Studenti Filozofskog: Apelujemo da profesori ne slušaju ambasade

Apelujemo ovom prilikom na profesore da zakopaju ratne sekire i da rade kako nauka zapoveda, a ne neka strana ambasada, neke zapadne sile

Postoji uvreženo, mišljenje u Srbiji da Filozofski fakultet u Beogradu predstavlja centar za mobilizaciju budućih jurišnika na različite fondacije, na inostrani kapital, koji služi samo u svrhu blaćenja i ponižavanja sopstvenog naroda i otadžbine. Nažalost, kao studenti pomenutog Fakulteta, moramo se usaglasiti sa ovakvom tvrdnjom. To se može uočiti veoma lako, kroz javne nastupe mnogih profesora, sa različitih odeljenja, ali se može uvideti i unutar samih prostorija fakulteta, kada redovno pohađate nastavu, i imate priliku da slušate političke traktate onih, koji svoj položaj redovnih i vanrednih profesora koriste kao masku za mnogo opasnije stvari, kao što je propagiranje autošovinističkih osećanja među omladinom. Mišljenja smo, ne možemo zasigurno tvrditi, da je takva praksa moguća samo u Beogradu, samo u Srbiji, da oni koji svoje plate zarađuju iz budžeta Republike Srbije, najgnusnije vređaju narod koji ih hrani.

Skorašnji primeri javnih reči i poteza troje profesora sa odeljenja za istoriju, neki bi rekli, troje od četvoro jahača apokalipse, upravo potvrđuju do sada iznete tvrdnje. Prof. dr Radina Vučetić, prof. dr Nikola Samardžić i prof. dr Dubravka Stojanović opet su, po ko zna koji put, pokazali svoje pravo lice, pokazali da je jedina svrha njihove javne reči, da vređaju narod, za koji bi kroz svoje profesije trebalo da rade.

Dana 30. juna 2020. godine na mreži Tviter je osvanuo status osobe koja se krije pod pseudonimom Iggy666. Autor teksta, odnosno, statusa se nije previše obazirao na gramatiku, kao ni na pravila korišćenja znakova interpunkcije, čime je taj status pretvoren u nabacanu gomilu vulgarnosti i neistina, među kojima bi neke u drugim državama bile čak sankcionisane. Izjava autora tog teksta, da su Karađorđevići „izmislili Kosovski boj“ (autor se ovde setio da stavi veliko slovo), „stvorili Spc, izmislili svetog savu i ostale gluposti,…“, je svakako za sankcionisanje. O događajima kao što je Kosovski boj, studente istorije, na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Odeljenju za istoriju uče da se neosporno odigrao, a ličnosti kao što su prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava (pretpostavljamo da autor misli na njega pod „izmislili svetog savu“), neosporno postojale, kao i to da je ta, od Karađorđevića „izmišljena“ ličnost zaslužna za stvaranje Srpske pravoslavne crkve (na šta autor aludira kada kaže „stvorili Spc“), koju su, ako pitate autora „izmislili“ opet ti Karađorđevići.

Svaka analiza ovog teksta bi bila apsolutno gubljenje vremena i ne bi joj trebalo pridavati veći značaj. Kad odjednom, kao grom iz vedra neba, ta gomila krša i laži dobija pozitivnu recenziju od strane redovnog profesora Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, prof. dr Nikole Samardžića. Prof. dr Nikola Samardžić je redovni profesor na Odeljenju za istoriju, što je najviše zvanje na svim fakultetima i predstavlja najvišu tačku u lestvici napredovanja na državnom Univerzitetu. Sa tim autoritetom prof. dr Nikola Samardžić je „lajkovao“ gorepomenutu objavu, što znači da je saglasan sa njom. Da li je došlo do vrtoglave promene u istorijskoj nauci? Da li je došlo do novog tumačenja? Ili je to prihvatanje ovog tumačenja od strane prof. dr Nikole Samardžića? Bez sumnje, u pitanju je ovo treće. Univerzitetski profesor je sebi dozvolio da podrži anonimnu, funkcionalno nepismenu osobu, u tekstu koji je svakom Srbinu i Srpkinji uvreda.

