N. Babić: Pravo ogledalo politike SAD prema Rusiji je Ukrajina

Ili šta se dešavalo iza kulisa sastanka Volodimira Zelenskog sa Majkom Pensom i Džonom Boltonom u Varšavi

Nedavno smo na sastanku grupe G7 od strane američkog predsjednika Donalda Trampa čuli riječi hvale za Rusiju i kako bi ta zemlja svakako trebala učestvovati na godišnjim okupljanjima ove grupe, jer se bez Rusije ne mogu rješavati gorući svjetski problemi. Međutim, kao što je često slučaj, riječi čelnika Bijele kuće su puka retorika bez sadržaja i američka spoljna politika prema Rusiji se neće mijenjati.

Naime, potpredsjednik Majk Pens je dobio zadatak da potvrdi punu podršku Vašingtona teritorijalnom integritetu Ukrajine i američku podršku Kijevu u ratu protiv Donbasa. Pens i ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski imali su drugog septembra bilateralni sastanak u Varšavi, gdje su obojica učestvovala na komemoracijama povodom 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata.

Potpredsjednik je bio u Varšavi umjesto predsjednika Donalda Trampa, koji nije bio prisutan na komemoracijama, navodno zbog dolaska uragana Dorijan. Ali prema navodima Vašington posta Tramp uopšte nije bio oduševljen putovanjem, a njegovo je osoblje počelo raspravljati o otkazivanju puta u Poljsku još početkom dana.

Vjerovatno Tramp i nije bio oduševljen susretom sa Zelenskim, nakon što je američki vođa, zajedno s Francuskom, zatražio povratak Rusije u „klub velikih“, obnovu grupe G8, potvrđujući tako ambivalentnu strategiju prema Moskvi. No taj povratak ima i svoje uslove, a to je ublažavanje stavova Moskve oko Krima, prekid pružanja potpore narodu Donbasa i druge ustupke uglavnom vezane za ukrajinsko pitanje, što je Rusija odbila.

Potpredsjednik Majk Pens je rekao da će Sjedinjene Države nastaviti podržavati Ukrajinu i njeno pravo na punu teritorijalnu cjelovitost.

„Vašington je uz ukrajinski narod, posebno od 2014. godine, od kada snažno podržavamo teritorijalni integritet Ukrajine. I mogu vas uvjeriti da ćemo i dalje ostati uz ukrajinski narod, štiteći njegovu sigurnost, teritorijalni integritet, uključujući zakoniti suverenitet Ukrajine nad Krimom“, rekao je Pens.

MISLI LI TRAMP SMANjITI POMOĆ UKRAJINI?
Osim izjava i lijepih riječi, Zelenski je najviše zainteresovan za to da Vašington i dalje konkretno podržava Kijev, posebno u pogledu bezbednosti i vojne pomoći. Kako javlja Rojters, Majk Pens nije odgovorio na pitanja o glasinama o mogućem smanjenju vojne pomoći u iznosu od 250 miliona dolara, o čemu predsjednik Donald Tramp u ovom trenutku razmišlja.

Potpredsjednik je samo rekao da “odnosi dviju zemalja” nikada nisu bili tako čvrsti, ali nije komentarisao ovu neiskrenost. Američki potpredsjednik takođe je izjavio da je američki narod “uz Ukrajinu”, ali da bi evropske nacije trebale učiniti više da pomognu bivšoj sovjetskoj republici.

“Bili smo ponosni na to, ali vjerujemo da je vrijeme da i naši evropski partneri naprave korak naprijed”, istaknuo je Pens novinarima u ponedjeljak u Varšavi.

Izjave Majka Pensa odjekuju uz izjave savjetnika za nacionalnu bezbednost Džona Boltona, koji je bio u Kijevu prošlog dana. Bolton je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa u Kijevu rekao da ukrajinskom predsjedniku Vladimiru Zelenskom nije potrebno da djeluje odlučno i brzo u Donbasu.

“Iz perspektive nove ukrajinske vlade, vjerujem da se predsjedniku Zelenskom preporučuje odabir strategije koju će primijeniti s Rusijom, koristeći sve mjere opreza. Mislim da nema motiva da se brza s jednom ili drugom akcijom. Uložiti sve potrebno vrijeme bio bi najrazumniji izbor za novu ukrajinsku izvršnu vlast”, rekao je američki savjetnik za bezbednost. Komentarišući mogući ulazak Sjedinjenih Država u Normandijski format, Bolton se ograničio na isticanje interesa Vašingtona za praćenjem situacije u Donbasu i na odnose Ukrajine i Rusije.

VAŠINGTON I POMOĆ KIJEVU
Do danas je Trampova administracija odobrila dvije velike prodaje oružja kijevskim kopnenim snagama. Prva transakcija datira iz decembra 2017. godine i ograničena je na malokalibarsko oružje. Ovaj sporazum uključuje izvoz pušaka i municije M107A1, ukupne prodajne vrijednosti od 41,5 miliona dolara.

