N. Babić: Erdogan se malo odmiče od Rusije i opet kupuje naklonost SAD-a

Erdogan se trenutno odlučio istovremeno poigravati i s Moskvom i Vašingtonom. Sve je to posledica nepredvidljivosti njegove politike

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan je jedinstven primjer vođe velike zemlje koji će u proteklih deset godina biti upamćen po agresiji na Siriju, podršci svi vrstama terorista, uključujući ISIL, izgradnji bliskih odnosa s Izraelom koji su naprasno prekinuti nakon napada izraelskih komandosa na turski humanitarni brod Mavi Marmara. Ostaće upamćen i po kampanji protiv lokalnih i sirijskih Kurda, koja nikada nije ni obustavljena, a na jugoistoku Turske je 2015. eskalirala u građanski rat sa stotine i stotine mrtvih, skoro 200 000 izbjeglica i razrušenim gradovima. Tu je i odnos s EU, Sjedinjenim Državama i Rusijom.

Dok su Brisel i Vašington bili saveznici Ankare, Rusiju je obaranjem ruskog aviona Su-24 napravio neprijateljem, da bi se nakon neuspjelog vojnog udara izvinio Moskvi i priznao krivicu, a rješenje sirijske krize je odlučio tražiti u trilateralnom formatu s Iranom i Rusijom. Tu je i kupovina ruskih sistema S-400 i najava nabave novog, zbog čega je, uz napad na sirijske Kurde, Turska sankcionisana od strane Vašingtona i trpi stalne prigovore evropskih vlada. Lista nedosljedne politike bi se mogla još širiti, ali ovo su neki od ključnih detalja nepredvidivog spoljnopolitičkog kursa Ankare. Nakon svega Erdogan se trenutno odlučio istovremeno poigravati i s Moskvom i Vašingtonom.

Turski zvaničnici su ponovo počeli koketirati i s Moskvom i s Vašingtonom o pitanjima vojno-tehničke saradnje. Odjednom je Ankara počela preispitivati snabdevanje drugom serijom sistema protivvazdušne odbrane S-400 i nagovoriti Sjedinjene Države da ipak razgovaraju o prodaji Turskoj aviona F-35. Prema riječima stručnjaka, predsjednik Erdogan pokušava igrati na protivrječju dveju velesila, a one bi se trebale pomiriti s tim.

Turska vlada je razmišljala o odlaganju isporuke druge serije protivavionskih raketnih sistema S-400 Trijumf. To je u ponedjeljak objavio glavni sekretar turske odbrambene industrije Ismail Demir. Prema njegovim riječima, kašnjenje može biti povezano s pregovorima o prijenosu tehnologije i uspostavi zajedničke proizvodnje sistema. Demir je istovremeno napomenuo da bi se druga faza isporuke S-400 mogla provesti do kraja 2020. godine.

„Druga faza snabdevanja sistemom S-400 je na kalendaru za sljedeću godinu. U ovom slučaju, za razliku od prve faze, govorimo o zajedničkoj proizvodnji i prijenosu tehnologije. Zajednička proizvodnja može malo izmijeniti planirani kalendar, pomaknuvši ga malo dalje, moguće do kraja 2020. godine”, rekao je Demir, dodavši da Moskva i Ankara trenutno vode tehničke konsultacije o mogućnosti djelimične proizvodnje komponenti S-400 u Turskoj.

Osim toga, isti je službenik ranije u ponedjeljak objavio želju Turske da nastavi  pregovore s Vašingtonom o nabavi američkih aviona F-35. Dodao je „kako se Ankara nije složila s izjavama da F-35 i S-400 ne mogu biti u istoj državi”. “Tu ne vidimo nikakve probleme s pravnog stajališta”, rekao je Demir, ali je dodao da bi ona ipak postojala u slučaju da Ankara razmotri ponudu Moskve za prodaju turskoj vojsci ruskih borbenih aviona.

Podsjetimo, zbog nabave od strane Turske ruskih S-400 u julu su Sjedinjene Države objavile prestanak daljnjeg učestvovanja Ankare u programu F-35. Osim toga, Predstavnički dom američkog Kongresa je podržao prijedlog zakona o sankcijama protiv Turske. Odnosi između Ankare i Vašingtona su se dodatno pogoršali nakon što je Turska pokrenula vojnu operaciju “Izvor mira” na sjeveru Sirije, da bi dan poslije sklopila takozvane Sporazume iz Sočija s Moskvom, koji su značajno omogućili značajno rješenje situacije u ovoj regiji.

I dok se u Evropi govori o podjelama unutar NATO pakta, Rusija je uspjela prije roka provesti isporuku svih ugovorenih komponenti S-400 Turskoj. Zbog nabavke sistema S-400 i rusko-turskog sporazuma o Siriji su se Sjedinjene Države osvetile Ankari pripremajući sankcije protiv vodstva zemlje i priznajući „Jermenski genocid“. To je vidno povrijedilo osjećaje ne samo vladajuće klase Turske, već i lokalne akademske zajednice, istoričara, javnih osoba i stanovništva Turske uopšte. Prema Andreju Kortunovu, generalnom direktoru Ruskog vijeća za spoljne poslove, novonastala situacija, bez obzira na oštru retoriku Ankare, prisiljava tursku vladu i predsjednika Erdogana da osobno počnu tražiti kompromise s Vašingtonom.

