te da ne mogu dovoljno snažno naglasiti koliko se protivim bilo kakvoj vojnoj intervenciji u drugim suverenim državama. Ono što je Rusija napravila bilo je krivo. Neću sjedeti ovdje i braniti vojnu agresiju.

Te riječi urednice televizijske mreže RT Ebi Martin u martu 2014., kojima je osudila rusku agresiju na Ukrajinu, došle su kao šok za javnost i gledaoce. Kako je moguće da se na RT-u, koji se prije zvao Raša tudej i koji sam za sebe kaže da vijesti prezentira iz ruske perspektive, čuju takve riječi, pitali su se gotovo svi.

Večernji list imao je priliku posjetiti redakciju RT-a u Moskvi te smo htjeli pronaći odgovor na pitanje je li ta televizijska mreža sredstvo propagande kojom se služi režim ruskog predsjednika Vladimira Putina ili se radi zapravo o žrtvi zapadnjačke propagande.

RT je globalna televizijska mreža koju je osnovala ruska vlada od koje i dobija novac za rad. Osnovana je 2005., u trenucima kada je Vladimir Putin već preuzeo konce države u svoje ruke i kada mu je privredni rast, u prosjeku gotovo sedam posto BDP-a u prvih šest godina mandata, omogućio snažniji nastup na globalnoj pozornici. Djeluje kao televizijska mreža za publiku izvan Rusije, iako joj je središte u Moskvi, s programima na engleskom, španskom, francuskom, njemačkom, arapskom i ruskom. Američki, britanski i francuski RT imaju svoja središta u tim zemljama.

Sebe predstavlja kao izvor vijesti izvan srednje struje koji predstavlja drukčije vijesti u jednoobraznom medijskom prostoru. Spoljnopolitičke događaje prenosi gotovo isključivo s pozicija bliskih Kremlju. Otuda i čuđenje zbog riječi Ebi Martin. Zgrada RT-a u Moskvi, u kojoj se nalazi centrala i redakcija za programe na svim jezicima, udaljena je oko sat vremena vožnje javnim prijevozom istočno od Crvenog trga, u ulici Borovaja. Dobro upućene čitaoce neće iznenaditi što građevinom, spolja i iznutra, dominira zelena boja, jer ona se potpuno povezuje s RT-om. Zelena zgrada ima sedam spratova, a mnogo više od njene visine zadivljuje veličina kompleksa.

Ulaskom u redakciju televizije iznenadila nas je tišina među novinarima. Bezbednosne provjere su opsežne, strani novinari pri ulasku trebaju predati pasoš, a ispred brojnih kombija u dvorištu televizijske kuće šetao je naoružan policajac. U prostorijama televizije drugi je policajac čak nosio pušku. Za novinare nimalo ugodan prizor. Hrvatskim građanima ne bi baš ugodan prizor bio ni jugoslovenska zastava kraj brojnih južnoameričkih u redakciji španskog RT-a na koju smo naišli u njihovoj moskovskoj centrali.

U svijetu RT televiziju dnevno gleda oko 100 miliona gledalaca iz 47 zemalja. Praksa zapošljavanja prilično je šematska: američke, francuske, britanske redakcije, imaju svoje ispostave u tim zemljama, no program se prije svega vodi iz Moskve, iz tihe, zelene zgrade u kojoj smo bili. To znači da se u tim drugim zemljama zapošljavaju Britanci, Amerikanci, Francuzi… Svaka od tih redakcija u zelenoj moskovskoj zgradi djeluje u posebnoj dvorani koja prima nekoliko desetina novinara, već prema potrebama. Mnogi od njih, primijetili smo, sasvim su mladi. Brojni zapadni mediji upravo su “naivnosti” pripisivali razloge zašto se neki novinari pridružuju RT-u izvan Rusije.

NA UDARU BRITANIJE
RT je u Ujedinjenom Kraljevstvu prošli mjesec kažnjen s dvjesta hiljada funti zbog pristrasnog izvještavanja o trovanju novičokom špijuna Sergeja Skripalja. Za to je trovanje bivša britanska premijerka Tereza Mej optužila ruske vlasti. Prije desetak dana ruske su vlasti na to odgovorile najavom promjena svojih zakona koji bi omogućili kažnjavanje stranih medija. Sasvim su otvoreno zakon opisali kao odmazdu. Britanske vlasti, očito u sukobu s RT-om, odbile su ruskoj TV mreži, kao i servisu Sputnjik koji posluje na sličnim postulatima, dopustiti odlazak na konferenciju o medijskim slobodama u julu zbog, kako kažu, širenja dezinformacija.

RT, naravno, nije propustio priliku poentirati: “Potrebna je posebna vrsta licemerja za zalaganje za slobodu medija a da se zabranjuju nezgodni glasovi i kleveću alternativni mediji”. Anu Belikovu, glavnu specijalistkinju spoljnih komunikacija RT-a, pitali smo u Moskvi o odluci Britanaca da ne dopuste RT-u da dođe na konferenciju o medijskim slobodama. Iako je stranim novinarima rado govorila o globalnim televizijskim mrežama iz cijelog svijeta, nakon tog pitanja nije baš bila razgovorljiva.

