N. Babić: SAD u Siriji – odlaze, vraćaju se, ostaju, šta je istina?

Sav haos oko povlačenja SAD iz Sirije posljedica je svađe dvije struje u Bijeloj kući, gde jedna insistira na ostanku, a druga na povlačenju

Nakon što je Donald Tramp izjavio da povlači vojni kontingent iz Sirije, manje od 24 sata su medijima kolale potvrđene informacije da se povlači iz cijele arapske republike. Onda se američki predsjednik „predomislio“, te izjavio kako će zadržati kontingent od 200 do 300 vojnika, ali na jugu zemlje u području Al Tanfa, na tromeđi Sirije, Iraka i Jordana.

Potom smo pratili napuštanje, koje je izgledalo kao bijeg, položaja na sjeveroistoku zemlje, istočno od Eufrata i najavu da se te trupe prebacuju u Irak. Kako je vlada u Bagdadu rekla da neće primiti nikakve nove snage izvan postojećih ugovora, odjednom se pojavila vijest da će se povećati kontingent koji čuva naftna polja Omar u sjeveroistoku Sirije, na samoj sjevernoj obali Eufrata.

Kako bi vam slikovito dočarali ovaj haos, koji je bez sumnje posljedica svađe dvije struje u Bijeloj kući, od kojih jedna insistira na ostanku u Siriji, a druga na povlačenju, to povlačenje i dolazak pojačanja na naftna polja Omar, proteklih dana je izgledalo otprilike ovako.

Naime, ova približno istinita karta rute povlačenja američkih trupa je objavljena 26. avgusta nakon objave vijesti da se jedan od američkih konvoja vratio iz Iraka u Siriju, nakon što je iračka vlada rekla da u Irak neće primiti Amerikance koji su napustili Siriju. Uopšte nije bilo teško pogoditi koje će biti privremeno zaustavljanje ovih vojnika, vjerovatno izluđenih naredbama koje stižu iz Vašingtona i Centralne komande (CentCom), zadužene za operacije na Bliskom istoku.

Istovremeno je rusko ministarstvo odbrane objavilo informacije i satelitske snimke kojima dokazuje da su američke snage,iako u manjem broju, prisutne na sirijskim naftnim poljima i da SAD provode „državno razbojništvo“. Naime, tamo su američke naftne i privatne vojne kompanije i tajne službe preuzele posao poraženog „kalifata“ i prodaju ukradenu sirijsku naftu na kojoj mjesečno uprihoduju oko 30 miliona dolara. S obzirom na kapacitet tih polja, riječ je o mizernoj svoti novca, ali je to dovoljno da se zadovolje apetiti nekih zvaničnika u tajnim službama i drugih učesnika pljačke koja se odvija s nekoliko funkcionalnih bušotina i tranzitom nafte i cisternama, obzirom da su svi naftovodi u tom području izvan upotrebe. Konačno ispunjava se i zadatak da se Asadu onemogući pristup poljima i obnova naftne i gasne infrastrukture u tom dijelu zemlje, što bi Damasku osiguralo energetsku nezavisnost i nešto sredstava za dalju vojnu kampanju i obnovu zemlje. Dakle, zadržavanjem ovih polja su Amerikanci ispunili više ciljeva odjednom, iako je malo vjerovatno da će tamo i ostati. Međutim, sada se čini da će tamo biti još neko vrijeme.

U ponedjeljak, 28. oktobra, Pentagon je potvrdio da su američke mehanizovane snage započele s raspoređivanjem na sirijskim naftnim poljima, navodno kako bi zaustavile ostatke „Islamske države“ da ih zauzmu. Poručili su kako će odgovoriti „ogromnom snagom“ da ih zaštite. Nakon povlačenja američkih snaga sa sjevera Sirije ranije ovog mjeseca i nepotvrđenog ubistva čelnika „Islamske države“ Abu Bakra el Bagdadija u subotu uveče, američke snage u Siriji očito imaju novu misiju i sada moraju „zaštititi naftu“.

Ministar odbrane Mark Esper rekao je na konferenciji za štampu u ponedjeljak da su se američke mehanizovane snage već rasporedile za zaštitu naftnih polja u istočnoj Siriji. Misija ima za cilj zadržati ta naftna polja za Sirijske demokratske  snage koje predvode Kurdi, bivših saveznika Vašingtona u borbi protiv „Islamske države“.