“Iz izjave Ankare o sistemima S-400 i želji da se počne pregovarati o vraćanju Turske u projekt F-35 jasno se vidi da zemlja ne želi pogoršati svađu sa Sjedinjenim Državama, jer SAD Turskoj prijete neugodnim ekonomskim i političkim posljedicama. Stoga će Erdogan i dalje tražiti nekakav kompromis s Trampom”, rekao je Kortunov.

“S druge strane, Turci stvarno žele proizvoditi S-400 zajedno s Rusijom. Ali sudeći po komentarima koje dobijamo od naših državnih struktura, Moskvi se ta ideja baš i ne sviđa. Osim toga, za S-400 stoji dugačak red drugih kupaca, a ako Turci odbiju sisteme, mi ćemo pronaći gdje ih prodati“, vjeruje ruski stručnjak.

„Stoga se Erdogan može povući iz sporazuma za drugu seriju S-400 s relativno malim gubicima za imidž. Ali SAD se ne slažu samo u vezi s vojnom opremom, već i sa situacijom u Siriji u cjelini, posebno s Kurdima, te odnosima unutar NATO pakta i oko ekonomski pitanja”, podsjetio je politikolog, koji sugeriše na sve veću otvorenost Ankare evroazijskom tržištu i jačanju poslovnih s američkim konkurentima.

“Osim toga, u Vašingtonu se sve više čuje mišljenje da Erdogan postaje autoritarni vođa. U toj situaciji Erdoganova želja za obnavljanjem pregovora o F-35 znači produženje određene slobode manevara za turskog vođu”, rekao je Kortunov. Prema riječima stručnjaka, turski će vođa manevrisati između interesa Moskve, Vašingtona i NATO zemalja barem do predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama u novembru 2020. godine.

“Još nije poznato hoće li Tramp pobijediti na izborima ili ne. A ako pobijedi, nije poznato kakva će biti njegova politika prema sljedećoj upravi. Stoga većina zemalja, uključujući Tursku, sada preferira taktiku čekanja. Erdogan vjerojatno neće dugo sjediti na dvije stolice, ali do sljedećih izbora u SAD-u je to sasvim realno”, rekao je Kortunov. Istovremeno, direktor Centra za proučavanje Bliskog istoka i Središnje Azije Semjon Bagdasarov smatra da Erdogan beskrajno može igrati na protivrječja Rusije, Sjedinjenih Država i drugih NATO zemalja.

“Erdogan je jedan od najmoćnijih i najsurovijih političara našeg vremena i sve je uspio izdržati. Sada vrlo vješto koristi protivrječja svjetskih sila u Siriji za rješavanje vlastitih problema”, rekao je Bagdasarov. Istovremeno, Semjon Bagdasarov, stručnjak s priličnim utjecajem na ruske elite, pozvao je rusko vodstvo da s Turskom ne dijeli tehnologije za proizvodnju sistema S-400.

„U istoriji smo puno pomogli Turskoj. Samo se sjetite ’20-ih i ’30-ih prošlog stoljeća, a onda su tijekom Drugog svjetskog rata milijuni vojnika bili na našim granicama. Stoga ovdje morate biti oprezni“, poručio je Bagdasarov ruskom vodstvu u vladi, Državnoj Dumi i Kremlju.

“Neki bi Erdoganu popustili u svemu, jer je Rusija zainteresovana za sprovođenje projekata poput Turskog toka i nuklearne elektrane Aku. Amerikanci takođe vide Erdoganovo ponašanje, ali u Bijeloj kući to izaziva bijes. Međutim, ne mogu ići preoštro protiv Erdogana s obzirom na ulogu i težinu Turske u NATO paktu. Turska sigurno neće biti isključena iz saveza. Prvo, Ankara neće htjeti otići odande, a drugo, ostali je neće htjeti pustiti iz bloka. Stoga će svi morati trpjeti Erdogana do promjene vlasti u Turskoj“, zaključio je Bagdasarov.

Nema sumnje da Erdogan razmatra strategiju sjedenja na dvije stolice i igra na protivrječja između Sjedinjenih Država i Rusije. Ko ima jače adute, ali prije svega sposobnosti da unaprijed predvidi nekoliko poteza druge dvije strane, saznaće se ubrzo. Redžep Tajip Erdogan je dokazao da je lukav i surov vođa, ali je ipak popuštao pred pritiscima i Rusije i Vašingtona, iako u potonjem slučaju u posljednje vrijeme nešto manje, ali daje znake želje za ponovnim „otvaranjem novog poglavlja s američkom upravom.

Turski predsjednik smatra da je ova politika u skladu s turskim nacionalnim interesima, ali nekoliko radikalnih zaokreta u spoljnoj politici Ankare od 2011. su bez sumnje ostavili utisak da su učinjeni pod pritiskom ili Vašingtona ili Moskve. Pitanje koje se logično nameće je, naravno, ako izjava Ismaila Demira nije bila „probni balon“, nije li Erdogan sebe ipak „malo“ precijenio, misleći da će ovako dobiti koncesije i Vašingtona i Moskve?

 

Autor Nebojša Babić

 

Izvor logicno.com, 08. novembar 2019.