– Sigurna sam da je tu odluku komentarisala glavna urednica – samo je rekla Belikova.

A glavna je urednica RT-a ista od osnivanja televizijske mreže 2005. godine: Margarita Simonjan na to je mjesto došla kao 25-godišnjakinja, a jednom je za rođendan dobila cvijeće od Vladimira Putina što je među kritičarima RT-a podstaknulo pitanja o odvojenosti redakcije i Kremlja.

– Naravno, britanski medijski regulatori nikada nisu dali nijedan primjer dezinformacije – rekla je Simonjan.

Ako je šefica redakcije na istoj poziciji od osnivanja RT-a, što i nije baš uobičajen slučaj, zanimalo nas je je li Simonjan članica neke ruske stranke. Od kada je osnovan RT, u Rusiji je stalno na vlasti Ujedinjena Rusija, Putinova stranka.

– Ne, koliko ja znam – rekla nam je Belikova.

No, kada je Putin na predsjedničkim izborima u martu 2018. dobio 77 posto glasova, glavna urednica RT-a na Tviteru se nije suzdržavala u slavlju. Objavila je fotografiju kako nazdravlja s portparolom Putinove kampanje. “Prije je bio naš predsjednik i bilo ga je moguće zamijeniti. Sada je naš vođa. Nećemo vam dopustiti da ga promijenite.”, napisala je Simonjan na Tviteru poruku upućenu Zapadu, koji doživljava izrazito monolitno i kao babarogu.

U programu RT-a bilo je i disidentskih glasova. Ebi Martin, citirana na početku teksta kako govori protiv invazije na Ukrajinu, radila je na RT-u još godinu dana nakon izražavanja svog stava. RT joj je rekao da to nije urednički stav televizije, ali je izdala i javno saopštenje u kojem je istakla novinarske slobode u redakciji. Godinu dana kasnije, Martin je napustila RT.

Možda je još veći šok izazvala Liz Vol, voditeljka vijesti na RT-u koja je samo dva dana nakon kritike Ebi Martin dala ostavku u eteru.

– Ne mogu biti dio televizije koju financira ruska vlada, a koja opravdava Putinove akcije. Ponosna sam Amerikanka i vjerujem samo u istinu. Zato, nakon ovih vijesti, dajem ostavku! – rekla je petog marta 2014. u jeku ukrajinske krize pred milionskim auditorijumom. RT je taj potez nazvao “samopromotivnim skečom”.

No, brojni novinari RT-a brane pozicije svoje kuće. Kad je Juronjuz pitao Afšina Ratansija da prokomentariše zabranu novinarima te kuće da prisustvuju spomenutoj konferenciji o slobodi medija u UK-u, voditelj je rekao da u Britaniji uopšte nema slobode medija te da je konferencija “politizirana šarada”.

– Niko iz ruske vlade ne govori mi što smijem, a što ne smijem spominjati u etru – insistirao je Ratansi.

JAKI U PRIJENOSIMA UŽIVO
RT se ponosi i izvještavanjem s mjesta događaja. No, to nekada u novinarstvu ima i svoje posljedice. U hodnicima televizijske mreže izložena je i kaciga Haleda el Hatiba, novinara koji je poginuo 2017. tokom izvještavanja iz Sirije za tu mrežu.

Osim već spomenute kritike o zavisnosti od Kremlja, mreži RT spočitava se i širenje teorija zavjere. Tako su na njenoj platformi glas dobijali i oni koji smatraju da je napade na SAD 11. septembra 2001. izazvala sama američka vlada. Već spomenuta Ebi Martin svojevremeno je takođe širila taj narativ. Hrvatsku univerzitetsku profesorku komunikologije Jelenu Jurišić, stručnjaka za medije i Rusiju, pitali smo šta misli o optužbama upućenim RT-u.

– Za razliku od sličnih stranih kanala, kanal Raša tudej osnovala je država i to je glavni razlog što se često naziva glavnim oruđem ruske propagande. No, gotovo od samog njegova osnivanja, premda mu je vlasnik Ted Tarner, Si-En-En se često naziva propagandnim oruđem CIA-e. Dakle, priroda vlasništva nužno ne oslobađa postaje od optužbi da su u službi propagande zemlje iz koje potječu. A Bi-Bi-Si je javni servis, pa ga u određenim situacijama, poput sadašnje krize u Hongkongu, kritičari i lokalne vlasti nazivaju glasilom MI-5, pa i MI-6. Za svaku od nabrojanih mreža, odnosno za njihove programe mogu se navesti plusevi i minusi, izdvojiti sjajne ili loše priče, odlične analize ili očiti jednostrani osvrti, koji se nerijetko graniče s teorijama zavjere. Dakle, RT nije nikakav izuzetak – smatra Jurišić.

