B. Rožin: Šta treba da znate o neredima u SAD

Ubistvo Džordža Flojda je samo slučajni fitilj koji je zapalio vatru prethodno nakupljenih kontradikcija povezanih s rastom siromaštva, nemoći i rasizma u SAD

Intervju o nemirima u Americi dao je ruski vojni stručnjak Boris Rožin.

Koji je stvarni razlog protesta u Sjedinjenim Državama?
— Formalni razlog protesta je ubistvo Afroamerikanca Džordža Flojda od strane policije, koje je snimljeno i objavljeno. Ubica i ubijeni su se poznavali. Obojica su imali ozbiljne “mrlje” u prošlosti. Ali u stvari, to je bio samo slučajni fitilj koji je zapalio vatru prethodno nakupljenih kontradikcija povezanih s rastom siromaštva, nemoći i rasizma u Sjedinjenim Državama prema obojenom stanovništvu, koje se osjeća ekonomski i rasno ljudima druge klase.

Ovakva ubistva povremeno otkrivaju ovaj trulež, ali to nikada nije promijenilo situaciju u cjelini, što osuđuje SAD i “obojeno” stanovništvo da uvijek ispočetka nagaze na iste grabulje. Problem nejednakosti i rasizma se tamo ne rješava i ne može se riješiti.

Koja je glavna pokretačka snaga ovih protesta?
— S jedne strane, ovo je spontani protest obojenog stanovništva, kao i bijelih Amerikanaca koji se saosjećaju s liberalnom ili ljevičarskom ideologijom. S druge strane, mogu se vidjeti očiti pokušaji usporavanja i usmjeravanja protesta od strane globalista i Demokratske stranke, koji se nadaju da glavni udarac neće zadati rasizmu ili nejednakosti, već Trampu. Od demonstranata pokušavaju napraviti alat koji će omogućiti Demokratskoj stranci da se vrati u Bijelu kuću.

Pa ipak, zašto se protesti pretvaraju u pogrome i pljačke?
— Demonstranti nemaju jasan politički program, a zahtjevi koji se postavljaju su niz gluposti koji se ne mogu i neće provoditi, s izuzetkom kozmetičkih promjena za ublažavanje posljedica, kao što je to bio slučaj s protestima u Šarlotsvilu. Bez racionalnog cilja za izlazak iz nepodnošljive situacije mase padaju u besmislene pogrome, pogotovo jer policija i neki gradonačelnici i guverneri iz redova demokrata sami izazivaju pogrome kako bi diskreditovali protest, kako bi ga zaustavili i kako bi diskreditovali predsjednika Trampa, koji i sam želi skupiti političke poene na ovim protestima.

 Kako će se to odraziti na izbornu trku u SAD-u i Trampove šanse za drugi mandat?
— Demokratska stranka pokušava da se predstavi kao pristalica demonstranata i borac protiv rasizma i nejednakosti, iako tokom osam godina Obaminog predsjednikovanja nisu uklonjeni temeljni razlozi koji uzrokuju takve proteste. Demokrate se pretvaraju da je Tramp za sve kriv, ali on nastavlja raditi s onim što je dobio od demokrata. Ipak, na izborima će ga sigurno optužiti da njegova politika “vodi tome” i mora biti izabran Bajden kojem se “to neće dogoditi”. Naravno da hoće, ali birači ne treba to da znaju.

Tramp, međutim, nastoji pokazati krutost i zahtijeva od gradonačelnika i guvernera, posebno od članova Demokratske stranke, strože suzbijanje protesta, predstavljajući se kao branilac vladavine prava, u američkom smislu te riječi, te bezbednosti ljudi i imovine. Ova linija je ujedno i apel biračima. Naravno, do novembra će se ova tema nekako iskoristiti za optužbe i kontraoptužbe stranaka. I naravno, u trenutnom obliku ovi protesti više koriste Trampovim protivnicima.

Postoji li sličnost između američkih protesta i Evromajdana u Kijevu?
— S obzirom na djelovanje glavnih neoliberalnih medija, mogu se vidjeti očigledne sličnosti u informacionim pristupima i retorikama o “mirnim demonstrantima” i “bezobzirnoj policiji”, iako, da je bilo drugih zadataka, vjerovatno bismo čuli za “nemilosrdne pobunjenike” i “savjesne policajce”. Ali budući da je to Trampova linija, mediji mu se suprotstavljaju, oni vode potpuno drugačiji plan, što jako podsjeća na retoriku u vezi s Janukovičem i Evromajdanom. S druge strane, Tramp direktno ukazuje na to da proteste podržavaju Demokratska stranka i Soroš, koji su svojevremeno podržali puč u Ukrajini. Tako da se određene sličnosti s Ukrajinom mogu vidjeti u ovim protestima.

Zašto demonstranti ruše spomenike junacima američkog građanskog rata – južnjaka?
— Ovaj trend traje već duži niz godina i povezan je s velikom kampanjom prepisivanja istorije Sjedinjenih Država, kada se već „odigrane“ teme iskopaju, bace u javni prostor i relevantna politička retorika dovodi do stvarnih akcija usmjerenih na borbu protiv spomenika Konfederacije. Ironija situacije je da se bijes boraca protiv rasista iz Konfederacije, genocida Kolumba ili vlasnika robova iz Vašingtona usmjerava na heroje iz prošlosti, iako se problemi modernog rasizma i nejednakosti nikako ne odnose na generala Lija ili istog Kolumba, već na djelovanje trenutnog ekonomskog sistema u kojem bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji.

