Pismo sa Kosova ili život u smradu i strahu

Posle toliko godina našeg upozoravanja i nebrige nadležnih, počinjemo da mislimo da se ovo smišljeno radi da bismo se što brže iselili

U Gračanici su nedavno protestovali predstavnici nekoliko desetina porodica zbog pojave otpadnih voda i neprijatnih mirisa pored njihovih kuća. Njihova domaćinstva nalaze se na ulazu u Gračanicu iz pravca Prištine, odnosno sela Ajvalija.

Radove na podzemnoj kanalizaciji i zatvaranju potoka, koji u nastavku protiče u neposrednoj blizini njihovih kuća, izvodi takozvano Ministarstvo za prostorno planiranje, bez znanja i odobrenja opštinske administracije u Gračanici. Zbog radova potok se povremeno zatrpava zemljom,tako se otpadne vode zadržavaju i izlivaju nedaleko od njihovih kuća, odnosno ne otiču potokom kao pre početka radova. S obzirom da je jesen i da padaju kiše, preti im i poplava.

„Sve je to zbog Bedžeta Pacolija. Kupio je imanje na ulazu u Gračanicu,i hoće da gradi stambeni blok za 1.200 porodica. Otrpavaju i zatrpavaju potok shodno projektu po kome rade, i nije ih briga za narod“, kažu Srbi iz tog dela Gračanice.

Da pojednostavim priču, potok se zatvara i postavljaju se cevi samo u delu pored koga će se graditi stambeni blok, taman toliko da sprovede kanalizaciju dovoljno daleko od planiranog naselja. To znači da će se otpadne vode ispuštati u potok nedaleko od pomenutih srpskih kuća. U delu gde žive Srbi, potok se neće zatvarati. Gračaničani tvrde da je potrebno još 600 metara cevi kako bi se sporna otpadna voda spojila sa glavnom kanalizacionom mrežom. Ne mogu da veruju da projektom nije predviđeno spajanje sa istom. Postavlja se pitanje: Ko je za takav projekat – i da li je uopšte – izdao neophodne dozvole? Zašto ovo pišem? Zato što je i to naša realnost. Svakodnevnica običnih ljudi koji podižu svoju decu u getu u kome živi oko 25 hiljada Srba.

Selo Ajvalija nalazi se između Gračanice i Prištine, i poznato je, između ostalog, po tome što u njemu živi Bedžet Pacoli. Selo se u poslednjih 20 godina toliko proširilo da je Prištinu spojilo sa Gračanicom. U tom delu nalaze se ograđena naselja sa rampama na ulazu. (Naselja su izgrađena na obradivoj zemlji koju su Srbi iz sela Čaglavica prodavali Albancima za milionske sume novca.Po tom pitanju imam svoje mišljenje, ali poći ću od toga da svako ima pravo da sa svojom imovinom radi šta hoće.) U njima žive imućni Albanci, poput gradonačelnika Prištine Špenda Ahmetije, Agima Čekua, Hašima Tačija i drugih.

U naseljima su izgrađene lepe kuće sa uređenim okućnicama, van naselja sve natrpano bez ikakvog reda i plana. Toliko je sve bez reda da nijedno naselje nema sređen sistem kanalizacije, već, po pomenutom principu, sprovedu cev negde u polje do potoka. Nemam šta drugo da kažem osim: ne dao Bog da tu moraš da prođeš.

Sve to ide u reku Gračanku, odnosno u Laplje Selo i Preoce, posle Gračanice dva najveća srpska sela u ovom delu Kosova. Sami uslovi za oticanje kanalizacije su odlični jer se, u odnosu na kompletnu Ajvaliju, srpska sela nalaze niže. Preko puta tih naselja zemlju kupuje Bedžet Pacoli – mnogo jeftinije od pomenutog – i gradi stambene blokove, odnosno naseljava Albance u opštinu Gračanica. Problem sa kanalizacijom i smradom postao je toliko ozbiljan da je izgradnja dodatnih 1.200 stambenih jedinica strašno uznemirila Srbe. Ali, nije ovo najveći problem.

