Ovih dana, valjda iz dosade ili besa zbog izolacije, reditelj, ako reditelj nije prejaka reč, Stevan Filipović na Tviteru je napao Miloša Bikovića. E sad, u iznošenje svog mišljenja koje je možda potpuno nevažno, dobro ne koliko ono što je snimao Filipović, ne bih se upuštao u to da njegov napad na film i seriju „Južni vetar“ nije napad u stvari na Miloša Bikovića i obratno.
Elem, prvi povod Filipovićevih komentara jeste izjava Miloša Bikovića, tačnije njegov odgovor na pitanje da li bi prihvatio da igra gej muškarca, a na koje je Biković odgovorio negativno. Drugi povod jesu pretnje Milošu Timotijeviću zbog gej scene u „Južnom vetru“. Filipović je povodom ovakvog odgovora glumca napisao: „Homofobija je u izjavama glavnog glumca i politikama koje promoviše. Sam film je kao da si uzeo Rane i dao im hepiend. Može, al’ onda znaš ko će da se loži na to.“
Iz ove izjave Filipovića, koja je komentar na vest od pre godinu dana, po čemu se odmah vidi zlonamernost, možemo uvideti više stvari. Prva jeste ta da se on baš i ne razume u svoj posao, jer porediti „Rane“ i „Južni vetar“ po bilo kom osnovu, osim po kriminalu kao zajedničkoj niti dva potpuno različita filma je teška budalaština. Ova dva filma se razlikuju po estetici, po vremenu kojim se bave, po temama koje su utkane u svaki film ponaosob, po ideji, pa i po žanru ako ćemo iskreno, ali šta o bilo čemu od ovoga zna neko ko svest o bilo kojoj od ovih stvari nije pokazao svojim delom, već samo na Tviteru. Miloš Biković nikako ne može biti okarakterisan kao homofob tako što je rekao da ne bi igrao geja. To se zove pravo na izbor, i to bi trebalo da trebalo da bude odlika svakog slobodnog čoveka.
Filipović je u svom filmu „Pored mene“, ili kako se to već može nazvati, možda pre „projekat“, pa sad neka kompetentniji od mene procene da li je umetnički, politički ili neki drugi, snimio odu homoseksualizmu, a oni zlonamerniji od mene će reći da je napravio preporuku sebe gej lobiju i političkom homoseksualizmu. Nisam čuo da se Biković, kao veliki „homofob“ kako reče Filipović, bunio što je taj film snimljen.
Ukoliko bih ja bio zlonameran poput Filipovića, najvećeg reditelja bez dela, nešto poput onog „pisca“ iz knjige Jurija Poljakova Jare u mleku, mogao bih da kažem da su njegovi projekti napad na Matiju Bećkovića. U „Šišanju“ imamo lik akademika naciste, što često druga Srbija meša sa terminom „nacionalista“ (što nije isto što i šovinista, već patriota, barem u rečnicima), koji neodoljivo podseća fizički i po mnogim drugim stvarima na jednog od najvećih srpskih pesnika Matiju Bećkovića. U filmu „Pored mene“ jedan mladić kojem je opet uloga napisana tako da ispadne najveći šovinista zove se, baš čudno, Matija.
Elem, napadi na Timotijevića sigurno nisu nešto što je planirano. Ne može se pozivati na odgovornost za te napade neko ko je glavni glumac filma. Istina, Filipović bi mogao da se brani rečima da je Biković u tom projektu producent, pa samim tim i autoritet, ali kako je onda taj autoritet, kao veliki „homofob“, dozvolio gej scenu u tom filmu? Dakle, duplo golo.
„Čekaj, praviš Južni vetar, reklamu za škaljarski klan za IDJ klince, gde je glavni glumac homofob, nacionalista i Vučićeva/Putinova pudla, a onda se čudiš što ti isti klinci hejtuju gejeve, i što ne mogu da razlikuju dramsku seriju od rijalitija, pa nemojmo se zajebavati, kolege.“, sledeća je objava Filipovića, inače profesora na Akademiji umetnosti u Beogradu.
Profesor bi morao da zna da se profesorom može postati kada iza sebe imaš delo, osvedočeno od strane kritike, publike i struke. A profesor bi mogao i manje da poteže olako karakterisanje ljudi kao homofoba, nacionalista, pudli određenih političara, jer to može biti povod za tužbu, a i neko bi mogao reći: „Je li moguće da je ovaj čovek profesor? Ko ga je primio?“
Što duže pišem, uviđam da je delo verovatno i koren ove svađe Filipovića sa samim sobom. On je snimio nekoliko filmova koji se nisu baš primili, kao Filipović na odbranu nenapadnute LGBT populacije od strane Bikovića, a Biković pored jednog od najgledanijih srpskih filmova i serija, koji naravno da imaju mane, tumači glavnu ulogu, pored 40 drugih uloga, u filmu „Sluga“ koji je najgledaniji film u istoriji ruske kinematografije.
Treba reći da se u Srbiji svako pominjanje gej populacije smatra udarom na seksualne slobode i da zbog toga sada niko ne brani Bikovića i njegovu slobodu govora. Biće da verbalni delikt, što vidimo i po slučaju Vladimira Dimitrijevića i Miloša Kovića, duva sa svih strana kroz širom otvorena vrata demokratije i globalizacije. Prema tome, valja zaključiti da Filipovićeva samopreporuka LGBT lobiju nije prošla baš najbolje, ali i da poslednja reč u drugom navedenom tvitu, s obzirom na delo jednog i drugog, nikako ne sme biti „kolege“.
Autor Milan Ružić
Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub
Izvor Iskra, 06. april 2020.