Mišel Onfre: Liberalizam doslovno ubija Evropu

Pričalo se da će nas liberalizam osposobiti da se takmičimo sa Rusijom, Kinom i SAD. Sada vidimo da ne može da proizvede ni maske za doktore koje šalje u smrt

Pandemija virusa COVID-19 podigla je veo neuspeha zapadnih demokratija, ali mediji nisu imali interes da otkriju kako su liberalizam i ideologija slobodnog tržišta tihe ubice, kaže za RT francuski filozof Mišel Onfre.

Čeka nas još možda nekoliko nedelja karantina, što baš i nije iznenađenje. Kakva je Vaša reakcija na to?
— Očigledno je da predsednik republike posrće, da se posvađa tu i tamo, da njegov slogan „istovremeno“ – znači da istovremeno idemo i levo i desno, ili samo udesno ili samo nalevo, da mi zapravo ne znamo šta radimo. Bilo je i drugih raspoloživih politika koje on nije odabrao. Bilo bi moguće veoma brzo da se svi ljudi, pojedinačno i lično, stave u karantin, kako bi se izvršilo individualno testiranje ljudi u velikom obimu. To bi, naravno, podrazumevalo karantin, ali ne karantin čitavog stanovništva, čitave Francuske. Pogledajte kako je to prošlo na Tajvanu, pogledajte kako je to prošlo u Nemačkoj: Nemci su imali manje od stotinu smrtnih slučajeva – što je i dalje previše, ali daleko manje od situacije kakvu imamo u Francuskoj (u vreme objavljivanja teksta Nemačka ima 267 smrtnih slučajeva, a Francuska 1.696; prim. NS) Tako, da, bilo je drugih raspoloživih politika, ali mi znamo da Makron ima samo jedan način razmišljanja, a to je mastrihtski način razmišljanja prema kojem vlada tržište. A mi vidimo da u takvoj situaciji – kada je virus svuda na planeti – tržište ne može da vlada. Ponovo otkrivamo…

Ali Mišel Onfre, da li je to zaista krivica Emanuela Makrona? Zato što se jasno čini da problem leži u nedostatku testova i dostupnih maski; mi jednostavno nismo imali sredstva za takvu politiku. Nije li to politika o kojoj je trebalo razmišljati i koju je trebalo predvideti mnogo ranije?
— Naravno. Ali znate da je Makron bio u Olandovoj vladi, da se Oland slaže sa Sarkozijem, da se Sarkozi slagao sa Širakom, i da se, na kraju, Širak slagao sa Miteranom. Drugim rečima, od odlaska De Gola 1969. godine, u Francuskoj postoji samo jedna politika. To je politika liberalizma, to je politika koja moć daje tržištu; poklon paket, sam po sebi, nije toliko važan. Postoje neki nejasni levičarski i desničarski nastrojeni političari, ali oni su mastrihtski liberali. Govorim o globalnoj politici svih tih ljudi.

Francuski filozof Mišel Onfre

Dakle, ovde, naravno, nije Makron odgovoran za sve ovo, ali on je odgovoran zbog toga što prati ovu liniju. I zbog te linije, ovde nema maski – i zato on kaže da su maske beskorisne. On nema nikakve testove, i zato kaže da su testovi beskorisni… a trebalo bi reći da maski nema zbog nesposobnosti Francuske kao dela Evrope; da testova nema zbog nesposobnosti Francuske kao dela federalne Evrope koja ima za cilj stvaranje globalne države u kojoj je kapital vrhovna vlada. Budući da nikoga više ne zanima geopolitika, geostrategija, ili čak politika… sada otkrivamo da je car go, i da, kada postoji pandemija, liberalizam ne može da vlada, jer se stvari vraćaju na staro: suverenizam, granice koje se moraju zatvoriti, suverene države, mogućnost šefa države da odlučuje, snaga vojske i policije… Fantastično, zar ne? Govorim već dvadeset godina da su te stvari suštinske. Zbog trenutne situacije, ideali suverenizma se vraćaju u velikom stilu.

Održan je prvi krug lokalnih izbora, a karantin je uveden kasno iako smo imali sredstva da tako nešto uradimo ranije… Kako to tumačite? Da li je to bilo izbegavanje nekih troškova ili jednostavno potcenjivanje opasnosti?
— Mislim da mladost Emanuela Makrona i njegova nevinost (u etimološkom smislu reči) to objašnjavaju. On nije državnik. Njega je na mesto na kom se nalazi postavila duboka država: novinari, ekonomisti, poreski stručnjaci, ljudi iz sveta finansija… On je obična marioneta. Ne može da shvati ništa što prevazilazi okvire liberalnog načina razmišljanja, pa na kraju ne ume da napravi izbor. Šta znači „političko“? Možemo se vratiti na Karla Šmita i druge: to je umetnost donošenja odluka. Možemo se vratiti na De Golovu „ivicu mača“: lider mora biti u mogućnosti da odluči šta treba učiniti, koji smer treba zauzeti.

Ali Makron to ne zna. On je sve „istovremeno“. On nije protiv levice, niti je protiv desnice. Rado govori da morate ostati u karantinu, ali istovremeno morate da idete i glasate; da niko ne bi trebalo da izlazi napolje, ali da je to u redu ako je u pitanju fudbalska utakmica između Francuske i Italije; da je zabranjeno da se izlazi napolje, ali da je istovremeno u redu da učestvujete u sportskim aktivnostima… Emanuel Makron nije lider, već upravo suprotno: on je mladić koji je došao na vlast u trenutku kada nije imao ni 40 godina. Uz sebe je imao nacionalnu skupštinu, Senat, manje ili više sve novine (sa izuzetkom dva ili tri lista, mada više ni za to nisam siguran). I sve je uprskao, jer sada shvatamo da ovaj mladić ne zna šta je definicija „političkog“. On je marioneta kapitala, liberalizma, Zlatnog teleta… Koronavirus je iznenada otkrio kako sve ovo funkcioniše. To je ono što ja već godina kritikujem: način na koji sve to funkcioniše. Sada je zavesa podignuta, vidimo mehanizam, i da je car go.

