Pogled iz Hrvatske: Srbija se naoružava, a Hrvatska…

Republika Hrvatska po vojnoj opremljenosti klizi prema 1991, kada je Srbija bila deset puta moćnija od nas, piše Večernji list

Srbija je baš šokirana jer su Hrvati na granici zaustavili grupu oficira Vojske Srbije. Jer su u tim uniformama htjeli na liturgiju u Jasenovac. Naravno da su u Beogradu znali da Hrvatska neće dozvoliti da njihovi oficiri prvi put nakon 1995. paradiraju Hrvatskom pa je riječ o planiranoj provokaciji. Radi održavanja tinjajuće vatre antihrvatstva. U isto vrijeme kad su oficiri zaustavljeni, srpski predsjednik Vučić uz veliku pompu je pratio vježbu policijskih snaga Srbije.

Upadalo je u oči kako se Vučić pali na topove od 20 do 40 mm, rakete, naoružane policijske helikoptere, novi mitraljez s rotacijskim cijevima tipa Getling. Opet nekako u isto vrijeme u Zagrebu je obilježavana godišnjica policijskih specijalaca iz Lučkog, gdje je nastupio naš ministar policije Božinović.  Izostala je upotreba topova, raketa, Getlinga jer, jednostavno, hrvatska policija ne posjeduje vojno naoružanje. No već i taj podatak da je u Srbiji policija naoružana poput vojske nešto govori. Nedavne vojne nabavke, kao i najave naoružavanja Srbije do 2022. govore da ona planira u svega nekoliko godina jako ojačati vojsku.

Osim eskadrile MiG-ova 29, modernizacije Orlova, ruskih borbenih helikoptera, kineskih naoružanih bespilotnih letjelica, kupovine francuskih protivavionskih raketa Mistral, ruskih tenkova T-72, u svojim fabrikama, koje je država opet podigla, proizvešće nekoliko stotina oklopnih vozila, VBR-ova velikog dometa, samohodnih haubica. No ono najvažnije slijedi već iduće godine kada se u Srbiji opet uvodi obvezni vojni rok. Postupno, jer sada planiraju godišnje obučiti oko sedam hiljada vojnika. Uz profesionalnu vojsku od oko 30 hiljada vojnika računaju da će za sedam godina pod oružje, dakle, staviti još 50-ak hiljda obučenih vojnika. Ako znamo da Vučićevi mediji, a to su oni najmoćniji, sprovode antihrvatsku kampanju, što je kolega iz Jutarnjeg lista lijepo nazvao “mediji – tvornice mržnje”, jasno je da se sugeriše da su Hrvati vojni neprijatelji broj jedan.

Politički ne, jer to mjesto ipak pripada Albancima. Politički Srbiji taj zasad propagandni rat s RH nije u prvom planu, jer su Amerikanci odlučili nanovo “formirati” zapadni Balkan. Predsjednik Tramp odredio je kao sprovoditelja novog “paks amerikana” više no iskusnog Metjua Palmera, kojeg u Beogradu već slave jer je srpski zet i podilazi im izjavom da bi u penziji rado živio između Beograda i Crne Gore gdje ima kuću. Dan uoči njegovog dolaska, ne slučajno, srpski mediji lansirali su nevjerojatnu priču, koja je valjda tek patka, a govori o “nepristojnoj šok-ponudi iz Vašingtona”. Prema njoj, u zamjenu za priznanje Kosova, Tramp nudi Srbiji eskadrilu od 14 novih F-16, deset milijardi dolara za infrastrukturu i ubrzan ulazak u EU, najkasnije do 2024. Patka ili ne, činjenica jest da nas je Tramp već navikao na nevjerovatne poteze, a da je SAD stalo Srbiju oteti iz ruskog zagrljaja.

I premda Vučić sada objašnjava kako se moraju naoružavati jer se Hrvatska “strahovito brzo naoružava”, to o Hrvatskoj nije tačno. Prvo nam je propala relativno jeftina nabava moćnih izraelskih F-16 pa je osnovano povjerenstvo čudnog sastava koje bi trebalo pronaći “nešto”, a na vidiku nisu vojne nabavke koje bi bile uporedive s onima u Srbiji. Nedavne i najavljene vojne nabave RH vrlo su skromne. Njemačke Pancer haubice još nisu umrežene, helikopteri Kiove imaju tek osnovni komplet protivoklopnih raketa Helfajer, izraelske borbene kupole za Patrije kasne, no riječ je tek o osam kupola i nabavci tek po nekoliko raketa Spajk. Premda je HRM dugo i dobro istestirala OOB 31, moderni ophodni brod sagrađen u Brodosplitu i poslala o njemu izvještaj MORH-u u superlativima, narudžbine za gradnju ugovorene serije brodova zastale su u nekoj fioci i nema nastavka gradnje. Primjetno je da su MORH i njegov donedavno ambiciozni ministar Krstičević stali u mjestu.

Nakon propasti izraelskog dila s avionima Krstičević je očito “u kazni” i u Plenkovićevoj Vladi su mu “izbili zube”. A u Beogradu slave. Kad se analiziraju zadnje tri godine, sad već postaje jasno da su Krstičeviću ionako dali da sprovodi tek neke “političke” projekte. Dali su mu da digne samopouzdanje vojsci, podigne plate, odobrili su mu projekt povratka vojske u gradove na granici i Vukovar, ali sve je drugo stopirano. Ideja o povratku obveznog vojnog roka, avioni, stopirani su u trenucima medijske histerije. MORH sada može organizovati tek nabavku donjeg rublja, trenerki, patika, dok jake vojne sisteme niko ne spominje. Za razliku, Srbija nastavlja ozbiljno naoružavanje, o čemu svjedoči i to da u Moskvu za ambasadora šalje Miroslava Lazanskog, koji će organizovati nove nabave. RH po vojnoj opremljenosti tako klizi prema 1991., kada je Srbija bila deset puta moćnija od nas. Opet za razliku, koliko je našu politiku briga za HV i nacionalnu sigurnost, pokazuje i to što tu temu nije još dodirnuo nijedan od predsjedničkih kandidata.

 

Autor Davor Ivanković

 

Naslovna fotografija: Tanjug/Predsedništvo Srbije

 

Izvor Večernji list, 08. septembar 2019.

Pratite nas na YouTube-u