To je, dakle, banalan napad, jer ako “borci za socijalnu pravdu” počnu postavljati prava pitanja, a ne budu tražili odgovore u prošlosti, već u sadašnjosti, tada će se njihova podrška u liberalnim medijima brzo završiti. Ova situacija podsjeća na Ukrajinu, gdje za socijalni pakao krive SSSR ili Rusiju, tako da stanovništvo manje razmišlja o tome ko je zapravo kriv za ono što se događa u Ukrajini. Mnogo je lakše srušiti spomenik Lenjinu, nego osigurati dostojan životni standard. Isto tako, puno je lakše okriviti generala Lija nego se stvarno boriti protiv rasizma i nejednakosti.

 Šta su američki pripadnici Antife? Da li ih Tramp opravdano naziva teroristima?
— Uprkos činjenici da američke Antifa grupe koriste ljevičarsku retoriku i frazeologiju, oni su više liberali i anarhisti, a ne socijalisti ili komunisti. Ako odbacimo demagogiju o socijalnoj pravdi i pogledamo programske ciljeve značajnog dijela američkih Antifa grupa, oni se često podudaraju s agendom Sandersove frakcije američke Demokratske stranke, da ne spominjemo činjenicu da su neki od tih aktivista čak integrisani u globalističke strukture koje kontrolišu tajne službe. Stoga nije iznenađujuće da ih jedna vladajuća stranka u Sjedinjenim Državama koristi protiv druge vladajuće stranke, koja, kao odgovor, prijeti da će ih proglasiti teroristima.

Naravno, ako Bajden pobijedi, onda niko Antifu neće proglasiti teroristima, jer je njihovo učestvovanje u pogromima bilo korisno u trenutnoj fazi. Ako Tramp pobijedi, ne može se isključiti uvođenje strogih ograničenja i zabrana. Štaviše, pod izgovorom borbe protiv Antifa galaksije pojačaće se pritisak na ljevičarske i komunističke organizacije, ali posebno protiv onih koje nisu pod kontrolom vlade. Uprkos činjenici da američki političari vole jedni druge kriviti za komunizam, pravi komunistički pokret u Sjedinjenim Državama je marginalizovan i pod snažnim pritiskom bezbednosnih službi koje od Hladnog rata shvataju komunizam kao jednu od glavnih prijetnji postojećem sistemu. S obzirom na rastuću konfrontaciju s Kinom, pritisak na američke ljevičarske pokrete samo će se povećavati. Situacija s Antifa grupama daje vladi prikladan izgovor da napadne ne samo pogromiste, nego i, recimo, pravu antiimperijalističku ljevicu koja kritikuje agresivnu i zločinačku američku politiku u inostranstvu.

Koliko su potkrijepljene optužbe protiv Rusije za umiješanost u proteste u Sjedinjenim Državama?
— Naravno da nije Rusija ubila Džordža Flojda. Rusija nije okupila ni demonstrante širom Sjedinjenih Država niti je odgovorna za katastrofalnu socijalno-ekonomsku i rasnu situaciju koja tjera ljude na proteste. Dakle, Rusija ovdje nema nikakvu riječ. Rusija, naravno, može i, prema mom mišljenju, treba da iskoristi ono što se događa u svoje svrhe, i u pitanjima spoljne politike i u propagandi, jer ovi protesti narušavaju položaj SAD-a u mnogim pitanjima i bilo bi glupo to ne iskoristiti. To čini i Kina. Nema tu ništa loše i nije na SAD-u da bilo koga podučava kako se nositi s protestima u drugim zemljama. Neka se naviknu na ideju da mogu “raditi” sa svojim protestima. Niko tamo još nije dijelio kolačiće, niti su se ruski borci grupe Vagner pojavili u Minesoti.

Kako će protesti u SAD-u uticati na situaciju u Ukrajini i njen sukob s Donbasom?
— U ovoj fazi nema znakova promjene američkog kursa u Ukrajini, što je povezano s održavanjem kontrolisanog sukoba i stalnom vojno-političkom napetošću duž granica s Rusijom. Do sada, protesti u SAD-u ne mogu ovo zaustaviti. Ako protesti mogu uticati na bilo šta, to je politička borba gdje Trampovo slabljenje ili jačanje u SAD-u može prije svega uticati na odluke vezane za brzinu razotkrivanja Porošenkovog slučaja, što bi moglo uništiti Bajdena. Konačno, vrijedi primijetiti da postoji određena ironija u činjenici da američki protesti u nekim trenucima postaju slični Evromajdanu, kako su primijetila diplomatska odeljenja od Rusije, Kine i Irana. Nije slučajno što se američki mesijanizam i dvostruki standardi, koji su tako vidljivi u pitanju protesta i njihovom pokrivanju, kritikuju i ismijavaju.

 

Autor Nebojša Babić

 

Naslovna fotografija: Victor J. Blue/The New York Times

 

Izvor Fejsbuk stranica Nebojše Babića, 02. jun 2020.