„Američke trupe odgovoriće ogromnom vojnom silom protiv bilo koje grupe koja tamo ugrozi bezbednost naših snaga tamo”, rekao je čelnik Pentagona Mark Esper. Na pitanje hoće li SAD potencijalno odgovoriti silom i protiv ruskih ili sirijskih snaga, Esper je jednostavno odgovorio “da”. Esperova prividna prijetnja izgleda kao ogorčeni odgovor Moskvi koja je optužila i dokazala da se SAD bave krijumčarenjem ukradene nafte u Siriji, što ipak ne bi trebalo biti nivo „prve svjetske velesile“ i „izuzetne nacije“, kakvom sebe smatraju Amerikanci.

Portparol ruskog ministarstva odbrane, general Igor Konašenkov, nazvao je američku operaciju na naftnim poljima „razbojništvo pod pokroviteljstvom države“ i optužio Vašington da je tamo poslao svoje snage kako bi pomogao već prisutnim krijumčarima nafte i pljački sirijskih nacionalnih resursa. Rusko ministarstvo je u subotu objavilo snimke iz vazduha na kojima se vidi kako se sirova nafta krijumčari iz zemlje “pod jakom zaštitom Sjedinjenih Država“. Iako je napravljeno mnogo buke oko zaštite naftnih polja od ostataka uništenog „kalifata“, razbijena teroristička grupa još nije napravila ništa kako bi se dokopala te nafte i počela je koristiti.

Zapravo je i to dio propagande, koja traje od prvih dana „Islamske države“, koju se prikazivalo kao mitsku nepobjedivu vojsku koja bi mogla osvojiti cijeli Bliski istok, veći dio Azije sjevernu subsaharsku Afriku, sve do granica bivšeg Osmanskog carstva, uključujući cijelo Balkansko poluostrvo, te Portugal i Španiju, nekada dio Arapskog carstva. No, istina je sasvim drugačija i od vojske Abu Bakra el Bagdadija je u zatvoreničkim kampovima i pustinji Sirije i Iraka ostala bradata rulja, bez finansija, oružja i opreme, ali i bez najbolje obučenih boraca koji su poginuli u borbama protiv sirijske i iračke vojske, te u sukobima s Kurdima. Osim toga, dobar dio udarnih snaga ISIL-a i njihove vojne opreme je doslovno spaljen u udarima ruskog vazduhoplovstva. Naravno, dio posla su odradile i sirijske i iračke vazdušne snage, te američko vazduhoplovstvo, koje je povremeno učestvovalo u udarima na neke jedinice „kalifata“, često zamijenivši sirijsku vojsku ili iračke šiitske milicije za ISIL. No, to je druga priča kojoj smo ranije posvetili dosta prostora.

Vraćajući se na naftna polja u Siriji, upitan da li su polja Omar i američke snage bile pod bilo kakvom prijetnjom, Mark Esper je odgovorio: “Trenutno ne”. Kao što smo ranije rekli, predsjednik Tramp je obećao kako će, nakon povlačenja sa sjevera zemlje, 1000 američkih iz Sirije dovesti kući. Međutim, onda je rekao da će biti premješteni u Irak, potom da će ih još više biti na naftnim poljima. Još uvijek nije jasno koliko će trupa ostati u Siriji.

Američki stručnjaci tvrde da u trenutnom okruženju Pentagon mora jamčiti sigurnost tom kontingentu, vazdušnim snagama pokrivati rutu kojom bi se kretali prema Iraku, što vjerovatno uključuje i konvoje autocisterni s ukradenom sirijskom naftom, a ti konvoji i snage na autoputu moraju imati i adekvatnu zaštitu na kopnu. Tako bi broj američkih vojnika, potreban da provodi ovaj zadatak, mogao biti puno veći od broja koji je ranije bio raspoređen kao podrška Kurdima i nije jasno može li se sve to pokriti s 30 miliona zarade od pljačke sirijske nafte, nakon što svi akteri u osom „poslu“ uzmu svoj dio kolača. Tu govorimo o zvaničnicima i operativcima CIA-e, Pentagona, privatnih vojnih kompanija i krijumčarima, ali i predstavnicima Kurda i plemena na čijim se teritorijima nalaze funkcionalne naftne bušotine. Jednom kada su svi podmireni, pitanje je koliko ostaje za operativni dio posla u vojnom smislu. Sve u svemu, govorimo o šizofrenoj situaciji u kojoj su se našle američke snage i politička elita koja je odbila postupiti po Trampovom naređenju, jer su povlačenje iz ionako izgubljenog područja vidjeli kao nedopustiv poraz američke spoljne politike. Ipak, dok je situacija kakva jeste, zaslužuje pojašnjenje.

