P. Ćeranić: Bijeljina je dokaz da je SNSD prerastao u svenarodni pokret

Prerastanje jedne političke partije u pokret događa se u vremenu kada narod oseti veliku opasnost i stoga potrebu da se svrsta uz jednu politiku (i jednog lidera)

Nakon što je tokom skupštinskom zasjedanja Milorad Dodik saopštio da će Mićo Mićić, aktuelni gradonačelnik Bijeljine i jedan od prvaka SDS, biti kandidat SNSD za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima, uslijedio je i konkretan potez – potpisivanje sporazuma o saradnji prema kojem će Mićić biti kandidat za gradonačelnika Bijeljine ispred koalicije koju će podržati i SNSD. Tako je nakon Doboja talas SNSD zapljusnuo i Bijeljinu, još jedno tradicionalno jako uporište SDS. Kako stvari stoje, uskoro će se u SNSD vodama okupati i Istočno Sarajevo jer se pregovori sa Milovanom Bjelicom odvijaju u istom smjeru.

Reakcija predsjednika SDS, Mirka Šarovića, pred nadolazećom „Dodikovom plimom“ bila je očekivana, ali na pitanje koje odzvanja u taboru SDS: „Šta nam se dešava?“, još se niko nije potrudio dati odgovor. A istina, od koje mnogi okreću glavu, glasi: SNSD je postao narodni pokret. Prerastanje jedne političke partije u pokret događa se u vremenu kada narod osjeti veliku opasnost i stoga potrebu da se svrsta uz jednu politiku (i jednog lidera). Konačno, i SDS je devedesetih godina iz partije prerastao u pokret u koji su se Srbi svrstali, iako je na političkoj sceni bilo više partija za koje su na izborima glasali. Tako je Odbrambeno-otadžbinski rat idejno protekao pod okriljem jedne partije (SDS) kojoj lidersku poziciju ni Milošević nije mogao preoteti, iako je bilo pokušaja u tom smjeru.

Tako je i danas, kada se borba Srba za opstanak ne vodi puškama nego političkim sredstvima, proradio osjećaj da je neophodna jedna politička ideja vodilja uz koju bi se svi svrstali. Zato SNSD osvaja „vrhove“ koji su za ovu partiju decenijama bili neosvojivi – Doboj, Bijeljinu … Jednostavno, SNSD je prerastao u svenarodni pokret. Upravo taj osjećaj opasnosti i uvjerenje da je Dodik taj koji može pružiti zaštitu bio je presudan da njegova partija i kandidati za koje se opredijelio dobiju podršku na više uzastopnih izbora. A ovih dana osjećaj da je opasnost pred vratima, jači je nego ikad. Zato su svi pokušaji diskreditacije Milorada Dodika unaprijed osuđeni na propast.

Njegovi politički oponenti mogu govoriti i pisati šta hoće, do mile volje ga optuživati za korupciju i nepotizam, za izdaju i prevaru, potpisivanje ANP, uvlačenje u NATO – uzalud. Ipak, i u političkoj borbi postoje granice, a poziv na ubistvo Milorada Dodika koji se u programu uživo mogao čuti sa BN televizije kap je koja je prelila čašu. Iako su se i voditeljka i njen gost ogradili od gledaoca koji je u direktnom uključivanju postavio za njega jednostavno i logično pitanje – zašto se Milorad Dodik ne može likvidirati kao što je likvidiran Kenedi – gorak ukus u ustima ostaje zbog dva razloga.

Nije prvi put da se na ovom mediju postavljaju slična pitanja (ranije se to dešavalo na portalu ove televizije) a drugo – radi se o permanentnom stvaranju atmosfere da je Republika Srpska „crna rupa“ u kojoj se tokom dana niko nije nasmijao, već se dešavaju samo loše stvari, a odgovoran i krivac za sve je upravo Dodik. Odatle i proističe zaključak očajnika i neuračunljivih ljudi da se stvari mogu popraviti Dodikovom likvidacijom, što nije nimalo bezazlena stvar kada se pusti u etar.

