Kineski Černobilj i američko „čupanje korova“

Poređenje izbijanja virusa u Vuhanu sa Černobiljom je posledica činjenice da Kina za SAD postaje pretnja kakva je nekada bio Sovjetski Savez

Savetnik predsednika SAD za nacionalnu bezbednost, posmatrano iz ugla simboličkih poruka i prenesenog značenja, verovatno je otišao najdalje upoređujući reakciju Pekinga povodom širenja pandemije sa tragičnim nesnalaženjem sovjetskog rukovodstva nakon eksplozije nuklearnog reaktora u Černobilju.

Ime potiče od „černobiljnika“, „crnog bilja“, divljeg pelina, „crne trave“, mesto identičnog naziva postoji u južnoj Srbiji. Brzo kao što ova korovska biljka „osvaja prostor“ po najrazličitijim terenima, širile su se i političke posledice nuklearne havarije.

Kremlj je krio informaciju o događaju 26. aprila 1986, čak i pošto su u Evropi uveliko objavljivani rezultati o iznenadnom i dramatičnom povećavanju radijacije (četvorostruko viša od dozvoljene u Danskoj, desetostruko u Finskoj, do 1. maja i zvaničnog priznanja iz Moskve radioaktivne čestice se šire do Velike Britanije, u Italiji dan pre toga vlasti preporučuju da deca i trudnice ne konzumiraju mleko i sveže povrće).

U informativnoj emisiji „Vremja“ zapadne medije označavaju „buržoaskim sredstvima javnog informisanja“, optužuju za laganje i svesno umanjuju razmere nesreće (poginula dva čoveka, stvari su pod kontrolom). Tek 14. maja Mihail Gorbačov je u direktnom obraćanju naciji potvrdio da se desila katastrofa!

Međutim, prethodnih 19 dana pokušaja zataškavanja i neveštog konstruisanja „prihvatljive verzije istine“ totalno je uništilo kredibilitet Sovjetskog Saveza. Poverenje u Moskvu počelo je naglo da kopni i među istočnoevropskim saveznicima, i među preostalim simpatizerima komunizma po svetu. Ova dešavanja produbljuju unutrašnju krizu i narušavaju položaj u svetu, stvaraju pogodno tlo za dalje širenje „korova“ u zemlji i van nje.

SINONIM ZA NEODGOVORNOST
Kada se danas u politici upotrebi pojam „Černobilj“, to je sinonim za neodgovornost, svesno laganje, okretanje glave od problema koji može eskalirati i ugroziti globalnu bezbednost. Zbog toga je O’Brajanova optužba, zvaničnika koji sedi u fotelji Gordona Greja, Brenta Skouforta, Kisindžera i Bžežinskog, tako teška i ozbiljna. Kina je mesto sa kog se širi korov po svetu, po svim terenima, na svakom kontinentu. Protiv toga postoje samo dva leka: ili čupanje korena ili hemijska sredstva!

Naravno, u Pekingu je poruka shvaćena, retorika na redovnom majskom zasedanju Nacionalnog narodnog kongresa sasvim se razlikovala od referata iz prethodnih godina. Kinezi neće sedeti skrštenih ruku, mada se stiče utisak da će sačekati završetak izbornog procesa u SAD za preduzimanje nekih novih akcija.

Zasedanje Nacionalnog narodnog kongresa u Velikoj hali naroda u Pekingu (Foto: REUTERS/Thomas Peter)
Zasedanje Nacionalnog narodnog kongresa u Velikoj hali naroda u Pekingu (Foto: Reuters/Thomas Peter)

Očekuje se da bi Trampova pobeda najavila zaoštravanje kursa, te je u tom kontekstu i izjava njegovog savetnika za nacionalnu bezbednost. Uostalom, Majk Pompeo sada već na nedeljnom nivou opominje sve one koji se usuđuju da sklapaju nove privredne i političke aranžmane sa Kinom. Dominira pitanje 5G mreže, zato se na njegovom udaru našla i Nemačka.

Istovremeno, direktor FBI poručuje da je Kina „najveća dugoročna pretnja“, i da kontraobaveštajna agencija na svakih 10 sati otvori novi slučaj povezan sa Kinom!

