Juče smo izvijestili da su američke Snage za specijalne operacije (SOF) navodno ubile vođu propalog „kalifata“ Abu Bakra el Bagdadija. Sjedinjene Države, neki zvaničnici u Iraku i sirijski Kurdi kategorički tvrde da je samoproglašeni “kalif” Abu Bakr el Bagdadi poginuo tijekom posebne operacije američke vojske u kojoj je odlučio da im neće živ pasti u ruke.
Uzmimo da je to istina, iako se mnogi pitaju kako nijedan američki pripadnik SOF snaga nije kamerom na kacigi snimio ništa od filmske potjere za „kalifom“ u nekakvim podzemnim tunelima u sirijskom selu u blizini turske granice i jedini nam je dokaz izgorjeli kombi i noćni snimak eksplozije američkog projektila. Ali čak i da je sve istina, šta će promijeniti smrt vođe nekada moćne, a sada gotovo uništene organizacije? Čudno, promijeniće prilično puno toga, međutim samo u jednoj zemlji – Sjedinjenim Državama.
Abu Bakr el Bagdadi bio je “pokopan” najmanje šest puta, uključujući jednom u izvještaju ruskog ministarstva odbrane 2017. godine, koje je sugerisalo mogućnost njegove pogibije u udarima ruskih vazduhoplovnih snaga. Ali vijesti od nedjelje, 27. oktobra, izgledaju najuvjerljivije. Očito je vijest o likvidaciji vođe ISIL-a imao samo američki predsjednik Donald Tramp, kada je na Tviteru objavio “vrlo važan događaj”, bez navođenja pojedinosti. Prema podacima Pentagona, koje je objavio Njuzvik, samoproglašeni “kalif” je ubijen u sklopu tajne operacije u sirijskom selu Bariša u pokrajini Idlib, “terorističkom rezervatu” u sjeverozapadnoj Siriji.
Operacija je trajala više od četiri sata. Američki specijalci stigli su na mjesto događaja u osam helikoptera, a za vatrenu vazdušnu podršku su korišćeni dronovi. Nakon što su komandosi provalili u kuću u kojoj je bio El Bagdadi, „kalif“ je navodno počinio samoubistvo aktivirajući “mučenički pojas”. Uz njega su ubijene i dvije žene islamističkog vođe, a zgrada u kojoj su se skrivali je uništena vazdušnim napadom, kako kasnije ne bi postala „mjesto hodočašća“. Ovo pojašnjenje otvara pitanja, budući da bi posljednje utočište vođe ISIL-a moglo biti privlačno za islamske fanatike, ali i za obavještajne službe, što je još važnije.
Ali ovdje nedostaju detalji. Kako bi se utvrdilo mjesto boravka El Bagdadija, kako kažu na iračkoj televiziji, pomoć je pružila iračka obavještajna služba. Zbog toga su irački obavještajci bili dio operacije. Još jedan video na ovu temu je dat sirijskim novinarima, a sirijski Kurdi su dio uspjeha pripisali sebi.
ČEMU TEŽE TVORCI ISLAMSKE DRŽAVE?
Bez obzira na to, potencijalno dobra vijest dolazi kasno. Naime, da je objavljena u vrijeme procvata takozvane „Islamske države“, to bi bilo značajno. Istina, ni onda ni sada ne bi se moglo pouzdano reći koliki je osobni doprinos uspjehu “kalifata” dao El Bagdadi lično.
Njegov lik se može tumačiti ne toliko kao osoba na ekranu i na naslovnicama dnevnih listova, već kao ideološka jezgra i propagandni element potreban stvarnim arhitektima vojnih pobjeda grupe, onog dijela elite Sadamovog Iraka koji je usred „Arapskog proljeća“ odlučio u regiji iskoristiti mržnju prema Sjedinjenim Državama.