Što se tiče zanatskog aspekta programa, kaže da prilozi u tehničkom smislu najčešće izgledaju sjajno, kao i većina prijenosa uživo te dodaje da RT uglavnom gleda kada se u svijetu događa nešto vrlo važno jer sva takva zbivanja prenosi uživo.

– Vjerujem da je jedan od razloga što se kritikuju to što su njihove kamere prve ili jedine na mnogim događajima, posebno na onima koje tzv. mejnstrim mediji ne prenose. U zanatskom smislu, ogromna većina priloga ima najmanje dva izvora, pokriva se službena strana, ali i suprotna, alternativna. Osim u slučaju većine događaja u samoj Rusiji, gdje je najčešće zastupljena ili jako dominira službena verzija događaja – smatra Jurišić.

U RT-u smo gostovali zajedno s novinarima iz više zemalja, a među njima i iz Srbije. I dok u toj zemlji, tradicionalno naklonjenoj Rusiji, posluje portal Sputnjik koji takođe prenosi vijesti iz proruskog ugla gledanja, RT nema svoj kanal na srpskom. Aleksandar Vujović, glavni urednik portala Novog Standarda, koji je bio među onima koji su posjetili televizijsku mrežu, misli da bi Srbiji RT dobro došao.

– Nijedan medij koji se finansira iz državnog budžeta i izvještava na više jezika nije objektivan ili nezavisan. Oni služe kao instrumenti političke moći. RT nikad za sebe nije tvrdio da je objektivan. Čak je i Putin o Si-En-En-u i Bi-Bi-Si-ju rekao: “Volio bih da mi ovdje u Rusiji imamo takvu propagandnu mašineriju, ali, nažalost, to nije slučaj… Mi jednostavno još nemamo takve mogućnosti”. Mislim da se Rusija dosta približila cilju da ima državni medij s takvim globalnim domašajem, i otuda na Zapadu histerija protiv televizije RT – rekao je Vujović.

– Naravno, državni mediji ne moraju nužno izvještavati neistinito. Ali oni uvijek izvještavaju jednostrano. Uzmimo primjer godišnjice Oluje. Ni Hrvatska radio-televizija ni Radio-televizija Srbije u činjeničnom smislu neće ništa slagati, ali će njihove reportaže biti dijametralno suprotne. Tako je i s izvještavanjem ruskih i zapadnih medija o, na primjer, ratovima u Ukrajini i Siriji. Zašto bismo onda ostali uskraćeni za ruski pogled na događaje u kojima je Rusija direktni učesnik? Zar se do istine ne dolazi suprotstavljanjem perspektiva? – kaže Vujović.

Za razliku od komotne pozicije RT-a, bliskog vlasti, novinari se u Rusiji susreću s brojnim problemima. U junu je Igor Golunov s portala Meduza, poznatog po kritikama vlasti, uhapšen pod sumnjom da prodaje drogu. Optužnica je bila toliko neuvjerljiva da je ruska javnost glasno negodovala i optužila vlast za vrlo jasan pritisak na novinare. Organizovani i su i protesti, a na kraju je sam ruski predsjednik Vladimir Putin morao otpustiti visokorangirane policijske službenike zbog tretmana Golunova koji je pušten na slobodu.

Dobili smo priliku u Moskvi o slučaju Golunov pitati zamjenika portparola Ministarstva spoljnih poslova Rusije Artema Kožina.

– Znate kakva je bila reakcija građana i civilnog društva, a istraga o svim nepravilnostima još traje – rekao je Kožin.

No, Fridom haus, nevladina organizacija, medije u Rusiji smatra neslobodnima, pa nas je nadalje zanimao stav Kožina o tomu. Na ljestvici sloboda sedme sile dala mu je nula od četiri boda u izvještaju iz 2019.

– Ti NVO-ovi imaju svoje kriterijume, a mi smo otvoreni za dijalog. No, neki se od njih predstavljaju kao nevladini i nezavisni, a primaju novac od vlada. Primijetili smo i pristranost protiv Rusije – rekao nam je taj zvaničnik ruskog ministarstva spoljnih poslova.

Posljednjih dana svake subote sve više i više Moskovljana protestuje tražeći poštene lokalne izbore u septembru i demonstrirajući protiv onemogućavanja kandidovanja nezavisnih kandidata. U Moskvi se desetog avgusta okupilo čak 50 hiljada građana. Ruske regulatorne agencije su pritom zatražile prošlog dana od Gugla da prestane širiti notifikacije koje sadrže informacije o protestima, koje nazivaju nelegalnima, uključujući i one “kojima je cilj remećenje izbora”. One koji su nekad živjeli u Jugoslaviji taj zahtjev zasigurno podsjeća na krilaticu “Zaustavite Rojters”. Zato bi krilatica “Zaustavite Gugl, a širite RT” mogla dobro opisivati ciljeve Kremlja u međunarodnoj areni.

 

Autor Dino Brumec

 

Izvor Večernji list, 19. avgust 2019.