N. Babić: Prva „pobeda“ petomesečnih protesta – Hongkong tone u recesiju

„Protesti su zadali veliki udarac našoj privredi“, kazao je ministar finansija lokalne uprave Pol Čan

Ranije smo u kraćem osvrtu na pobunu u Hongkongu predvidjeli mogućnost da Hongkong, koji je izgubio važnost za kontinentalnu Kinu proteklih pet do deset godina, završi neslavno. Protesti koji su paralizovli ovu autonomnu regiju Kine traju pet mjeseci i najboljem slučaju Hongkongu prijeti recesija i ekonomska kriza, a u najgorem ruševine i nemogućnost institucija da ljudima pruže sigurnost i osnovne usluge. Borba za „slobodu i demokratiju“ je dala svoje prve plodove.

Hongkong se suočava se s recesijom i teško će ove godine ostvariti ikakav rast, upozorio je u ponedjeljak zvaničnik gradske uprave zadužen za finansije, prenosi Rojters.

“Protesti su zadali veliki udarac našoj privredi”, kazao je ministar finansija lokalne uprave Pol Čan, dodajući da preliminarne procjene BDP-a za treći kvartal pokazuju pad dva prethodna tromjesečja, što upozorava na tehničku recesiju, prenosi Rojters. Prema njegovim riječima, biće “izuzetno teško” postići godišnji privredni rast od 0 do 1 posto, koliko je prognozirala autonomna vlada prije izbijanja prosvjeda.

Hongkonška policija u nedjelju ponovo morala rastjerati hiljde pobunjenika s maskama na licima koji su se približili turističkoj četvrti Kaulun i napali snage sigurnosti uobičajenim metodama „nenasilne pobune“.

Protesti u Hongkongu su buknuli prije skoro pola godine zbog najave autonomne vlade o usvajanju amandmana na zakon o izručenju, što je bilo potrebno da se Tajvanu, s kojim Hongkong nema diplomatske odnose, izruči ubica svoje trudne verenice Čan Tong Kai. Takozvani prodemokratski protestanti su zakon o izručenju, koji je obuhvatao i kontinentalnu Kinu, predstavili kao „sve veće miješanje Kine u unutrašnje poslove Hongkonga koji je 1997. vraćen pod kinesku upravu prema formuli “jedna zemlja, dva sistema”.

Protesti, koji su buknuli zbog zakona kojim bi se trebao procesuirati i kazniti hladnokrvni ubica Čan Tong Kai, koji je ubio Pun Hui Ving (20) i s Tajvana se vratio u Hongkong kao da se ništa nije dogodilo.

U iskrivljenoj interpretaciji, vlasti Hongkonga  su iskoristile tajvanski zahtjev za izručenje Čana kao razlog za predlaganje „kontroverznog“ prijedloga zakona kojim bi se omogućila takva izručenja. Ali kako je Hongkong de jure dio Kine, autonomna uprava nije mogla dizajnirati zakon za samoproglašeni Tajvan, čiju nezavisnost ne priznaje, stoga je jedini izlaz bio omogućiti izručenje kriminalaca Kini, uključujući Tajvan.

Protesti su u početku bili masovni, jer su pobunjenici uspjeli uvjeriti stanovnike Hongkonga da su ugrožene njihove slobode i da se moraju očuvati one koje nisu zajamčene u ostatku Kine. Pet mjeseci protesta, blokade javnog prometa, otkazivanja turističkih posjeta, pada svih privrednih aktivnosti su sada Hongkong doveli do recesije.

Hoće li Peking pomoći Hongkongu? Hoće samo u dijelu da sačuva teritorijalni integritet, a za ekonomsku situaciju su si stanovnici autonomne regije krivi sami. Uostalom, Peking je u gradu Šenžen, na samo 30 kilometara od Hongkonga, izgradio sve potrebno da se „vrata Kine“ iz bivše britanske kolonije presele u ovaj novoizgrađeni kineski megalopolis. Ako pobunjenici istraju u svojim okupljanjima i devastiranju grada, tim gore po Hongkong. Jedina je mogućnost da se tiha većina pobuni i da podršku lokalnim vlastima da zakonskim sredstvima vrati red i mir u gradu, jer Hongkong ne zaslužuje da zbog ubice Čan Tong Kaja i američke marionete Džošue Vonga završi u ruševinama.

Džošua Vong je student i lice pokreta Occupy Central iz 2014. godine, iako pokret djeluje od 2012. Prije pet godina su se u Hongkongu pobunili protiv uplitanja Pekinga u izborni sistem, a sada zbog spomenutog zakona o izručenju. Slično smo vidjeli u Iraku, Siriji i Ukrajini, nad čijim stanovnicima licemjerni Zapad nije proliju niti jednu jedinu suzu. Sada se Hongkong pretvara u prvu liniju sukoba protiv Kine im kao i obično, neće proliti suze ni zbog krize ili tragedije koju će izazvati gradu.

U međuvremenu, Kina je već pokrenula razvojni program u Šenženu, ali pod nadzorom Pekinga, gdje se gradi novi ulaz u Kinu. Peking se bojao uništenja Hongkonga još od prvih pobuna i priprema alternativu, a ruševine Hongkonga bi mogle ostati sjećanje i upozorenje na posljedice još jedne epizode neokonzervativnog ludila.

 

Autor Nebojša Babić

 

Izvor logicno.com, 29. oktobar 2019.