Dojče vele: Hoće li EU izdržati koronu?

Veoma je zabrinjavajuće to što su ministri finansija 19 zemalja, koje za valutu imaju evro, nakon 16 sati besplodnih pregovora iste morali da odgode

Ministri finansija evrozone razišli su se posle sastanka u svađi. Da li je reč o uobičajenoj drami tokom pregovora u Evropskoj uniji? Ne, mnogo više stvari je u igri u korona-krizi, smatra Bernd Rigert.

Veoma je zabrinjavajuće to što su ministri finansija 19 zemalja, koje za valutu imaju evro, nakon 16 sati besplodnih pregovora iste morali da odgode. Pitanja poput, kako će se savladati ekonomske posledice korona-krize i kako bi sve moglo zajednički da se finansira, ostaju nerešena.

Devet država je bilo za zaduživanje na evropskom nivou, a četiri, među kojima i Nemačka, protiv. Pri tom se ne radi o principijelnom iživljavanju, već o golom ekonomskom opstanku. Drugačija je situacija nego pre pet godina, kod dužničke krize u Grčkoj, koja iz sadašnje perspektive sad deluje skromno. Jer, ne radi se o tome da li će škrte bogate zemlje na severu da pomognu i garantuju kredite siromašnim zemljama EU.

KO NA KRAJU JOŠ IMA NOVCA?
Ne, na kraju korona katastrofe niko ne zna da li će još biti bogatih zemalja koje mogu da pomognu drugima. Najveća recesija od 90-ih godina neće pogoditi samo Francusku, Italiju, Španiju ili Grčku, već će punom snagom pogoditi i Nemačku, Veliku Britaniju, SAD kao i čitavu svetsku privredu.

Zbog toga je potpuno razumljivo što se nemački ministar finansija, koji je već dao saglasnost za kreditne garancije za nemačku privredu u visini 1.200 milijardi evra, vajka da dâ ista obećanja za preostale zemlje evrozone. Jer, uvođenje evrobondova, korona-bondova ili zajedničko zaduživanje zapravo ne bi bilo ništa drugo. Isto tako je razumljivo što italijanski premijer insistira na zajedničkom zaduživanju, jer dobro zna da 400 milijardi evra, koje je obećao svojim sunarodnicima, ne bi mogao sam da finansira samo na finansijskim tržištima. I upravo zbog toga se na sastanku ministara finansija radi o svemu: o finansijskom opstanku i budućnosti Evropske unije. Nije ni čudno što je nemačka kancelarka rekla da se radi o najtežem testu, koji EU mora da prođe od svog osnivanja.

RADI SE O SVEMU
Ministri finansija bi trebao da nastave savetovanje u četvrtak. Šefovi država i vlada, koji su se već jednom rastali u svađi, trebalo bi da se ponovo sastanu sledeće sedmice kako bi se pozabavili s ovim možda najvećim testom. Jer, svaki dan čekanja, koji privredu drži u komi, košta desetine milijardi evra.

Države članice EU se do sada nisu mogle usaglasiti ni o putu izlaska iz krize. Predsednica Evropske komisije, Ursula fon der Lajen, ove srede je htela da predstavi put ka normalizaciji života u EU, ali su je ljutiti šefovi država i vlada EU u telefonskom razgovoru zaustavili.

Smatrajući se egzistencijalno ugroženom, svaka članica EU pokušava sama da zaštiti svoje stanovništvo. Malo toga se vidi od koordinisanog izlaska iz krize. Proći će meseci dok ekonomski i društveni život u Evropi ne počne ponovo da funkcioniše. Imamo li toliko vremena? Hoće li Evropska unija to izdržati?

 

Autor Bernd Rigert

 

Naslovna fotografija: dpa

 

Izvor Dojče vele, 08. april 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u