NEDVOSMISLENE PORUKE
Zato je pitanje i koliko bi ovakav kurs uspela da promeni pobeda Bajdena. Moguće je da bi demokrate imale nešto drugačiji pristup, no cilj bi morao ostati isti. Ne samo zbog dugoročnih geopolitičkih interesa SAD, kojima je Kina ključni izazivač, već i zbog raspoloženja javnosti. U političkom sistemu poput američkog mnogo toga zavisi od raspoloženja birača. Rezultati poslednjeg istraživanja „Pju centra“ donose nedvosmislene poruke o stavovima mnjenja po pitanju Kine.

Negativno mišljenje o Kini ima 66 posto ispitanika, a pozitivno 26. Poređenja radi, procenat „negativnih“ je 2005. godine bio na 29, a „pozitivnih“ na 52, a do kraja drugog mandata Baraka Obame broj jednih i drugih se ujednačio. Republikanci su nepokolebljiviji, od Kine zazire čak 72 posto, dok je kod demokrata to nešto niže – 62.

Zanimljivo je da u „Galupovom“ istraživanju 1982. godine 61 posto ispitanika ima rđavo mišljenje o Rusiji (u pitanju je eksplicitno navedena Rusija; dobro mišljenje imalo je 7,3 posto, a „pomešano“ 31,7).

Žena drži transparent na kome piše „Tiranija se širi brže od kineskog virusa“, tokom protesta zbog uvođenja karantina, Džefereson Siti (Misuri), 21. april 2020. (Foto: AP Photo/Jeff Roberson)
Žena drži transparent na kome piše „Tiranija se širi brže od kineskog virusa“ tokom protesta zbog uvođenja karantina, Džefereson Siti (Misuri), 21. april 2020. (Foto: AP Photo/Jeff Roberson)

Kada je reč o Si Đinpingu, njemu ne veruje 71 posto ispitanika. Onih koji misle da je ključna pretnja američkim interesima rastući kineski uticaj u svetu je 62 posto. Uopšte, kada je reč o „globalnim prilikama“, Amerikanci ostaju ubeđeni da bi svet bio bolje mesto za život uz liderstvo SAD (čak 91 posto), njih 83 posto veruje da su SAD i dalje najjača vojna sila, a 59 posto da su i dalje najjača ekonomska sila. Zaključak: rast Kine ugrožava poziciju SAD.

KAMPANjA „ČUPANjA KORENA“
Ovakve stavove je u određenoj meri svakako oblikovala i Trampova retorika, ali to nije i ne može biti jedini uzrok. Kako je rastao uticaj Kine u svetu, tako je raslo i nepoverenje Amerikanaca prema Kini. Prezentovani rezultati pokazuju da vreme kada je administracija mogla svojim delovanjem potpuno oblikovati javni diskurs nepovratno ostaje iza nas, pa će sada raspoloženje javnosti više uticati na oblikovanje državne politike.

Dakle, ko god da pobedi na predsedničkim izborima to mora uneti u svoje spoljnopolitičke kalkulacije. Odnosno, mora aktivno delovati na suzbijanju daljeg jačanja kineskog uticaja. Svuda i u svakoj prilici. Još uvek ne i po svaku cenu, ali ko zna, ako se ovaj trend nastavi, možda će i to postati izgledno. Možda će pribeći i primeni „hemijskih sredstava“.

Za sada, izvesno je da Vašington otpočinje kampanju „čupanja korena“ sa ciljem uništavanja „korova“. Već su na udaru brojne kompanije, pritisak će se širiti i ka rukovodstvima drugih zemalja, svih onih država gde se Kinezi osećaju komforno, gde razvijaju svoje biznise, gde im raste uticaj, gde su dobro primljeni.

Američko-kineski sukob već je dugo u najavi, poslednje tri godine mogu se videti i konkretne mere koje govore da se on odigrava, iako je i dalje u početnoj fazi. Karakteristike sledeće etape biće njegovo intenziviranje i akceleracija.

Zastave Kine, Sjedinjenih Država i Komunističke partije Kine (Foto: Reuters/Aly Song)
Zastave Kine, Sjedinjenih Država i Komunističke partije Kine (Foto: Reuters/Aly Song)

Otuda i (zlo)upotreba pandemije kao osnove za narušavanje položaja Kine. Otuda i upoređivanje sa Černobiljom. Za Amerikance, današnja Kina postaje pretnja kao i Sovjetski Savez 1986. godine.

I u tom pogledu se malo šta može promeniti.

 

Naslovna fotografija: Thomas Peter-Pool/Getty Images

 

Izvor Sputnjik

Svet
Pratite nas na YouTube-u