Gorislav Papić: Gavrilo Princip na pijaci u Vuhanu

Izgleda da se ovaj svet koji je nastao rušenjem zida u Berlinu, mirnim rušenjem u Rusiji i ratom u bivšoj Jugoslaviji srušio na jednoj bizarnoj, sirotinjskoj pijaci u Vuhanu

Dvadeseti vek počeo je sticajem (trapavih) okolnosti u Sarajevu, a dvadeset i prvi na sličan način u kineskom Vuhanu. Ako je svet pao, padu je bio sklon. Toliko o društvu mrtvih svetova. Čudesno je kako naivno i lako čitavi svetovi padaju. Sarajevo 1914. je najbolji primer. Ubistvo vladara organizovali su klinci koje je više zanimala poezija nego oružje. Bio je to jedan od najtraljavije organizovanih atentata u istoriji. Veliko je čudo što je uspeo.

A teško da je ijedan atentat imao posledice kao taj pucanj mladog Gavrila u Franca Ferdinanda. U ulici u koju je greškom skrenuo automobil koji je vozio naslednika austrijske krune. Taj pucanj Erik Hobsbaum je označio kao početak 20. veka. Stoleća u kojem su neki obespravljeni baš kao što su bili očevi Principa, Gaćinovića, Ilića uspeli da se i njihov glas čuje, u kojem su potčinjeni uspeli da se oslobode kolonizatora, u kojem su hrabri narodi dobili priliku da stvore svoje države.

Veliki britanski istoričar je kraj tog veka stavio takođe u Sarajevo, ali u 1992. godinu. Tada je Sarajevo treći put, a drugi put po zlu, u jednom veku postalo centar sveta. Novi svet koji je tada nastao, na ruševinama zida u Berlinu ili pravljenjem zida koji je podelio i uništio Sarajevo, međutim, nije dugo potrajao. Kraj je, možda, nastupio već 1999, kada je ceo jedan svet krenuo da sruši jednu zemlju ne shvatajući da zapravo urušava sebe. Ili je kraj bio 2008, kada je Kina spektakularnim otvaranjem Olimpijskih igara pokazala svu svoju moć? A Rusija počela da se ponaša kao da su granice one iz vremena Sovjetskog Saveza.

Međutim, izgleda da se ovaj svet koji je nastao rušenjem zida u Berlinu, mirnim rušenjem u današnjoj Rusiji i ratom u bivšoj Jugoslaviji srušio na jednoj bizarnoj, sirotinjskoj pijaci u Vuhanu, ogromnom gradu u srcu Kine. Znate šta se desilo Vuhanu za samo četvrt veka? Od siromašnog grada u središtu Kine postao je megalopolis kakav ne postoji nigde od Atine do Londona. Kada krenete da se vozite Vuhanom, imate utisak da niz modernih oblakodera od po 10, 20 ili 50 spratova nikad ne prestaje. I onda se ne iznenadite kad vam kažu da u Vuhanu živi dvostruko više ljudi nego u celoj Srbiji.

Međutim, između tih solitera, modernih hotela, sređenih pijaca na kojima možete probati neke od pravih delikatesa, nalaze se i ostaci nekadašnje Kine. Sirotinjske ulice, pijace na kojima se prodaju žabe, zmije, gušteri; u uslovima gde ne postoji struja, voda niti minimum higijene, jede se, pije, šiša, spava, obavljaju fiziološke potrebe.

Za trojicu turista iz Srbije koji su se tog leta 2019. oduševili Kinom i razočarali košarkom te sirotinjske ulice bile su uzbudljive jednako kao Zabranjeni grad ili Kineski zid. Tu su mogli da vide kako je izgledala ta zemlja pre samo tri decenije, tu su mogli da vide da današnja Kina i dalje nije samo ona koja obara sve rekorde, već i ona gde ljudi žive loveći i jedući žabe, zmije i životinje za koje nismo ni znali da postoje.

Bar dvojica od pomenute trojice srpskih turista u Vuhanu uživala je u hrani u restoranima koji su tako blizu (geografski), ali tako daleko (po svim drugim parametrima) od tih tužnih pijaca ovoga grada iako nikad nisu saznali šta to jedu. Postupak je bio takav da se dođe u restoran i, pošto ne postoji nikakvo objašenjenje osim na kineskim znakovima, naruči se nešto nasumično ili pokazujući prstom na ono što jede neko za susednim stolom. I uvek je jako bilo teško pogoditi šta se to jede.

Jedna od tih životinja za koje nismo čuli i za koju se pomenuti Srbi nadaju da je nisu imali u tanjiru je pangolin; to je životinja veličine mačke, ali je najbliža mravojedu, kineski ljuskavac, kako ga zovu, ili hodajuća šišarka. E tu životinju, tog pangolina, nažalost, neki je nesrećni stanovnik Vuhana kupio na jednoj od pijaca u Vuhanu. Pretpostavlja se da je od tog pangolina po jednoj verziji, ili od slepog miša po drugoj verziji, i koronavirus došao među ljude.

I posle toga ništa nije bilo isto. Zahvaljujući disciplini, organizovanosti i snazi države Kina je uspela da se za tri meseca skoro pa sasvim izbori sa ovim opasnim virusom. Ostatak sveta očigledno nema tu snagu. Evropa je trenutno u najtežoj je situaciji od Drugog svetskog rata. Život je potpuno zaustavljen a kad će ponovo krenuti, ne zna se. Od ovog udarca Evropa će se sporo oporavljati, a u Americi je mnogo lakše predvideti još jedan mandat Donalda Tramp nego kako će se ova nekada jedina supersila oporaviti od koronavirusa.

Svet kakav smo poznavali srušila je neka sirotinja u Vuhanu koja je krajem 2019. u svom očaju i gladi na pijaci u Vuhanu za jelo izabrala pangoline i(li) slepe miševe. Naspram njih, Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović, Muhamed Mehmedbašić, Vaso Čubrilović bili su elitni odred najobučenije svetske armije. I jedan i drugi svet koji su srušili siromašni i očajni ljudi padu je bio sklon. Nije, dakle, šteta što je propao. Šteta je što o svetu koji nastaje znamo isto koliko o koronavirusu. Premalo.

 

Više o virusu COVID-19 pročitajte OVDE

 

Autor Gorislav Papić

 

Naslovna fotografija: Dake Kang/AP

 

Izvor RTS, 23. mart 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u