Ko će biti novi šef MMF-a?

Mesto generalnog direktora će uskoro biti upražnjeno, a kandidati su odavno poznati. Kakvi sve izazovi čekaju novog šefa MMF-a?

Međunarodni monetarni fond je 29. jula ove godine zvanično otvorio postupak za izbor svog novog šefa, pošto je Francuskinja Kristin Lagard najavila ostavku zbog preuzimanja nove dužnosti predsednika Evropske centralne banke, umesto Maria Dragija.

Tokom istorije MMF-a, generalni direktor uvek je bio iz Evrope, a 28 evropskih zemalja spremno je da predloži drugog Evropljanina, koji će preuzeti ovu funkciju. Evropske zemlje žele da sačuvaju tradiciju da MMF nastavi da vodi ličnost sa „starog kontinenta“. Naime, po dugogodišnjem neformalnom dogovoru, Evropa tradicionalno kandiduje šefa MMF-a, dok američki kandidat postaje predsednik Svetske banke. Tome se sve više protive zemlje BRIKS-a, poput Kine, Rusije, Indije i Brazila, jer se centar svetske  ekonomske moći seli sa Zapada na Istok u Aziju, pre svega u Kinu.

MMF je imao jedanaest generalnih direktora od kada je počeo sa radom 1946. godine, a čak pet njih je dolazilo iz Francuske. Generalni direktori MMF-a su bili:

11. Kristin Lagard, Francuska, od 5. jula 2011.
10. Dominik Stros-Kan, Francuska, od 1. novembra 2007. do 18. maja 2011.
9. Rodrigo de Rato, Španija, od 7. juna 2004. do 31. oktobra 2007.
8. Horst Keler, Nemačka, od 1. maja 2000. do 4. marta 2004.
7. Mišel Kamdesi, Francuska, od 16. januara 1987. do 14. februara 2000.
6. Žak de Larozije, Francuska, od 17. juna 1978. do 15. januara 1987.
5. Johanes Viteven, Holandija, od 1. septembra 1973. do 16. juna 1978.
4. Pjer-Pol Švajcer, Francuska, od 1. septembra 1963. do 31. avgusta 1973.
3. Per Jakobson, Švedska, od 21. novembra 1956. do 5. maja 1963.
2. Ivar Rot, Švedska, od 3. avgusta 1951. do 3. oktobra 1956.
1. Kamil Gat, Belgija, od 6. maja 1946. do 5. maja 1951.

GLOBALNA SLIKA – SLOŽENIJA
Ko god da bude na čelu MMF-a mora biti spreman za trgovinski i valutni rat, pošto su to rizici u usponu koji se moraju rešavati. Prema oceni poznatih svetskih eksperata, ovom spisku treba dodati i digitalne valute kao još jedan značajan izazov. Zemlje članice MMF-a mogu da nominuju kandidate do šestog septembra. Posle toga, Izvršni odbor MMF-a će intervjuisati predložene kandidate, a postupak izbora novog šefa MMF-a trebalo bi da bude okončan do četvrtog oktobra ove godine.

Kada je 2011.godine Lagardova imenovana za direktorku MMF-a, dva glavna pitanja koja je trebalo rešavati bila su – obnova ugleda MMF-a posle (navodnog) skandala u koji je bio upleten njegov prethodni šef – francuski socijalista Dominik Stros-Kan – i podrška evrozoni tokom dužničke krize. Danas je globalna slika složenija nego pre osam godina. SAD i Kina su u trgovinskom ratu već skoro dve godine i on se smatra najvećom preprekom globalnom rastu. Istovremeno, u fokusu svetske poslovne javnosti je i monetarna politika – odnosno kakve odluke donose centralne banke radi podrške različitim ekonomijama i da li su njihovi instrumenti i dalje efikasni  posle skoro jedne decenije od dužničke krize.