Sve u svemu, kako stvari stoje, nakon lokalnih izbora planiranih za oktobar, u Republici Srpskoj će se vjerovatno uspostaviti „jednopartijski sistem“, jer je za očekivati da partija Milorada Dodika i njeni koalicioni partneri odnesu pobjedu u većini opština i u svim gradovima Srpske. Nepoznanica je jedino Banjaluka. Ne treba zaboraviti da su Mektić i Stanivuković na opštim izborima osvojili značajan dio biračkog tijela u ovoj izbornoj jedinici, niti se smije prenebregnuti rezultat koji je postigao Vukota Govedarica kao kandidat za predsjednika Srpske.

Iako se Draško Stanivuković javno već samokandidovao za mjesto gradonačelnika, nekoliko uzastopnih gafova, poput nedavnog gostovanja na Fejs Televiziji, u priličnoj mjeri su ga diskvalifikovali, te mnogo više izgleda da bude kandidat udružene opozicije za gradonačelnika Banjaluke ima Mladen Ivanić. Ni Ivanićev rezultat u Banjaluci na opštim izborima ne smije se potcijeniti. Zašto toliko govorimo o izborima u Banjaluci? Zato što je to najvažnija bitka za oba politička bloka u Srpskoj. Ako opozicija pobijedi u Banjaluci, i pored „velikih gubitaka“ koje će, sasvim sigurno, imati širom Srpske, dobiće jak „vjetar u leđa“ za opšte izbore i priliku da u „dvorištu SNSD“ radi šta hoće.

Da je predizborna kampanja počela govori nam ponašanje pojedinih poslanika SDS i PDP u Narodnoj skupštini, koje više liči na performanse nego na ozbiljan politički rad. Za iste od svega su važniji izbori za Banjaluku, pred tim prioritetom i presude Ustavnog suda BiH odlaze u drugi plan. Da je tajno snimanje u BiH i dalje upotrebljiv politički metod svjedoči snimak koji je javnosti objelodanio jedan od lidera SDA, Semir Efendić. Radi se o „igri na male golove“, odnosno o internim izborima SDA za mjesto predsjednika Kantonalnog odbora Sarajevo tokom kojih su Fikret Prevljak i pomenuti Efendić bili protivkandidati.

Prema onom što se čuje na tajno sačinjenom audio snimku, radilo se o kupovini glasova. E sad, sve smo to u Republici Srpskoj vidjeli kroz tzv. aferu „Dva papka“. Šta je važnije – ono što je zabilježeno „na traci“ ili činjenica da se koristi tajno audio snimanje, u svakom krivičnom zakonu definisano kao krivično djelo – biće predmet medijskih natpisa i čaršijskog pogovaranja sve dok prvi migrantski talasi iz „turskog toka“ ne zapljusnu BiH. Kao što je poznato, Erdogan je odvrnuo taj ventil. Tada ćemo, bar na kratko, postati svjesni da imamo zajedničkih problema koji bi trebalo da su nam važniji od toga ko je šta rekao i ko je koga snimao.

O migrantima u BiH nema ko da brine, odnosno, oni treba da budu briga lokalnih zajednica, zaključak je koji se stiče nakon dopisa koji je lokalnim zajednicama uputio ministar bezbjednosti BiH, Fahrudin Radončić. Slično stoje stvari i sa korona virusom. U BiH nije zabilježen nijedan slučaj oboljenja pa nas se to izgleda ne tiče. I Bakiru Izetbegoviću presude Ustavnog suda više služe za „ubiranje poena“ na lokalnoj sceni. Preuzimanje vlasti u Kantonu Sarajevo, protežiranje kandidata „po volji“ u stranačke organe – to su prioriteti. A briga o BiH je izgleda priča „za raju“. Tako da ni o BiH, kao ni o migrantima, nema ko da brine.

 

Autor Predrag Ćeranić

 

Naslovna fotografija: Tviter

 

Izvor Sveosrpskoj.com, 07. mart 2020.