Transakcija iz aprila 2018. puno je ozbiljnija. Ne samo da je skuplja i iznosi 47 miliona dolara, već uključuje i smrtonosno oružje, posebno 210 protivtenkovskih projektila „Džavelin“, vrstu oružja koju je administracija Baraka Obame odbila prodati bivšoj ukrajinskoj administraciji. Stoga možemo govoriti o „politici ograničene američke podrške Kijevu“, koju bi sada mogao revidirati predsjednik Donald Tramp, uprkos svim lijepim riječima kojom je na samitu G7 opisivao Rusiji i vlasti u Kremlju. Toga su u Moskvi svjesni i nisu ozbiljno uzeli u obzir izjave Trampa i kasnije Makrona o potrebi da se Rusija vrati u G7.

Još manje iluzija gaje u narodnim republikama Donbasa, koje se polako integrišu u sastav Ruske Federacije, ali ne kao ruske državne teritorije, već po modelu saradnje kakvu s Moskvom imaju bivše gruzijske regije Južna Osetija i Abhazija. Na stranicama službenih agencija Donjecke i Luganske Narodne Republike i portalu AntiMajdan nema ničega što bi upućivalo na promjenu stava aktuelne američke administracije prema Ukrajini, Donbasu i Rusiji, što i jeste realna slika trenutne situacije.

KOMENTAR CIRKUSA U VARŠAVI IZ DONBASA
Novinari u Donbasu su posebnu pažnju posvetili još jednom cirkusu u Varšavi, koji se održao povodom godišnjice početka Drugog svjetskog rata. Podsjetimo, prvi se održao početkom ove godina, kada su Majk Pompeo i Netanjahu namjeravali okupiti anti-iransku koaliciju, ali se sve završilo s nekoliko izjava, bez ikakvih konkretnih rezultata.

Svih osam velikih sila tog vremena, SSSR, SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina, Njemačka, Japan i Italija, učestvovale su u Drugom svjetskom ratu. U poljskom slavlju 1. septembra 2019. na najvišem nivou bila je zastupljena samo Njemačka, zemlja koja je 1939. eliminisala poljsku državnost u 2,5 dana, formalno u 5,5 dana.

Angela Merkel je očito osjetila čitavu komičnost situacije, stoga je brzo odglumila pregovore s poljskim premijerom, potom je nestala, ostavljajući predsjedniku Štajnmajeru da učestvuje na službenim događajima, uglavnom da se pokaje i položi vijence.

„Među ostalim zemljama predstavljenim na najvišem nivou, bili su uglavnom ili saveznici Njemačke, ili teritorije koje je njemačka bila okupirala, ili one koje i danas tuguju što im se preci nisu borili na strani Hitlera. Izuzetak su bili Island i Malta, ali je teško shvatiti veličinu njihovog doprinosa pobjedi nad nacifašizmom“, za portal Ukraina.ru piše poznati ruski stručnjak Rostislav Iščenko.

Zelenski se u tom društvu ugodno istakao. Unuk Banderinog ustanika personifikovao je povezanost generacija, od Hitlerove netolerantne ujedinjene Evrope do moderne EU, uz bombardovanja nedemokratskih režima zajedno sa Sjedinjenim Državama.

U najboljim tradicijama ujedinjene Evrope, Zelenski je dao ugodnu ponudu Poljacima. Treba, rekao je, odbaciti kontradikcije, ostaviti za sobom greške i ujediniti se u borbi za zajedničke ideale. Koliko god govorio o „idealima“, ispostavilo se da je potrebno ujediniti se protiv Rusije. Očito je, pobijedivši Hitlera, Rusija nanijela strašnu moralnu traumu ne samo Banderinim pristalicama koji su s njim bili u savezništvu, nego i Poljacima, koji su prema pravilima trebali napasti SSSR zajedno s Hitlerom, jer su zbog „staljinističke izdaje“ bili mala zakuska na stolu Trećeg Rajha.

Zelenski se brzo složio sa svojim poljskim kolegom Dudom da je uvođenje još više sankcija protiv Rusije i nikako slabljenje starih sveta dužnost EU. Sada ostaje samo da se EU upozna s ukrajinsko-poljskom odlukom i uvjeriti Brisel da se ona mora sprovesti. Ovdje se mogu pojaviti neki problemi, jer je predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk, bivši poljski premijer koji je pomogao u organizovanju državnog udara u Kijevu 2014. godine, bio toliko uvrijeđen što su mu sugrađani kasno poslali poziv na proslave, da je odbio učestvovati u slavlju.

Istina, zli jezici kažu da je Tusk našao vjerodostojan izgovor da ne dođe, jer niko od svjetskih čelnika ovih dana nije posjetio Poljsku osim Merkelove, a Nijemci ionako moraju ići na takve događaje. Tusk nije htio biti klovn poljskim vlastima, jer predstavlja suparničku stranu, stoga je razumno odlučio da će za tu ulogu i Zelenski biti dovoljan.

Zelenski se takođe složio s Dudom i potpredsjednikom Pensom, koji predstavljaju Sjedinjene Države, da će Ukrajina godišnje preko Poljske kupiti šest milijardi kubnih metara američkog gasa, što će Kijevu omogućiti da se izvuče iz gasne zavisnosti od Rusije.