Sjedinjene Države obećale su da će pojačati zaštitu sirijskih naftnih polja koja kontrolišu prokurdske SDF snage. Cilj je navodna zaštita od “Islamske države”. Stručnjaci su sigurni da Amerikanci zapravo pokušavaju spriječiti sirijsku vladu da dođe do svoje nafte, ali su odlaskom iz pograničnih područja Sirije već pogriješili i neočekivano dali Damasku moćne instrumente utjecaja. “SAD će zaštiti naftu u Siriji“, rekli su i Donald Tramp i sada Mark Esper. Nakon toga je Pentagon je izvijestio da raspoređuje dodatne vojne snage i sredstva kako bi zaštitio naftne objekte.

“Sjedinjene Države namjeravaju ojačati svoju poziciju u koordinaciji s partnerima iz SDF snaga na sjeveroistoku Sirije dodatnim vojnim snagama i sredstvima kako bi se spriječilo da naftna nalazišta padnu u ruke ISIL-a ili drugih strana koje destabilizuju situaciju”, rekao je portparol Pentagona. Časopis Vol strit džornal rekao je da Vašington planira ostaviti 500 vojnika u Siriji, te da će tamo poslati desetke tenkova i druge opreme.

Sjeveroistok Sirije, uglavnom provincija Deir ez Zor, poznat je po tome što zemlja tamo ima 75 odsto rezervi nafte, oko  2,5 milijardi barela, a većinu ležišta istočno od Eufrata su do nedavno kontrolirale Sjedinjene Države i kurdske JPG milicije.

Iz globalne perspektive, sirijske rezerve nafte su male, a lavovski udio proizvodnje od oko predratnih 20 miliona barela godišnje odlazi na domaću potrošnju. Dakle, ako sirijska vlada nema pristup ležištima, a danas nema, logično je da zemlja proživljava energetsku krizu. Siriji pomažu partneri i saveznici, otvoreno Iran, koji je nedavno poslao tanker s dva miliona barela, ali i Rusija, koja u tu svrhu koristi vojnu pomorsku flotu.

Međutim, sada Sirija nije u stanju podmiriti vlastite potrebe čak ni s naftom Irana, koji već nekoliko godina redovno šalje tankere  u Siriju. Tako SAD, zadržavajući de fakto kontrolu nad najvećim sirijskim naftnim poljima, nastavljaju držati Damask dalje od jednog od glavnih izvora resursa potrebnih za obnovu zemlje. Međutim, poznati američki bloger sirijskog porijekla, Ehsani, smatra da Sjedinjene Države uopšte nisu dobro osigurale ovu naftu, jer su dale dovoljno instrumenata utjecaja Damasku i razlog za prepirku unutar samih SDF snaga.

“Polja Al Omar i Konoko štite SAD i SDF snage. Dio nafte s tih polja se preko treće strane prodaje sirijskoj vladi u obliku povrata polovine sirove nafte u rafinisanom obliku, kao benzin i dizel“, piše bloger. „Ali je sirijska vlada tijekom nedavnih događaja dobila pristup naftnim poljima u zoni 32 kilometra i nakon radova na obnovi će moći proizvoditi do 100 000 barela dnevno. Prije rata je proizvodnja diljem zemlje iznosila nešto više od 300 hiljada barela dnevno“, pojašnjava Ehsani. “Stoga važnost pristupa kurdsko-američkoj nafti više nije toliko kritična za Damask”, napominje američki bloger.