Kina danas, u prilično ironičnom preokretu događaja, pomaže Evropi, Rusija takođe, čak i Kuba, koja pomaže Italiji. Šta mislite da to nagoveštava?
— To znači da svi oni ljudi koji su bili predstavljani kao „neliberalni“, „diktatori“, kao novi pojavni oblici Afolfa Hitlera, itd… kreiraju politiku. Ne kažem da se slažem sa njihovim politikama. Ne kažem da se slažem sa Erdoganovim, Trampovim ili Putinovim načinom vladavine; samo kažem da ti ljudi razumeju definiciju „političkog“, a da smo je mi zaboravili jer mislimo da mora da vlada kapitalizam. Šta je Makronov cilj? Cilj liberalne Evrope? Cilj Evrope koju podržava CIA još od završetka Drugog svetskog rata? To je „univerzalna država“, prema Jingerovoj terminologiji. Univerzalna država koja je zapravo globalna država, na čijem čelu se nalaze neki ljudi koji smatraju da su svi ostali potrošni, a da tehničari i tehnokrate –  ljudi koji misle da sve znaju – moraju vladati.

Aktuelni i bivši predsednik Evropske komisije, Ursula fon der Lajen i Žan Klod Junker

Sad odjednom otkrivamo sve ovo. Otkrivamo da je ova ogromna mašinerija koja sprovodi kapitalističku politiku potpuno nesposobna da se nosi sa ovakvim situacijama. Samo ljudi koji razumeju pojam političkog se mogu nositi s tim. Ne branim kinesku vladu; samo kažem da su Kinezi znali kako da reše problem. Ne kažem da nam treba diktatura, samo mislim da nam trebaju ljudi koji mogu da donose odluke. Postoji prelepa Ničeova fraza: „Da ili ne, prava linija“. Zaista, možemo se složiti sa liderom, možemo mu reći „da“ ako je njegova linija jasna. Današnji šef države nema jasnu liniju.

Emanuel Makron kaže da će se njegova politika promeniti, uključujući onu za koju mu treba saglasnost evropskih suseda Francuske, poput pravila EU o deficitu… Da li mislite da će postojti Makron „pre“ i Makron „nakon“…?
— Voleo bih, ali ne verujem u to. Setite se Franose Fijona dok je bio Sarkozijev premijer. Govorio nam je da je država bankrotirala i da je bilo nemoguće da se podigne minimalna plata za najsiromašije. Ali onda su našli novac da bombarduju Gadafija, koji je bio šef sekularne države u kojoj je postojao islamski terorizam. Znamo priču: nema novca za siromašne, ali ima ga dovoljno za bombardovanje islamske sekularne države. Ovde otrkrivamo da kada želimo da pronađemo neki novac, mi ćemo ga naći. Sad kad je čitava ekonomija u kolapsu, možemo da pronađemo novac za kompanije i za ljude koji su sprečeni da rade. Odjednom se pojavljuje suverena politika…

Ali ovde je pitanje života ili smrti, u pitanju je javno zdravlje…
— Pa šta? Mislite da se nije radilo o pitanju života i smrti kad su se poljoprivrednici svakodnevno vešali? Dok su se ljudi odavali alkoholizmu, postajali zavisnici od narkotika ili upadali u depresiju, mislite li da to nije stvar života i smrti, jer su bili bez posla i jer su bili siromašni? To su nevidljive smrti, pa pretpostavljam da je to u redu. Očigledno je da kapitalizam ubija na dnevnom nivou. Sada odjednom vidimo mrtvačke sanduke, i naravno da postoji reakcija. Danas su ljudima potrebne slike da bi mislili, to je zaista problematično. Oni ne mogu da misle ako ne vide gomilu mrtvačkih sanduka. Ako im to pokažete, oni odjednom pomisle da bi u toj situaciji trebalo razmotriti šta da se preduzme. Ako bismo svakog dana prikazivali lica poljoprivrednika koji su se ubili, shvatili bismo da i liberalizam izaziva epidemiju, da i liberalizam ubija ljude.

Radnik prevozi mrtvačke sanduke sa preminulima od virusa COVID-19 u krematorijum, Alesandrija, 23. mart 2020. (Foto: REUTERS/Flavio Lo Scalzo)

Ali mediji koji odražavaju kapitalističku ideologiju nemaju nikakvog interesa da to prikazuju. U vreme analognih fotoaparata, bili su nam potrebni ljudi koji razvijaju fotografije da bismo mogli da ih vidimo. E pa ovaj virus COVID-19 možemo posmatrati kao nešto što nam je prosto prikazalo stvarnost današnje slike. Mi smo u „neliberalnoj diktaturi“ (da se poslužimo njihovom sopstvenom terminologijom) kada sledimo šengensku logiku. Mastrihtska Evropa je neliberalna. Liberalna ideologija, koja je trebalo da reši svaki problem, ne rešava ništa. To čudovište koje je navodno trebalo da nas učini sposobnim za nadmetanje sa Rusijom, Kinom ili Sjedinjenim Državama, nije čak u stanju ni da proizvede maske. Liberalizam propada zbog svoje nesposobnosti da proizvede maske za doktore koje šalje u smrt.

 

Više o virusu COVID-19 pročitajte OVDE

 

Preveo Radomir Jovanović/Novi Standard

 

Izvor RT

Svet
Pratite nas na YouTube-u