Nino Raspudić: Gretenizam, poslednji stadijum kapitalizma

Klimatski katastrofizam je najbolji način da se izvuku ogromna javna sredstva kojima će onda odabrani menadžerisati za spas planete

Nevolja sa savremenim “spasimo klimu” pokretom nije u tome što je postao neka vrsta nove religije, već što je riječ o vrlo agresivnoj religiji, isprepletenoj sa sumnjivim političkim i ekonomskim interesima i sa sve očitijim totalitarnim pretenzijama.

Iako se vole pozivati na nauku, njeni pobornici postupaju kao dogmatici. Oko vrlo složenog pitanja klimatskih promjena, a posebno toga utiče li uopšte na njih ljudska djelatnost, u naučnoj zajednici nema apsolutnog konsenzusa. Mješavinom političkih i akademskih pritisaka, medijskog odstrjela i autocenzure, postigli su da je većina naučnika koji se javno oglašavaju striktno na liniji proglašenog pravovjerja.

Oni koji nisu žigošu se, ismijavaju ili ignorišu kao akademik Par kod nas. Premda mnogi od njih redovno ističu važnost ekologije i zaštite životne sredine, ako imalo dovedu u pitanje dogmu da je čovjek izazvao globalno zagrijavanje, a pogotovo samoprozvane klimatske mesije i totalitarne mjere koje oni nude kako “spas”, izopštavaju se, stavljaju se u isti koš s ravnozemljašima, optužuju se da se zalažu za plastiku u moru i pomor pčela, pa se na koncu jedan profesor s PMF-a i akademik po tom pitanju tretira kao smešan a vrhovni autoritet je autistična švedska djevojčica.

U Italiji se nedavno sedam naučnika usudilo napisati tekst peticije pod naslovom Evropska deklaracija: nema klimatskog izvanrednog stanja. Vrlo brzo su skupili više od 500 potpisa naučnika iz svijeta, pa se kao nastavak te inicijative sprema konferencija u Oslu, 18. i 19. oktobra. U deklaraciji iznose podatke da je povećanje temperature manje od onoga što je predviđao IPCC, organizacija UN-a koja proučava “klimatske promjene”. Između ostalog, primjećuju “kako je antropično porijeklo globalnog otopljavanja nedokazana hipoteza, izvedena samo iz nekih klimatskih modela, odnosno složenih računarskih programa, nazvanih Opšti cirkulacijski modeli te da “naučna literatura sve više naglašava postojanje prirodne klimatske varijabilnosti koju modeli nisu u stanju reprodukovati”.

Tvrde kako “ta prirodna varijabilnost objašnjava značajan dio globalnog zagrijavanja od 1850. godine. Ljudska odgovornost za klimatske promjene, uočena u prošlom veku, stoga je neopravdano pretjerana i katastrofalna predviđanja nisu realna”. Postoje dakle drugačiji glasovi, ali se nasilno ućutkuju i onemogućuje se argumentovana akademska rasprava. Stara i ugledna rimska Accademia dei Lincei organizuje kongres o klimatskim promjenama 12. novembra, na koji je pozvan i jedan od pokretača navedene peticije, prof. Franko Batalja.

U znak protesta zbog njegovog pozivanja član organizacijskog odbora Gvido Viskonti odmah je dao ostavku. Uslijedila je haranga na prof. Batalju u oligarhijskim mejnstrim medijima, gdje se naziva “negacionistom”. Isti izraz se uobičajeno koristi za one koji negiraju holokaust. Dakle, na djelu je stari postupak “reductio ad Hitlerium”. Umjesto da se na naučnom kongresu suoče različite teze i argumenti njima u prilog, neistomišljenici se prikazuju kao zli manijaci, s kojima nema potrebe raspravljati.

Istovremeno, stvar je do kraja zaoštrio meteorolog Luka Merkali, koji je od 2007. dio Climate Broadcaster Network-Europe, skupine tv meteorologa koju je oformila EU kako bi “širila ispravne informacije o klimatskim promjenama”. Taj plaćenik za ispravnost je napisao kako “peticija negacionista” ima barem jednu pozitivnu stranu, a to je da će “staviti na raspolaganje našim mladim učenicima koji se, podstaknuti od Grete Tunberg, bore za svoju budućnost, potpisanu listu njihovih neprijatelja”. Priziva se dakle neka mješavina maoističke kulturne revolucije i akcija fašističke mladeži, ovaj put zelene, koja bi uskoro mogla uzeti pravdu u svoje ruke i početi kažnjavati naučne jeretike.

Vrhunac bezosećajnosti je korišćenje bolesnog djeteta kao glasnogovornika za političku agendu. Greta Tunberg, švedska srednjoškolka kojoj je dijagnostikovan Aspergerov sindrom, autizam i opsesivno-kompulzivni poremećaj, nekim je čudom od sjedenja petkom ispred švedskog ministarstva umjesto da ide u školu (što je kao recept za spas klime onda agresivno gurano školarcima cijelog svijeta), dospjela za govornicu UN-a kao vrhovni autoritet na svjetskom samitu o klimi. Tamo govori banalnosti, bjesni, optužuje svjetske lidere i odrasle uopšteno da su njoj kao tobožnjoj predstavnici mladih “ukrali snove” te kao vrhunac brizne u histeričan plač.