Nadalje dodaje kako sirijska vlada sada kontroliše brane Tabkua i Tišrin, iz kojih se električnom energijom napajaju polja koja kontrolišu američke snage. Dakle, Damasku bilo kojem trenutku može isključiti struju za bušotine i polja gdje su američke trupe i tada bi se američki vojnici mogli zabavljati gradeći kule u pijesku ili ubijati vrijeme na neki drugi način. Asad to ne čini jer još uvijek funkcioniše nabavka sirove nafte iz tih polja i povratna „isplata“ u gorivu. Ako gledamo stvari crno-bijelo i uzmemo da su na jednoj strani Damask, Rusija, Iran, Hezbolah i druge manje grupe, a na drugoj Amerikanci i „državni razbojnici“ koji zarađuju na toj nafti, onda stvari vidimo onakvima kakve one nisu. Tu su sada i Kurdi, koji su još uvijek faktor za sebe, ali više nisu američki saveznici.

To je rat, a kao u svakom ratu čak i neprijatelji posluju ako tako mora biti. Asad je dobro procijenio da je bolje za stanovništvo regije Deir ez Zor i Hasaka da te bušotine i dalje rade, jer bi isključenje napajanja električnom energijom polja Omar i postrojenja Konoko u tom području uzrokovalo humanitarnu krizu. Osim toga, sirijske snage kontrolišu dio granice s Irakom preko koje su sirijski Kurdi ranije mogli isporučivati naftu kupcima koji su došli u irački Kurdistan.

“Pa zašto je onda pokrenuta sva ta zaštita?”, pita se bloger, precizirajući da bi zaštita kurdske nafte od strane Amerikanaca mogla dovesti do propasti SDF snaga, jer se neka arapska plemena u regiji već pridružuju Damasku, a da se ISIL preporodi, potrebna mu je njihova podrška. Dakle, ta je opasnost efikasno uklonjena, a tko poznaje kako funkcionišu dogovori vlade s arapskim plemenskim vođama, što smo pojasnili  u više prethodnih analiza tijekom masovnih predaja jedinica „umjerene opozicije“, jasno mu je o čemu govorimo.

Ukratko, stvari funkcioniraju vrlo jednostavno. Asad na svojoj strani već ima dva najveća sunitska plemena sa sjeveroistoka zemlje, pleme Šaitat i pripadnike velikog plemena Bagara. Njihovi predstavnici lako stupe u kontakt s plemenskim starješinama selima i manjim mjestima u provinciji Deir ez Zor i Hasaka, kojima se ponudi amnestija za njihove članove ako nisu počinili zločine, nešto novca plemenskim starješinama, te izgradnja prometne infrastrukture, struja, voda i slično. Naravno dio obećanja se ispuni odmah, a ostalo će se provesti kada vladine snage vrate kontrolu nad dogovorenim područjem. I sve se završi na obostranu korist i zadovoljstvo. A šta ima za ponuditi ISIL? Ništa. Ako bi se teroristi i pojavili u tim selima, samo bi bili na teret lokalnom stanovništvu. Zato su plemenske vođe uvijek donosile „razumne“ odluke. Korisne za njih u smislu mita, za njihove ljude jer će imati bolje uvjete života, ali i za sirijsku vladu. Najbolji primjer je „Rastanski džep“ između Hame i Homsa, gdje je već izgrađen veliki vijadukt srušen za vrijeme rata, a ekonomija se oporavlja, a ljudi žive u miru i sigurni od terorizma. Tako funkcionišu stvari na Bliskom istoku, svidjelo se to nama ili ne.

Predsjednik Energetskog kluba „Bosfor“, Mehmet Ogucu, smatra da bi zajednička upotreba polja od strane sirijske vlade i Kurda, koji bi se mogli dogovoriti o podjeli prihoda od izvoza nafte, bila obostrano prihvatljiva opcija. “Oni moraju sklopiti sporazum, baš kao i između Bagdada i Erbila, glavnog grada iračkog Kurdistana. Sada je ključno pitanje raspodjela prihoda od nafte i gasa”, rekao je Mehmet Ogucu za RIA Novost i dodao „kako smatra da bi Rusija u procesu dijeljenja prihoda s Kurdima mogla utjecati na sirijsku vladu“.

U ovoj verziji je sve dobro, osim što su SAD u potpunosti izbačene iz sirijske igre. No Donald Tramp, izgleda, još nije razmišljao o tome. Ili možda i jeste, ali su ga drugi prisilili da promijeni odluku i za vojsku stvori šizofrenu situaciju bez presedana u istoriji ratovanja.

 

Autor Nebojša Babić

 

Izvor logicno.com, 30. oktobar 2019.

Pratite nas na YouTube-u