Kad je proamerička koalicija izvršila invaziju na Irak, budući “kalif”, a potom i neupadljivi i tihi teolog Ibrahim el Badri, imao je nešto više od trideset godina. Opisan je kao duboko religiozna osoba, ali je opisivan kao „miran“ i na neki način „dobronamjeran“. Na primjer, volio je igrati nogomet sa siromašnom djecom. Nakon toga, bivši robovi “kalifata” su rekli da je ovaj “dobronamjerni čovjek” osobno učestvovao u njihovom mučenju i nadzirao stvaranje video snimaka mučnih pogubljenja koje su izveli militanti ISIL-a.
Očito je da je rat koji je započeo Buš mlađi igrao ključnu ulogu u ovom „preporodu“ zastarjelih i odbačenih islamskih učenja. Neko vrijeme od invazije na Irak, provincijski teolog El Badri je u vrijeme sunitskog otpora zarobljen i zatvoren u američkom logoru Buca. Podsjetimo da su se Amerikanci tada oslanjali na šiite. Uhapšen je, ali je nakon toga pušten. To se dogodilo ili 2004. godine, prema službenim podacima, a možda, prema svjedočenjima uprave logora, čak 2009. Ako još govorimo o 2009. godini, tada je grupa ISIL postojala već tri godine, iako pod različitim imenima i kao iračka ćelija Al kaide, iz koje je s vremenom nastala.
U drugoj polovini 2010. El Badri je vodio svoju ćeliju, ali nije bio proganjan, da bi ga sljedeće godine Amerikanci počeli tražiti upravo kao vođu Al kaide. Naravno, sve ovo su službene tvrdnje, dok pravu istinu tek treba ispisati. Naime, prema svjedočenjima nevinih Iračana zatočenih u logoru Buca, El Bagdadi je imao poseban povlašćeni status, udobni objekt i sav komfor koji nije bio primjeren logoru za zarobljenike Al kaide. Grupa Osame bin Ladena i njen irački ogranak su se odlučili uključiti u sirijski rat. Naravno, borci Ibrahima el Badrija su odlučili učestvovati u islamističkoj pobuni i inostranoj agresiji na Asadovu Siriju i samovoljno prelaze granice dodijeljenih teritorija.
Za samog El Badrija kao političara se ovaj “razvod” od Al kaide Iraka pokazao se kao izuzetan uspjeh. Godine 2014. borci ISIL-a su značajno proširili svoju teritoriju, uključujući i irački grad Mosul s 1,5 miliona stanovnika. U jednoj od njegovih džamija, koju su iračke snage uništile tijekom kasnijeg oslobađanja grada, El Badri, alijas Abu Bakr el Bagdadi, proglašava „džihad u svijetu i proglašava Islamsku državu, a sebe za „kalifa“, najvišim vođom jedne muslimanske države. Islamski teolozi u cijelom svijetu, oni koji poznaju svoju vjeru i slovo svetog Kur’ana, odmah su rekli kako to nije nikakav „kalifat“ i po nijednom slovu Kur’ana taj El Bagdadi ne može biti „kalif“.
Ipak, pseudonim izabran 2011. godine mu je u tom smislu bio vrlo koristan. Abu Bakr je ime prvog od četiri “pravedna kalifa”, vođe Pravednog kalifata. Izabran je za vođu islamske zajednice, umeta, nakon smrti poslanika Muhameda i u samo dvije godine je udvostručio teritoriju koju je kontrolisao, zauzevši cijelo Arapsko poluostrvo. Uopšteno, „sudbina“ mu je bila naklonjena i za već nekoliko godina El Bagdadi se opisuje kao najopasniji terorista planete i zli genije malignog tumora koji raste na Bliskom istoku. El Bagdadi je formalno bio na čelu kvazi države gdje se prodaju robovi, uništavaju drevni spomenici, “nevjernici” se pogubljuju ili plaćaju u zlatu, a život bi u novom “kalifatu” trebao bi biti isti kakav je bio pod poslanikom Muhamedom, kako je ISIL to tumačio, što ima malo veze s istorijskim činjenicama.
