“Sad je jasno zašto Putin nije intervenisao u Donbasu, a jeste u Siriji”

Šahovska igra na ploči zvanoj „Ukrajina“ završila se pobjedom velemajstora Vladimira Putina. Evo i zašto

U septembru 2015. Rusija je poslala svoje trupe u Siriju. Tada se puno prljavštine izlilo na adresu ruskog vođstva, kako iz zapadnih medija, tako i iz ruskih. Posebno su gorljivi bili neki patriotski blogeri i javne osobe. Na primjer, Aleksandar Žučkovski oštro kritikovao odluku ruskog predsjednika Vladimira Putina da se uključi u sirijski sukob, a razlog je bio jednostavan.

Kritika ruskog segmenta interneta i brojnih medija je tada za ogromnu većinu bila opravdana, jer je u Donbasu više od godinu dana trajao rat i ubijani su ljudi, vojnici i civili koji su na ruskim granicama ginuli i za sebe i za Rusiju. Svi su očekivali odlučniju akciju od Rusije. Mnogi su sanjali o uvođenju ruske vojske na teritoriju Ukrajine kako bi se zaustavila sva ta nacistička ludost. Nije bio mali broj onih za koje je slanje ruskog kontingenta u daleku Siriju za obranu Arapa, dok su Rusi umirali u blizini, u Donbasu, izgledalo grozno.

Mnogi su tvrdili da će Rusija izgubiti svoj vojni kontingent u Siriji. Da će Turska, kao država NATO pakta, zatvoriti Bosfor, a da je jedinice ruskih oružanih snaga u Siriji biti zarobljene. Predviđali su da će Rusija rješavati američke probleme svojom vojskom, a onda će otići bez ičega. Ukratko, prema takvim razmišljanjima, Rusija je opet trebala biti ponižena, puno više nego ’90-ih. Ali sve se dogodilo upravo suprotno.

Zbog učestvovanja u sirijskom sukobu Rusija je svijetu pokazala moć ruskog oružja. Testirano je novo oružje. Mnoge su jedinice testirane u stvarnim antiterorističkim ratovima u pustinji i urbanim područjima. Rusija je dobila pristup sirijskim prirodnim resursima i iz arapske zemlje su otjerane zapadne kompanije. Sirija je postala najveća ruska vojna baza na Bliskom istoku. Ali što je najvažnije, Rusija je pokazala odlučnost i svoje geopolitičke ambicije. Rusija je u velikoj mjeri prešla granice koje je odredio Zapad nakon raspada Sovjetskog Saveza. A ovo je dobar znak. Znak snage, samopouzdanja i odlučnosti ruskog vođstva i vojske.

Takođe, Rusija je stekla ogromno diplomatsko iskustvo u pregovaračkim taktikama na svim nivoima. Malo je ljudi primijetilo da je ruska vojska na sirijskom frontu pregovarala sa svima. Odabrala je kolebljive i zaista umjerene militante koji nisu bili dio Al kaide ili „kalifata“. U takvim su pregovorima cijeli bataljoni i brigade prelazile na stranu sirijske vojske, počevši od Dara’ae, do Kuneitre i masovne predaje pobunjenog kontingenta u Istočnom Kalamunu koji je, sa svim teškim naoružanjem, tenkovima i haubicama, prešao u redove SAA. Moskva je pregovarala i s predstavnicima zapadnih zemalja, arapskih monarhija i Izraelom, a svi su pregovori završili s rezultatom kakav je željela Rusija. Može se sa sigurnošću tvrditi da su danas ruski pregovarači i diplomate najbolji na svijetu.

Nakon najnovije vijesti da je Ankara spremna prihvatiti ruske snage na svojoj južnoj granici u Siriji, odmah se pojavila vijest da je turski napad na Kurde dogovoren s Rusijom. Kurdi su u jednom trenutku odbili Assadov prijedlog za autonomiju unutar Sirije, nadajući se da će im američki saveznici osigurati nezavisnost. Sada su Kurdi primorani na ustupke, a Asadova vojska preuzima kontrolu nad svim gradovima na sjeveru Sirije koje su dugi niz godina kontrolisali Kurdi. Šahovska igra na ovoj ploči završila je pobjedom velemajstora Vladimira Putina. Zašto? Zato što je bio strpljiv i sa svojim najbližim saradnicima, posebno Sergejom Lavrovom i generalom Šojguom, dogovorio strategiju koja nije mogla završiti drugačijim ishodom. Ad hok rješenja za kratkoročnu dobit su nešto što u Kremlju ne žele ni razmatrati.

Vraćajući se Ukrajini, za koju je Putin rekao da su bratski narod Rusima, oni bi trebali početi naporno razmišljati i baciti lonce s glave. Pokazalo se da će rješenje ukrajinskog pitanja tražiti više vremena od sirijskog, ali ne zbog “moći” ukrajinske vojske. No, čak i ako će trebati više vremena, na šahovskoj ploči naziva “Ukrajina” svaki će potez neiskusnog ukrajinskog amatera dovesti do poraza. I uopšte nije važno koliko igrača će promijeniti ukrajinska strana.

Zapravo, samo treba čekati. Sporazumi iz Minska su sastavljeni tako da ih ukrajinska strana u sadašnjim uslovima i sa sadašnjim vlastima ne može ni provesti ni zanemariti. Ishod će, prije ili kasnije, biti vraćanje Ukrajine u rusku sferu utjecaja. Zašto? Zato što su tako u Kremlju odlučili još 2014. godine, kada su donijeli razumnu odluku da neće direktno vojno intervenisati u ratu u Donbasu. A za pobjedu na šahovskoj ploči „Ukrajina“ je sirijska pobjeda ogroman vjetar u leđa srednjoročnom planu ponovne uspostave veza Kijeva i Moskve.

 

Autor Saša F.

 

Izvor logicno.com, 22. oktobar 2019.

Pratite nas na YouTube-u