S. Štrbac: Kolindini antifašisti

I kad zbrojih partizane (antifašiste) i hrvatske fašiste (ustaše) i domobrane – opet nema Kolindinih pola miliona

„Hrvatski narod je srazmerno broju stanovnika najviše doprineo antifašističkoj borbi u Evropi, u kojoj je aktivno učestvovalo više od pola miliona hrvatskih građana”, izjavila je predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović na komemoraciji povodom obeležavanja 80. godišnjice od početka Drugog svetskog rata, a saopštio reporter HRT-a u udarnom dnevniku na ovoj televiziji prvog septembra ove godine, uz snimak kako se predsednica tri puta ljubi sa predsednikom Poljske Andžejem Dudom, a zatim i sa njegovom suprugom.

I jedno i drugo mi je na prvi pogled izgledalo nestvarno. Prva misao mi je bila da se neko zavitlava sa predsednicom na javnom servisu njene države u predizbornoj kampanji, tim više što mi je i prethodni prilog sa njenim protivkandidatom Miroslavom Škorom ličio na ruganje Kolindi, kada je dva dana ranije na istom mediju lupala šakom od sto izgovarajući reči: „Nikada više ni jedan jedini srbijanski tenk neće ući u Vukovar!” Na slično izrugivanje podsetilo me i njeno ljubljenje „po srpski” sa predsednikom Poljske i njegovom suprugom, znajući koliko joj desno orijentisani Hrvati i katolici zameraju na sličnom poljupcu na samitu Brdo–Brioni, održanom u Zagrebu u novembru 2015. sa tadašnjim predsednikom Srbije Tomislavom Nikolićem.

Uskoro se potvrdilo da su predsednik Duda i njegova supruga zaista po srpskom običaju poljubili Kolindu. Možda je Duda pomislio da Kolinda dolazi iz Srbije, pošto bi bilo logično, na osnovu istorijskih činjenica, da je na tom skupu prisustvovao predstavnik Srbije, a ne Hrvatske. A i Kolindin kabinet se oglasio saopštenjem u kojem potvrđuje da je ona zaista izgovorila uvodno citirane reči.

Hteo sam da proverim Kolindinu statistiku, a pošto nisam istoričar, razgovarao sam sa nekoliko istoričara sa doktorskim titulama i to što sam od njih čuo, a što se uklapa i u moje laičko znanje o Drugom svetskom ratu, moglo bi se svesti na sledeću statistiku: U prvoj ratnoj godini u partizanima je u celoj Hrvatskoj (u današnjim granicama) bilo oko 10 procenata Hrvata; u toku 1942. bilo ih je oko 20 procenata; u toku 1943, do pada Italije, bilo ih oko 30 procenata, a krajem te godine izjednačili su se sa Srbima, da bi prema kraju rata njihovo učešće u partizanima raslo.

Pošto mi niko od njih nije govorio o brojkama, zavirio sam u hrvatsku „Vikipediju”, poučen dosadašnjim iskustvom da se hrvatski političari i funkcioneri uglavnom koriste njenim podacima. I pod odrednicom „Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj” nađoh sledeći tekst: „Polovicom 1944, kada je započela završna etapa ratovanja, u Hrvatskoj je bilo oko 110.000 boraca svrstanih u pet korpusa NOV-a. Vojne akcije vodio je Glavni štab Hrvatske, odnosno Vrhovni štab NOV o POJ pod zapovjedništvom J. Broza”. Kao izvor ovog podatka navedena je „Hrvatska enciklopedija”. I radi provere da li je verno prenesen navedeni podatak, kliknem na link „enciklopedija.hr” (izdavač Leksikografski zavod „Miroslav Krleža” iz Zagreba, 11 svezaka, godina izdanja 1999–2009). Jeste. Pod odrednicom „Hrvati”, pododrednica „Hrvatska u Jugoslaviji” – isti tekst od reči do reči.

Pitam ja moje sagovornike, doktore istorijskih i vojnih nauka, odakle u Hrvatskoj broj od pola miliona antifašista i ne dobih odgovor. Pošto mi je jedan od njih rekao da je Pavelićeva NDH na vrhuncu moći brojala oko 330.000 ustaša i domobrana, pomislih da je Kolinda zbrojila antifašiste i fašiste, pošto ona te pojmove vrlo često brka: ustaše i njihove potomke nazivala je domoljubima kada ih posetila u Argentini, u Kanadi se slikala sa njima iza ustaške zastave, redovno odlazi na poklonjenje u Blajburg pred spomenik na kojem, pored ustaškog grba (šahovnica sa prvim belim poljem), piše: „U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci”, a voli i da sluša proustaškog pevača Tompsona…

I kad zbrojih partizane (antifašiste) i hrvatske fašiste (ustaše) i domobrane (mnogi od njih su pri kraju rata prešli u partizane) – opet ih nema pola miliona.

A onda se setih rata devedesetih (mnogi kažu da je to nastavak nezavršenog rata iz četrdesetih), u kojem je, prema službenom Registru hrvatskih branitelja, učestvovalo nešto više od pola miliona „branitelja”, koji su, za razliku od fašiste Pavelića, pod vodstvom antifašiste Tuđmana, „uspješno riješili” srpsko pitanje u Hrvatskoj. I zaključih da je Kolinda upravo na njih mislila. Verovatno se zbunila posle onih „srpskih poljubaca” kojima su je dočekali poljski predsednik i njegova supruga.

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub

 

Izvor Politika, 10. septembar 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u