Istovremeno, propaganda „Islamske države“, koja koristi najsavremeniju tehnologiju proizvodnje tekstualnih, audio i video zapisa, uz poznate snimke pogubljenja, tada doseže vrhunac po kvalitetu i efikasnosti, a sve zahvaljujući Riti Kac, po rođenju iračkoj Jevrejki s prebivalištem u Sjedinjenim Državama, čija agencija SITE, nekim čudom, snimke „kalifata“ dobija u gotovo realnom vremenu.
Malo je vjerovatno da je provincijski klerik, opsjednut teologijom, bio vješt u modernim metodama internetske propagande. U međuvremenu se pokazalo da je propaganda jedan od glavnih faktora u procvatu ISIL-a, kao i neposredni vojni uspjesi. Novi “kalifat” postao je i internetska organizacija, oslanjajući se na vrlo profesionalne, ali i sumnjivo kvalitetne videozapise distribuirane na World Wide Webu.
Ipak, rezultat svega je da je „džihad“ namamio ne samo siromašne iračke seljake, već i desetine tisuća muslimana iz prosperitetne Evrope. Borci ISIL-a su uspjeli pokazati svoju snagu i utjecaj i tako potaknuti islamske fanatike na terorističke napade širom svijeta i ustrojiti tržište za regrutovanje novih pristalica. Trenutno je ISIL, zahvaljujući akcijama ruske i sirijske vojske s jedne strane, ali i Kurda i Amerikanaca s druge, samo internetska organizacija.
„Kalifat“ na zemlji je uništen, a mit o nepobjedivosti “Alahovih ratnika” je srušen. Može se reći da je u ovom trenutku tehnički sofisticirana propaganda islamista izgubila svoje najbolje ljude. Uz sve to, likvidacija El Bagdadija lično ne mijenja mnogo. On je sve samo nije genije internetske propagande, posljednjeg oružja ISIL-a. U tom segmentu novi vođa teško može ispasti krvoločniji od starog. To uopšte nema smisla, jer jednostavno više nema krvoloka.
Ako je El Bagdadi zaista mrtav, veliki broj njegovih radikalnih pristalica može slijediti njegov primjer i staviti „mučenički pojas“, tako da će se u bliskoj budućnosti nivo terorističke prijetnje u svijetu povećati. Ali napustio je ovaj svijet ne kao nepobjedivi ratnik, ne kao moćan vođa, ne kao vođa stvarno funkcionalnog “kalifata”, već kao jedan od brojnih radikalnih islamskih propovjednika s brojim naoružanim pristalicama.
On je otišao, ako je tačno da je ubijen, kao običan kanibal, a pobjede „Islamske države Iraka i Levanta“ su pobjede u prošlosti. Jedina osoba za koju je uklanjanje ovog seoskog klerika zaista “vrlo važan događaj” je Donald Tramp, što američki predsjednik između redova i priznaje. Uništavanje takvog demona će postati njegova lična zasluga, što će mu pomoći u borbi protiv demokrata na izborima 2020. godine.
U tom smislu, truplo Ibrahima el Badrija će dobro poslužiti svima. Trampu, čak i Rusiji, jer su za Rusku Federaciju od američkih demokrata gori samo teroristi koji su još uvijek „prijetnja u Siriji“, iako to nije tačno. ISIL u Siriji je mrtav i postoji kao zanemariva prijetnja u pustinji istočnog Homsa i na sjeveroistoku u zarobljeničkim kampovima. Ako Tramp „likvidaciju“ Abu Bakra el Bagdadija iskoristi kao argument da je ISIL definitivno obezglavljen i time uništen, to je dobro, jer će vezati ruke njegovim protivnicima koji po svaku cijenu žele zadržati trupe u Siriji. Osim toga, njemu će dati vjetar u leđa na izborima, a obzirom kandidate demokrata reizbor Trampa je i ovaj put manje zlo, kao što je bilo 2016.
Autor Nebojša Babić
Izvor logicno.com, 28. oktobar 2019.