Kristin Lagard drži govor na Godišnjem sastanku MMF-a i Svetske banke, Vašington, 13. oktobar 2017. (Foto: Ryan Rayburn/IMF Photo)
Kristin Lagard drži govor na Godišnjem sastanku MMF-a i Svetske banke, Vašington, 13. oktobar 2017. (Foto: Ryan Rayburn/IMF Photo)

Izvršni odbor imenuje direktora MMF-a na obnovljivi mandat od pet godina, a može ga izabrati većinom glasova. U prošlosti Odbor je takvo imenovanje vršio konsenzusom. Prema članovima MMF-ovog Statuta, generalni direktor je „šef operativnog osoblja Fonda i vodiće, pod rukovodstvom Izvršnog odbora, uobičajene poslove Fonda. Pod kontrolom Izvršnog odbora, on je odgovoran za organizaciju, imenovanje i razrešenje osoblja Fonda.“ Birokratski aparat MMF-a broji preko 2.000 zaposlenih iz 150 zemalja. Generalnom direktoru pomažu prvi zamenik generalnog direktora i tri zamenika generalnog direktora. On  imenuje zamenike generalnog direktora.

Izvršni odbor MMF-a sa 24 člana odgovoran je za izbor generalnog direktora. Dosadašnja praksa bila je da izvršni direktori mogu podneti nominaciju za to radno mesto. Od kruga izbora 2011. godine, guverneri MMF-a mogli su takođe podneti nominacije. U izboru 2011, Izvršni odbor usvojio je proces, koji je podržao izbor sledećeg generalnog direktora na „otvoren, utemeljen na zaslugama i transparentan način“. Izvršni odbor usvojio je istu proceduru i prilikom  izbora  2016. godine. Procedura sadrži sledeće aspekte: profil kandidata, sastavljanje užeg izbora, odabir uspešnog kandidata.

USLOVI I PROCEDURA
Uspešan kandidat za mesto generalnog direktora treba da ima „ugledne rezultate u kreiranju ekonomske politike na višim nivoima“, izvanredno profesionalno iskustvo, da pokaže menadžerske i diplomatske veštine potrebne za vođenje globalne institucije i da bude državljanin bilo koje od 189 zemalja članica MMF-a.

Kao šef osoblja MMF-a i predsedavajući Izvršnog odbora mora biti „sposoban da pruži stratešku viziju rada visokog kvaliteta“, i čvrsto posvećen unapređivanju ciljeva MMF-a stvaranjem konsenzusa o ključnim političkim i institucionalnim pitanjima, uključujući usku saradnju sa Izvršnim odborom, pod čijim uputstvima će ispunjavati svoje odgovornosti. Treba da ima dokazano razumevanje za izazove u politici sa kojima se suočava raznoliko globalno članstvo u MMF-u, čvrstu posvećenost i uvažavanje za multilateralnu saradnju i demonstriran kapacitet da bude objektivan i nepristrasan, kao i da bude efikasan komunikator.

Na kraju perioda nominacije, sekretar MMF-a objavljuje Izvršnom odboru imena onih kandidata koji su potvrdili želju da budu kandidati. Izvršni odbor sastavlja uži izbor od tri kandidata, uzimajući u obzir profil kandidata bez geografskih preferencija. Uži izbor objavljuje MMF, a Izvršni odbor sastaje se sa kandidatima koji su ušli u uži izbor u sedištu MMF-a u Vašingtonu.

Izvršni odbor MMF-a (Foto: imf.org)
Izvršni odbor MMF-a (Foto: imf.org)

Nakon toga, Izvršni odbor  sastaje se da raspravlja o snagama kandidata i da izvrši izbor. Iako Izvršni odbor može izabrati generalnog direktora većinom osvojenih glasova, cilj je da se on bira konsenzusom, kao što je to bio slučaj u prethodnim izbornim procesima.

U PRAKSI JE DRUGAČIJE
Ova procedura izbora direktora sa potrebnim uslovima za kandidate je lepo sročena, ali u praksi stvari stoje drugačije. Izabrani direktori  MMF-a, uglavnom prosečnog stručnog profila i često politički miljenici pojedinih najuticajnijih krugova i zemalja, vrlo brzo se uklope u standardne klišee i kolotečinu koja vlada u  ovoj instituciji, i nastavljaju da sprovode rigidne mere i politiku „uslovljavanja“ koje  se nameću zaduženim zemljama, vodeći ih dalje u ekonomsko propadanje.

Kristin Lagard (63) postala je jedanaesti generalni direktor MMF-a  jula 2011. godine na period od pet godina, a izabrana  je da služi drugi petogodišnji mandat, počevši od 5. jula 2016. Lagardova  je najavila ostavku 16. jula 2019.godine, koja će stupiti na snagu 12. septembra. U ovom periodu, prvi zamenik generalnog direktora biće vršilac dužnosti generalnog direktora MMF-a.