Zli stručnjaci su, međutim, odmah rekli da će Poljska isti ruski gas prodati Kijevu, samo po cijeni američkog, a ako bude moguće, kupiće i ugalj iz Donbasa, isporučen iz Rostova po šemi  do Roterdama. Zašto onda ne kupiti ruski gas iz Poljske u Švinjuščeu, gdje Poljaci imaju terminal koji može primiti do pet milijardi kubnih metara gasa godišnje?

Ako šest milijardi kubnih metara gasa godišnje, uz tradicionalnih 18-22 milijardi kubika vlastite proizvodnje osigura sve potrebe “evropske sile”, tada možemo govoriti o ukrajinskoj ekonomiji samo u prošlom vremenu ili kao o nepostojećoj. To je deset puta manje nego što je Ukrajina trošila 1993. godine, a od tada nisu uvedene nikakve tehnologije za uštedu energije. Dakle, nove umanjene potrebe su ujedno dokaz propadanja ukrajinske industrije.

Ali najžalosnije je što se infrastruktura koja bi omogućila isporučiti željenih šest milijardi kubnih metara iz Poljske u Ukrajinu može izgraditi najkasnije do 2023. godine. Štaviše, čak ni optimisti ne vjeruju u ovaj datum i govore o 2025. godini. Pesimisti uopšte ne govore o tome, što govori da razgovor o ovoj temi nema smisla. Ukrajini je potreban američki gas već 2020. godine, u ekstremnim slučajevima 2021. U protivnom će morati odustati od sukoba s Rusijom i pregovarati o gasu.

Američka obećanja Ukrajini, Poljskoj takođe, vrlo su slična obećanju da će pomoći izvidnici da prikrije povlačenje glavnih snaga u pozadini. Istovremeno, Poljaci i Ukrajinci se hrabro bore protiv „Sjevernog toka 2“. Neće pobijediti, ali će piti krv Rusiji i Njemačkoj. SAD više i ne zanima ova tema, osim na deklarativnoj osnovi.

Neko je uvijek na gubitku, a neko na dobitku. Zbog činjenice da nijedna od sila nije došla na poziv poljskog predsjednika Dude, Zelenski je u ovoj predstavi uspio odigrati jednu od glavnih uloga. Bio je gotovo u rangu sa Štajnmajerom i Pensom. S druge strane, ako na događaju imate 250 ljudi, a Zelenski je jedan od najvažnijih među njima, to samo po sebi govori o prestižu događaja, kao i na geopolitičku težinu  jadne Poljske.

POKLON KIJEVA ZAPADNIM PARTNERIMA
Što se Ukrajine tiče, Džon Bolton i Majk Pens mogu biti zadovoljni. Tokom Obamine uprave je na energetski sektor zemlje pipke pružio Džo Bajden, koji će vjerojatno biti predsjednički kandidat Demokratske stranke na izborima 2020.

Zanimljivo, ali je Vladimir Zelenski odmah nakon sastanaka s američkim partnerima u Varšavi i Kijevu naložio svom kabinetu i Vrhovnoj Radi da moratorijum na prodaju zemljišta strancima ukine prije prvog decembra ove godine, prije zakonskog roka. Odluka je razumljiva, jer se američku „pomoć“ u oružju nečim mora i platiti.

Predsjednik Ukrajine je naložio novom kabinetu da do prvog oktobra parlamentu  dostavi prijedlog zakona o prodaji zemljišta, a Vrhovnoj Radi da ukine moratorijum prije zime. To je izjavio na sastanku s predstavnicima parlamenta, kabineta ministara i agencija za sprovođenje zakona, prenosi RBC Ukrajina.

Prema njegovim riječima, prije prvog oktobra kabinet ministara bi trebao parlamentu podnijeti prijedlog Zakona o prodaji poljoprivrednog zemljišta, koji uključuje ukidanje moratorijuma.

“Treba objasniti društvu da niko nikome neće oduzeti zemlju. Usvojite zakon o prodaji zemljišta i ukinite moratorijum do prvog decembra 2019.”, dodao je Zelenski.

Podsjetimo da je u avgustu na poslovnom forumu u Turskoj Zelenski potvrdio da će zemljišna reforma biti sprovedena prije kraja godine, tako će se 2020. godine krenuti s legalnom prodajom velikih poljoprivrednih i drugih površina u Ukrajini.

“Ove ćemo godine definitivno provesti zemljišnu reformu, kojom ćemo sljedeće godine stvoriti tržište od 40 miliona hektara”, rekao je predsjednik Ukrajine.

Komentatori tvrde kako je ova tema bila prioritetno pitanje u razgovorima Zelenskog s Boltonom i Pensom. Naravno, zauzvrat će SAD, uz sve izjave Trampa o potrebi zbližavanja s Rusijom, revidirati i pooštriti „politiku ograničene američke podrške Kijevu“. Sve je isto, ako ne i gore i stoga je razumljiv oprez Moskve na „sirenski zov“ za povratak u G7 i ostale povremene izlive hvale za Rusku Federaciju.

 

Autor N. Babić

 

Naslovna fotografija: cotidianul.md

 

Izvor logicno.com, 04. septembar 2019.