Miša Đurković: Srbi nisu bili ovako složni od 1999. godine

U Crnoj Gori se desilo čudo. Istinsko čudo! Izmučeni, vređani i gaženi narod preko noći se uzdigao, složio, sabrao i pokazao neverovatnu snagu

Prije par nedjelja internetom je kružila pjesma Nikole Tanasića o tome kako Srbi polako propadaju i nestaju jer ih muka brata u nevolji ne pogađa. I kad su mnogi pomislili da će i ovaj posljednji udar koji je srpstvu i vjeri zadat u Crnoj Gori proći na isti način, sa istim posljedicama, desilo se čudo. Istinsko čudo! Izmučeni, vrijeđani i gaženi narod preko noći se uzdigao, složio, sabrao i pokazao nevjerovatnu snagu. U prvim redovima je hiljade mladih, odlučnih, u vjeri utvrđenih ljudi koji ne daju vjeru za večeru, ne boje se nikoga i ničega i jasno razlikuju dobro od zlog i časno od nečasnog.

Ovo čudo koje se desilo u Crnoj Gori, brdima, širom stare Hercegovine, probudilo je Srbe širom svijeta i u cijelom regionu. Srbi nisu bili ovako složni, objedinjeni i okupljeni još od 1999. godine. Plima oduševljenja, ponosa i spremnosti za borbu probudila je mnoga usnula srca, vratila mnoge naše zbunjene ljude na sopstvene izvore, i probudila energiju za koju mnogi više nisu vjerovali da postoji, piše Đurković.

Upravo su to čuda vjere, ljubavi i nade koja planine mogu da pomeraju, da jednim hljebom nahrane mnogo gladna usta i vrčem vina napoje brojna žedna srca. Ovo čudo je još jednom pokazalo kolika je snaga naše crkve i zašto je upravo ova bitka presudna. Dugo vremena se već kuju planovi da se naša sveta crkva pocijepa, da joj se promijeni ime, da se izmijeni njena unutrašnja konstitucija, da se podijeli na pet do šest novih pomjesnih crkava čime bi se razorilo jedinstvo duhovnosti i našeg kulturnog prostora na Balkanu.

Ovaj nesrećni nasilni Duškov zakon zamišljen je kao prva epizoda realizacije master plana usmerenog ka uništavanju Srpske pravoslavne crkve i njenom svođenju na granice centralne Srbije. Ako on prođe i bude sproveden, uslijediće slična rješenja ne samo na Kosmetu, već i u svim bivšim jugoslovenskim republikama, pa će SPC biti svedena samo na prostor između Dunava i Merdara, dok će naokolo nicati pravoslavne crkve BiH, Hrvatske, Kosova itd.

Dakle bitka koju sada bijemo prije svega vi u Crnoj Gori, a zatim i svi mi Srbi i vjernici, daleko prevazilazi značaj lokalnog crnogorskog dešavanja. Zato je probuđen sav srpski narod i spreman da vam pomogne ne samo moralnom podrškom i bratskom solidarnošću već i svakim drugim oblikom borbe koji bude potreban. U ovoj stvari ne smijemo da odstupimo jer je to početak kraja. Ako ovo prođe više nas neće biti.

Ova dešavanja su jasno pokazala da ste vi braćo ogromna većina i u Crnoj Gori. I oni mučenici koji zbog korupcije, straha i drugih sličnih razloga glasaju za DPS, došli su sa ovim do zida nakon koga ne mogu da pljunu na sebe poput onog nesrećnika što je djedu mijenjao nadgorbnu ploču da sakrije da je bio Srbin i pravoslavac. Danas su i oni odlučno izašli i stali uz svoju crkvu, jedinu istinitu.

Crkva je po ko zna koji put pokazala put, svjetlo i način. Uprkos svim problemima koje ima, svim unutrašnjim sukobima i neslaganjima, svim brojnim bušenjima i udarima spolja, ona se najednom vaznijela iznad svega toga i izašla čvrsta, jedinstvena, sabrana oko istih riječi, istih poruka, ali i odlučna da se ne predaje. U tom pregnuću svako ima jasno mjesto, stariji se poštuju i slijede, a mlađi guraju, upravljaju i predvode fantastičnu vojsku Hristovih sveštenika i laika. Danas se ljudi ponose s pravom što pripadaju takvoj crkvi. Sramota je ne biti uz vladike, sveštenike, monahe, barjaktare…

Draga braćo i sestre, ne dajte se omesti politikom. U ovako velikim dešavanjima svaki politički mešetar pokušava i pokušaće da profitira, da instrumentalizuje za svoje ciljeve, da sprovede svoj neki širi plan itd. Neka njih nek rade svoj posao, a crkva i narod rade svoj. Dokle god znamo šta nam je cilj i dok mi svojom snagom, ljubavlju i istrajnošću postavljamo jasan pravac, sve te spoljne stvari i tuđi planovi ne treba da nas dotiču. MI TRAŽIMO DA SE ZAKON UKINE!

Na dan najradosnijeg hrišćanskog praznika, šaljem vam bratski pozdrav i molbu da izdržite zarad svih nas. Nek je Gospod uz vas i nek je ceo srpski i pravoslavni narod objedinjen u borbi za istinu i svoju svetu pravoslavnu crkvu.

Mir Božiji – Hristos se rodi!

Srećan Božić!

 

Autor Miša Đurković

 

Naslovna fotografija: mitropolija.com

 

Izvor IN4S, 07. januar 2020.