Pre sedam godina u Lapljem Selu i Preocu, odnosno u reku Gračanku koja kroz njih protiče, pored pomenute kanalizacije, počela je da se ispušta otpadna industrijska voda iz neke fabrike u Ajvaliji. Srbi koji žive u neposrednoj blizini reke brzo su se suočili sa problemom zatrovane vode u bunarima i počeli da upozoravaju na moguće posledice, ako se problem ne reši. Treba li da kažem da se problem nije rešio? Trenutno, situacija je takva da su ljudi iz Lapljeg Sela i Preoca dovedeni na ivicu očaja. Smrad je neizdrživ i traje, bukvalno, 24 sata dnevno.

SMIŠLjENO ŠIKANIRANjE?
„Reka Gračanka je mala i nema kapacitet za ovoliku količinu različitih otpadnih voda – od fekalija do hemikalija. Kanalizacija iz Ajvalije i okolnih naselja bez ikakvog plana puštena je u obližnje potoke, preko kojih sva prljavština dolazi u reku. Posle toliko godina našeg upozoravanja i nebrige nadležnih, počinjemo da mislimo da se ovo smišljeno i namerno radi da bismo se što brže iselili. Ajvalija ne prestaje da se širi, a sva kanalizacija ide prema nama. Problem se sada javlja i u Gračanici“, priča je koju možete čuti od Srba u Lapljem Selu i Preocu.

Srbi iz pomenutih sela godinama pokušavaju da reše problem, ali, sem sastanaka sa predstavnicima lokalne samouprave, predstavnicima Kfora i ponekad nekim iz civilne misije, konkretnijih rezultata nije bilo. Daleko od toga da predsednik opštine Gračanica Srđan Popović i njegov prethodnik Vladeta Kostić nisu apele meštana prosleđivali dalje i pokušavali nešto da urade, ali sve je bilo bezuspešno. Nemoćni su. Pretnje da će početi sa blokadama puta Priština-Skoplje kako bi skrenuli pažnju na problem ponavljaju se godinama, ali nikako da se organizuju. Pre nekoliko nedelja protestvovali su i učenici Gimnazije iz Prištine, koja je trenutno smeštena u Lapljem Selu.

Protest učenika Gimnazije iz Prištine, Laplje Selo, novembar 2019. (Foto: Privatna arhiva NS)
Protest učenika Gimnazije iz Prištine, Laplje Selo, novembar 2019. (Foto: Janja Gaćeša/Novi Standard)

Nedavno je Omladinski akcioni savet Gračanice – čije je osnivanje i obuku članova pomogla misija OEBS-a na Kosovu – pokrenuo peticiju i javnu raspravu na temu: „Sačuvajmo Gračanku, sačuvajmo životnu sredinu“. Debati koja je održana u Lapljem Selu prisustvovali su: predsednik opštine Gračanica Srđan Popović, gradonačelnik Prištine Špend Ahmeti, prof. dr Jelena Đokić, predstavnici USAID-a, kao i direktor Regionalnog centra OEBS-a Nil Johanes. Bio je pozvan i takozvani ministar za zaštitu životne sredine Fatmir Matoši, ali nije došao. Došla je njegova zamenica Milena Zdravković.

Ukratko, na debati se najviše govorilo o izgradnji fabrike za preradu vode koja bi dugoročno rešila problem zagađenosti reke. Predsednik opštine Gračanica je ponovio da oni nemaju para da je sami izgrade. Gradonačelnik Prištine je rekao da je pre dve godine sa francuskom vladom dogovorena izgradnje fabrike i da se, kako je rekao, trenutno radi na tome kako fabrika treba da izgleda. Ahmeti je naglasio da će njena izgradnja – kada počne da se gradi, jer datum se još ne zna – trajati minimum tri do pet godina, i da za nju treba 80 miliona evra.

Predstavnik OEBS-a je kratko podsetio da su oni pomogli da se osnuje Omladinski akcioni savet koji je debatu organizovao, i da bi „možda mogli da organizuju donatorsku konferenciju za rešavanje ovog, ali i sličnih problema“. Zamenica gore pomenutog Matošija, Milena Zdravković, koja inače živi u Lapljem Selu, rekla je da je „ministarstvo“ upoznato sa problemom, ali da ne postoji politička volja da se isti reši, odnosno da je ona nemoćna da bilo šta uradi.