Zašto je globalna oligarhija na pijedestal istaknula Gretu? Radi se o moralnoj ucjeni – ako se usudiš reći nešto protiv toga što s najistaknutije svjetske govornice propovijeda apsolutno neupućen i nekompetentan subjekt ti se iživljavaš nad jadnim djetetom i bezosećajan si prema autističnoj curici. Greta poručuje da učiti, ići u školu nije najvažnija stvar, već je djeci preči klimatski aktivizam. Pri tome ne krije pubertetski prezir prema starijima, u njenom svijetu odrasli su krivci i ne valjaju, a mladi su sve shvatili. Koristeći je kao maskotu, mejnstrim mediji na Zapadu pumpaju osjećaj nadolazeće katastrofe, najavljuju apokalipsu, tjeraju na obraćenje na novu religiju, pokajanje, post i žrtvu, naravno pod njihovom palicom. Greta je zbog svojih fiksacija natjerala roditelje na vegansku ishranu, špijunira majku i osuđuje je jer noću tajno pojede malo sira.

Ona je savremeni Pavlik Morozov, pa da već postoji eko-policija sigurno bi joj prijavila roditelje i otjerala ih na robiju jer su pojeli po krišku gaude. Između ostalog, natjerala je majku i da se odrekne karijere operske pjevačice jer to uključuje putovanje avionom, koji, znamo emitira CO2. Greta roditeljima nije dala jesti i putovati, a sad bi maltretirala cijeli svijet, uvjerena da je apsolutno u pravu nakon što je u trenutku prosvjetljenja sve mistično shvatila.

Bilo bi žalosno, da nije smiješno. Ogroman novac je u igri, a znamo već odavno kako se mafija svugdje sjatila oko otpada, eko-biznis je danas unosniji od kocke, droge, oružja ili građevine. Klimatski katastrofizam je najbolji način da se izvuku ogromna javna sredstva kojima će onda odabrani menadžerirati za spas planete. Primjera radi, Angela Merkel je, iako je Njemačka u zaštiti životne sredine već po mnogo čemu uzorna, žurno donijela paket mjera vrijednih 100 milijardi evra koji će se potrošiti do 2030. No Greta i greteni lupaju na krivoj adresi.

Zadnji podaci Eurostata o emisiji CO2 iz fosilnih goriva pokazuju da je u EU 2018. Emisija smanjena za 2,5 osto u odnosu na prethodnu godinu. U Njemačkoj čak 5,4 osto. Glavni izvor emisija CO2 nije Zapad već Kina i Indija. Zašto Greta ne ide u Peking? Kina je povećala emisiju za 208 odsto od 2000. do 2018., Indija za 155 odsto, dok je u Evropi u istom razdoblju pala za 16 odsto. U SAD-u je pala od 2005-2017 za 12,4 odsto. Najzagađenije zemlje su Bangladeš, Pakistan, Indija, Avganistan, a 95 odsto plastičnog otpada u okeanima potiče iz Azije i Afrike. Evropa najviše čini po tom pitanju, pa zašto eko-fanatici nju najviše tlače i nabijaju joj osjećaj krivice?

Isključivo zato što riječ o taktici u sklopu šire strategije lijevo-progresivnih politika, hoće kontrolu, a ne pali više dovoljno pozivanje na gladne proletere, obespravljene žene ili ugrožene seksualne manjine, potreban je novi fiktivni izvor neupitne moralne legitimacije u njihovoj borbi za vlast i kontrolu nad društvom. Klima je tu idealna. Pogotovo kad se u prve redove isturi bolesno dijete. Pubertetsko histerisanje i agresivno obraćanje odraslim ljudima već je viđeno i prije Grete u UN-u.

U knjizi U memoarima Gretine majke Malene Erman, operske pjevačice i nekadašnje švedske predstavnice na Evrosongu, opisano je kako joj se obraća mlađa kćer Beata “: ’Vi se brinete samo o Greti. Nikada o meni. Mrzim te, mama. Ti si najgora mama na cijelom svijetu, ti glupa, je…a glupačo’, dere se ona, kad me Pingu pogodi ravno u glavu”. To je odgoj djevojaka u Švedskoj čije bismo posljedice sad trebali trpjeti globalno. Uz njega je vezano i hiper dijagnostifikovanje, zbog čega uskoro niko više neće biti normalan, dakle i imati obvezu pristojnosti, poštovanja zakona, propisa, bontona.

Greteni lažu da prema IPCC-u imamo manje od 12 godina do katastrofe te da moramo preko noći smanjiti emisiju CO2 za 50 odsto. Sve da i jeste tako tko je mora smanjiti? Trebaju li se zemlje u razvoju odreći industrije? Ide li to u korist zemljama koje će prodavati naprednu zelenu tehnologiju? Kako će natjerati Kinu? Kako to napraviti pravedno. Je li izlaz u nuklearnoj energiji? Ako nećemo pesticide, treba li više GMO-a koji su otporni na nametnike? Je li možda i kanibalizam rješenje za klimatske promjene i održivo življenje kako je nedavno iznio švedski naučnik Magnus Sederlund?

Ako već švedska socijalna služba nije reagovala na vrijeme, imamo pravo zapitati se zašto se nije oglasila naša pravobraniteljica za djecu kad je, na talasu gretenizma, podsticala našu djecu na neodlazak petkom u školu u ideološke svrhe. U svemu tome su najkomičnije naše lijeve medijske perjanice, koje godinama cmizdre zbog deindustrijalizacije Hrvatske, i pate za socijalističkom teškom industrijom, posebno hemijskom u Dalmaciji, a istovremeno sline na Gretu.

Generacija izmanipulisanih gretena na Zapadu se žrtvuje tako što petkom ne ide u školu i misli da će time spasiti planetu. Suvislije bi bilo da se naoružaju i krenu na Kinu i Indiju u nekoj vrsti dječjeg krstaškog rata nove religije. Ali neće. Izgleda da se ipak zadovoljavaju maltretiranjem “ukućana”.

 

Autor Nino Raspudić

 

Izvor Večernji list, 27. septembar 2019.