Lagardova, prva žena na čelu  MMF-a, bila je jedna od najpopularnijih političarki francuske desnice 2009. godine, a u anketi RTL-a i Parizijena našla na drugom mestu najpopularnijih osoba u Francuskoj. Štaviše, njena popularnost je dosezala i daleko izvan granica Francuske, pa je imala dobar renome i u međunarodnoj areni. Tako ju je, pre nego što je izabrana za direktorku MMF-a, još 2009. godine, ugledni Fajnenšel tajms proglasio najboljom ministarkom finansija u Evropi. Pohvaljena je za ključnu ulogu koju je odigrala u aktiviranju mehanizma spašavanja i pomoći članicama evrozone koje su se našle u problemima 2010. godine, nakon čega su joj bila širom otvorena vrata reizbora za drugi mandat na čelu MMF-a  2016. godine (sa godišnjom platom, oslobođene poreza, od 467.940 dolara, plus godišnji  dodatak za troškove  života od 83.760 dolara).

Posao šefa MMF-a izgleda da je tradicionalno rezervisan za Francuze, a neke  države su dovodile u pitanje da li treba na čelu te institucije uopšte da bude neki Evropljanin. Osim porekla Lagardove, stepenica na kojoj je posrnula svakako je bio pravni spor vezan za slučaj poznatog francuskog tajkuna Bernara Tapija. Tapi je bio u višegodišnjem sporu s bankom Kredi lione, u kojoj vlasnički udeo ima i država. Francuski tajkun je tvrdio da je banka namerno smanjila vrednost proizvođača sportske opreme Adidas, koji je prodao 1993. godine.

Bernar Tapi (Foto: REUTERS/Philippe Wojazer/File Photo)
Bernar Tapi (Foto: REUTERS/Philippe Wojazer/File Photo)

Lagardova je 2007. odlučila da preseče taj pravni Gordijev čvor naredivši posebnom veću sudija da napravi arbitražu u tom slučaju. Godinu dana kasnije, arbitraža je završila tako da su se Tapijevi računi uvećali za 285 miliona evra isplaćenih za odštetu. Odluka Lagardove da ne ospori arbitražu rezultirala je osudom javnosti, a optuživali su je da je postupila tako jer je to bila zahvalnica Tapiju za podršku Nikolasu Sarkoziju tokom predsedničkih izbora. Ona je opovrgavala ikakve nepravilnosti, i nije bilo naznaka da je u tom predmetu ostvarila ličnu korist. Francuski tužioci su 2014. otvorili zvaničnu istragu protiv Lagardove zbog nemara. Nakon što je proglašena krivom godinu dana kasnije (ali bez kazne) njen advokat je poručio da će ona razmotriti žalbu, ali je očigledno procenila da je bolje da se sve to zaboravi.

Osim ovog slučaja, Lagardova je izazvala čuđenje javnosti januara 2015. godine, kada je povodom smrti saudijskog kralja Abdulaha rekla kako je „on bio snažan zagovornik ženskih prava“. Naime, samo nedelju dana pre njegove smrti jednoj Burmanki je u Saudijskoj Arabiji javno odsečena glava.

Neki od direktora MMF-a posebno su problematični, kao bivši španski ministar finansija i kasnije čelnik MMF-a Rodrigo Rato, koji je bio uhapšen u Madridu u aprilu 2015. godine. Rato je tada optužen za brojne prekršaje, uključujući prevaru i pranje novca.

I raniji generalni direktor MMF-a Stros-Kan (svojevremno i savetnik Aleksandra Vučića), koji je bio najavio fundamentalni zaokret u ekonomskoj filozofiji MMF-a, da umesto slobodnog delovanja tržišta, to treba da bude „kombinacija tržišta i državne regulative“, 2011.godine zbog privatne seksualne afere u  njujorkškom hotelu, morao je da podnese ostavku, iako je kasnije sud u Njujorku odbacio optužbe protiv njega, a mediji  pisali da se radilo o nameštaljci. Tako su njegovi reformski predlozi u MMF-u ostali  „mrtvo slovo na papiru“. Karijeru je završio  neslavno, a bio je viđen za potencijalnog naslednika Sarkozija na mestu predsednika Francuske 2012.godine.