IDI ILI TRPI
Da je rešenje problema zagađenosti reke Gračanke moguće izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, složila se i profesorka na Prištinskom univerzitetu i stručnjak u oblasti zaštite životne sredine dr Jelena Đokić, koja je pomenula da jedno takvo postrojenje već postoji u Srbici, i da je izgradnja koštala oko pet miliona evra. Tako je, otprilike, protekla debata. Ispričali se ljudi, a ono malo Srba koji su bili pozvani na debatu izašli su iz sale razočaraniji nego ikada. Prvo, rešenje njihovog užasnog problema se ne nazire, gradonačelnik Prištine ih je posebno razbesneo jer je više puta ponovio da ne zna odakle dolaze industrijske otpadne vode, i treće, što se jedva čekalo da se debata završi kako bi se učesnici služili sa bogatog i besprekorno serviranog švedskog stola.

Ljuti Srbi iz Lapljeg Sela komentarisali su debatu i gozbu: „Neka stave hranu na tanjire i izađu napolje da jedu, u smradu. Pružićemo im ruke ako iko od njih zalogaj u usta stavi, a tako je nama i našoj deci svakog dana. Tri cevi se nalaze u polju nedaleko od Lapljeg Sela. Iz dve u potok, a potom i u reku, otiče kanalizacija. Iz jedne dolazi ta krečno bela voda koja je industrijska i užasno smrdi. Ahmeti kaže da ne zna gde je izvor. Pa nije Ajvalija svemir, nego selo. Znaju oni čija je fabrika što nas truje, u delu je koji pripada prištinskoj administraciji. Vlasnik je, sigurni smo, neki njihov mafijaš, možda i bivši pripadnik terorističke OVK, a ne fantom kako pokušavaju da nas ubede. Ne smeju ni na vrata da mu pokucaju, a kamoli kažu da zagađuje životnu sredinu.Trujemo se ljudi, truju nam se deca. Još je peticiju potpisao, pravi ovde predstave. A šta mi da uradimo sa ovakvim Srbima u institucijama? Da sami blokiramo put? Pa sve će ROSU da nas pohapsi – jedva čekaju“.

Špend Ahmeti je rekao: „Otpadne vode iz Ajvalije dolaze u reku, tako da je zagađenost Gračanke problem i Prištine, jer deo tog sela pripada nama. Inspekcija je izlazila na teren tri puta i nismo mogli da utvrdimo gde je izvor zagađenja. Mislili smo da je problem u štampariji u Kišnici, ali smo proverili i tamo je sve u redu. Od tri cevi koje dolaze do reke iz jedne teče bela voda, ali ne možemo da nađemo odakle ona dolazi, što je najveći problem“.

Tema nije nimalo prijatna, ali to je naša realnost. Čim se malo podigne prašina oko ovog problema, hemikalije se ne ispuštaju. Prođe tri-četiri dana, situacija se smiri, sve kreće po starom. Zar se iz svega navedenog ne vidi kako stvari funkcionišu na terenu? Dali smo im legitimitet svojim prisustvom u institucijama „države Kosovo“ i sada možemo samo da igramo kako oni sviraju – ništa drugo. Običan narod niko ništa ne pita – on trpi. Kao što sam već jednom rekla, ko može da izdrži, onda dobro. Ko ne može, neka ide, to je njegovo pravo. Sve je stvar izbora u demokratiji koju su nam skrojili i potpisali u Briselu.

Novi Srednjoškolski centar u izgradnji, na obali zagađene reke Gračanke, Laplje Selo, novembar 2019. (Foto: Privatna arhiva NS)
Novi Srednjoškolski centar u izgradnji na obali zagađene reke Gračanke, Laplje Selo, novembar 2019. (Foto: Janja Gaćeša/Novi Standard)

Na kraju da pitam: znate li da se sredstvima Evropske unije gradi Srednjoškolski centar za tri proterane srpske škole iz Prištine na obali reke Gračanke u Lapljem Selu? U delu u kome se smrad hemikalija i fekalija najviše oseća.

 

Janja Gaćeša je dugogodišnji dopisnik Novog Standarda iz Gračanice

 

Naslovna fotografija: Janja Gaćeša/Novi Standard

 

Izvor Novi Standard

Kolumna, Politika
Pratite nas na YouTube-u