N. Babić: Zahvaljujući Kini i Indiji, Zemlja je danas “zelenija” nego pre 20 godina

Dok Amazonska prašuma gori, na indijskim i kineskim teritorijama se pojavljuju nova „zelena pluća“ planete

Nedavno je objavljena vijest da su gotovo svi stanovnici Sjeverne Koreje zasadili barem jedno drvo i obnovili šume u ovoj maloj izolovanoj zemlji do nevjerovatnih razmjera. Zlobnici će reći da je to bila zapovijest „Velikog vođe“ i da stanovnici Sjeverne Koreje i nisu mogli učiniti drugačije, čak i da su htjeli. Međutim, odaziv na poziv vlasti da učestvuju u radnim akcijama je gotovo sigurno posljedica ideologije „Juče“ u Sjevernoj Koreji, koja je decenijama vladavine od ’50-ih pa nadalje pustila duboke korijene u društvu i za ovakve inicijative nije potrebna nikakva prisila.

No ono o čemu želimo govoriti nije Sjeverna Koreja, već otkriće na koje se posljednjih mjeseci fokusirala NASA, koja je potvrdila neočekivanu i pozitivnu činjenicu za naš planetu. Zemlja je danas zelenije mjesto nego prije 20 godina. Ali to nije sve, jer su akteri zaslužni za ovo ekološko čudo isti oni koji su nedavno pridonosili zagađivanju svijeta, a to su Kina i Indija.

Dok Amazonska prašuma gori, a Zapad optužuje Peking i Nju Delhi da doprinose zloupotrebom ispuštanja crnog dima, krčenjem šuma i zanemarivanjem životne sredine šteti ekosistemu, na indijskim i kineskim teritorijama se pojavljuju nova „zelena pluća“.

Kako je izvijestio Forbs, spomenute dvije zemlje odgovorne su za najveće ozelenjivanje planete u posljednje dve decenije. Razlog treba tražiti u politikama zaštite životne sredine koje provode dvije vlade, koje su usvojile ambiciozne programe koji uključuju sadnju stabala i stroge kazne za one koji ne poštuju životnu sredinu.

INDIJA
Zahvaljujući dobrovoljnom radu 800 hiljada ljudi u Utar Pradešu, 11. jula 2016. je u Indiji posađeno je gotovo 50 miliona stabala za manje od 24 sata. Vlada je uložila šest milijardi dolara za pošumljavanje zemlje. Pošumljeno je 12 odsto teritorije i smanjeno je zagađenje. Iste godine je kao dio Pariskog klimatskog sporazuma Indija izdvojila 6,2 milijarde dolara za povećanje šumske površine u zemlji, koja će se do 2030. godine protezati na 235 miliona hektara.

Sadnja drveća zasigurno je važna akcija, ali samo po sebi to možda neće biti dovoljno za rješavanje svih indijskih problema. Biljke se moraju i pažljivo nadzirati i treba im odgovarajuća nega. U svakom slučaju, interes koji indijska vlada pokazuje za životnu sredinu važan je prvi korak u smanjenju globalnog zagađenja.

KINESKA EKOLOŠKA POLITIKA
Kina još je radikalnije riješila problem zagađenja. Otkako je Si Đinping postao predsjednik najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Peking je pitanja zaštite životne sredine postavio na dnevni red vlade. S druge strane, javno mnjenje, koje je puno sve bogatijih pojedinaca, sve više podržava odluke vlade za zaštitu životne sredine. Stoga su vlasti, kako bi izbjegle narodno nezadovoljstvo, odlučile smanjiti zagađenje.

Dakle, KP Kine se „srdačno pozdravila“ s fabrikama koje najviše zagađuju životnu sredinu. To su one koje za grijanje privatnih domova koriste ugalj, a odlučeno je da se zemlja riješi „otrovnih“ automobila. Takozvani “kineski san” koji je skovao Si ima za cilj stvoriti savršenu zemlju iznutra i kojoj će zavidjeti spolja, gdje se u privredni rast i dobrobit građana mora usidriti i stroga ekološka kultura.

Zaštita životne sredine je postala središnji element Kine 21. veka iz dva razloga. Kako bi se brinulo o novim potrebama stanovništva, ali prije svega zato što bi bez razmatranja pitanja zagađenja životne sredine bilo nemoguće nastaviti s ekonomskim rastom. Jedan od temelja kineske politike je zakon o zaštiti životne sredine iz 2015. godine, koji predviđa oštre kazne protiv javnih službenika i prekršitelja odgovornih za zagađenje životne sredine.

Ako su Kina i Indija uspjele borbu protiv zagađenja staviti na vrh političkih prioriteta, znači li to da je moguć i zaokret na Zapadu? Naime, mogu li zapadne zemlje brinuti o novim potrebama stanovništva i nastaviti s rastom bez razmatranja pitanja zagađenja? Odgovor na ovo pitanje smo dali u prethodnom članku o „kraju kapitalizma“, ili barem predatorskog kapitalizma kakvom smo donedavno poznavali.

Naime, zapadne zemlje će se teže nositi s ovim problemom iz prostog razloga što preduzetnička i finansijska elita donose ključne odluke o ekonomskim pitanjima, uključujući problem zagađenja životne sredine, dok je država servis, regulator koji donosi zakone koji su dizajnirani u uticajnim krugovima.

Kina i Indija imaju jaku državu koja nadzire sve procese, uključujući usklađivanje privrednog rasta s brigom za nove potrebe stanovništva. Jednom kada indijski vladin kabinet ili partijski sekretari u Kini nešto odluče, teško je pronaći bilo koga u zemlji ko će se tome suprotstaviti.

Gledajući čisto se ekološkog stajališta, država je i ovdje efikasnija od liberalnih zapadnih demokratija. Iako je tačno da i u Evropi ima zemalja koje uspješno sprovode zelene politike, one se sprovode bez posebne brige da se ne naruši standard građana, a najbolji dokaz za to je novi njemački nacrt zakona o oporezivanju CO2, koji bi, ako se usvoji, dramatično povećao cijene benzina i roba široke potrošnje.

 

Autor N. Babić

 

Izvor logicno.com, 05. septembar 2019.