POTENCIJALNI KANDIDATI
Evropske vlade odlučile su početkom avgusta ove godine da Bugarka Kristalina Georgijeva, izvršna direktorka Svetske banke, bude njihov kandidat za novu direktorku MMF-a, što je predstavljalo određeno iznenađenje. Ona je posle dvanaestočasovne debate, u drugom krugu glasanja pobedila Holanđanina Jeruna Dajselbluma, nakon što su se tri kandidata povukla iz trke. Guverner centralne banke Finske Oli Ren i španska ministarka ekonomije Nadia Kalvino povukli su se posle prvog kruga glasanja predstavnika 28 zemalja članica EU.

Pošto Georgijeva ima 66 godina, njena kandidatura i eventualni izbor, da direktor prvi put bude osoba koja nije iz jedne od tradicionalnih zapadnih zemalja, primorala bi MMF na promenu pravila, koja zahtevaju da direktor u trenutku preuzimanja dužnosti ima manje od 65 godina. Velika Britanija se usprotivila planu da se kandidat bira sada, navodeći da je to „preuranjeno“ i da Londonu nije dato dovoljno vremena da predloži svog kandidata.

Najvišu funkciju u MMF-u, globalnom kreditoru, sa sedištem u Vašingtonu, tradicionalno je držao Evropljanin, ali kandidati iz drugih delova sveta mogu steći prednost ukoliko se Evropa podeli po pitanju izbora svog kandidata. Naime, zemlje severne Evrope preferiraju Dajselbluma, a južne i istočne evropske države protežiraju Georgijevu, rekao je jedan evropski zvaničnik. Pobediće kandidat koji dobije 55 odsto glasova vlada 28 država članica EU, koje zajedno imaju udeo od najmanje 65 odsto u njenom ukupnom stanovništvu.

Jerun Dajselblum (Foto: ANP MARTIJN BEEKMAN)
Jerun Dajselblum (Foto: ANP MARTIJN BEEKMAN)

Jedan od najuticajnijih i najstručnijih direktora MMF-a bio je poznati švedski ekonomista Per Jakobson. Osnivač Banke za međunarodna poravnanja u Bazelu 1930. godine, jedne od najvažnijih banaka u svetu, koja  je od prvog dana bila posvećena širenju interesa centralnih banaka i reformaciji međunarodnih finansija, Jakobson, bio je njen ekonomski savetnik od 1931. do 1956. godine. Bio je među prvim podržavaocima evropskog federalizma. Jakobson  se protivio inflaciji, preteranom trošenju vlasti i državnim intervencijama u ekonomiji. Napustio  je Banku 1956. godine, kako bi počeo da vodi MMF do 1963, a njegovo nasleđe i danas oblikuje svet, dok  je MMF ranije povremeno organizovao razne tribine i stručne skupove u znak sećanja na  ovog poznatog monetarnog stručnjaka.

Ali šefovi MMF-a ne mogu da izbegnu odgovornost i oštre kritike upućene  MMF-u, koji već dugi niz godina nameće zemljama istu restriktivnu ekonomsku politiku uništavanja njihovih privreda.

Najdrastičniji primer neuspeha njegove politike je Afrika, gde milioni ljudi decenijama umiru od gladi i pored  finansijske pomoći MMF-a, upravo zbog njegovih  oštrih mera koje su u interesu  svetskih banaka, a ne naroda u Africi. Pošto je dramatična situacija počela da razvija u krizu globalnih razmera, MMF je u poslednje vreme napravio promenu. Više nije striktno nametao svoje uslove i mere, već su vlade država koje traže kredite same predlagale  mere, a MMF ih je samo prihvatao ili odbijao. Na taj način, MMF prebacuje odgovornost na vlade zemalja kojima daje kredite i, praktično, tim vladama upravlja. Naravno da ova formalna promena procedure nije pomogla  zemljama Afrike da reše svoju dramatičnu ekonomsku situaciju, a ni ostalim zemljama članicama koje su pale pod uticaj MMF-a.

 

Naslovna fotografija: AP Photo/Jose Luis Magana

 

Dejan Jovović je naučni savetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije. Ekskluzivno za Novi Standard.

 

Izvor Novi Standard

Ekonomija
Pratite nas na YouTube-u