„Predsednik, doduše, ima priliku za popravni i da se ta slika promeni, a to je da prizna Kosovo. Od tog priznavanja, ili nepriznavanja Kosova zavisiće, čak i sa tamnim mrljama od devedesetih do danas, njegovo mesto u istoriji“, reči su prof. dr Radine Vučetić, kojima potvrđuje ono što je i vrapcima na grani jasno, da nema nikakve suštinske razlike između režima i samo naizgled opozicionih galamdžija na našoj javnoj sceni.

Njima nikada ne smeta politika režima, već to što je mesto za izvršenje takve politike, nakaradne za srpski narod, preuzeo neko ko ne pripada njihovom prefinjenom miljeu samozvanih pseudo-intelektualaca, koji imaju iste inostrane gazde baš kao i režim. Da ne spominjemo koliko je samo antiustavnih stavova predočeno u samo dve rečenice, od toga da se olako prenebregava da predsednik Srbije nije i ne može biti nosilac izvršne vlasti prema Ustavu Republike Srbije, pa samim tim, nije on taj koji treba ili ne treba nešto da prizna, i toga da bi priznavanje južne srpske pokrajine, kao samostalne države od strane Beograda, bio direktan antiustavni čin. Ali, izgubi se najednom želja za demokratijom, vladavinom prava i poštovanjem Ustava, kada treba učiniti jedno takvo antisrpsko delo.

Ovih dana ostali smo zatečeni i izjavama Dubravke Stojanović, profesorke istorije na Filozofskom fakultetu. „Poseban problem je davanje ulice Blagoju Jovoviću, čoveku koji je pokušao atentat na Antu Pavelića, nakon kojeg je ovaj i umro. Davanje ulice tom čoveku znači da Beograd podržava uzimanje pravde u svoje ruke, da slavi krvnu osvetu, ubice i nasilnike”, navela je pomenuta profesorka u jednom intervjuu.

Činjenicu da jedan od najvećih monstruma Ante Pavelić nije priveden pred lice pravde, na čast je tadašnjem režimu Josipa Broza. Zar tolika država nije bila sposobna da dođe do najvećeg neprijatelja naših „naroda i narodnosti“?! Kako je nepravda postala zakon, Blagoje Jovović, div-junak, pravdu uzima u svoje ruke. Presudio je krvniku dužnom za smrt miliona pobijenih. Pravda, bar ona ljudska, ispunjena je sa dva metka. Ponosit Srbin iz Crne Gore presuđuje čoveku zbog koga generacije Hercegovaca, Ličana, Krajišnika… đedove, ujake, bake i stričeve znaju samo iz priča. Ovakvim izjavama, profesorka Stojanović je uvredila svakog Srbina, posebno one čiji su preci umoreni u NDH, a takvih, nažalost, nije mali broj.

Što se tiče promena naziva ulica, Beograd ne gubi „otvorenost“ i „kosmopolitski duh“, već je problem značajno veći. Brisanjem naziva ulica, poput Sarajevske i Mostarske, briše se simbolično, prostor na kome su Srbi živeli vekovima. Naš identitet su oblikovali i Aleksa Šantić, i Petar Kočić i Momo Kapor, ništa manje od velikih ljudi sa prostora današnje Srbije. Sužavanjem Srbije na „srbijansko“, dobijamo ono na čemu je isti taj Pavelić radio.

Bitno je naglasiti da toponimi ne potiču iz nekima „nikada prežaljene države“ SFRJ. Oni su mnogo stariji od nje, jer istorija nije počela 1945. Mnogo pre toga, Srbi su živeli u tim gradovima i krajevima. Ali, Pavelić, Tito i njima slični, učinili su da se broj stanovnika drastično smanji, što 1941, a onda i 1995. Zbog svega toga, ljudi poput Blagoja zauvek će biti heroji, jer nisu umorili ni jednu nedužnu ženu, staricu ili dete. Naziv ulice po njegovom imenu je nešto najmanje što se mora uraditi, a u nekim boljim vremenima, nadamo se značajno više.

Nažalost, takvo je mnjenje među profesorima Filozofskog fakulteta. Ne svih, naravno. Čast izuzecima. Ali oni polako, jednog po jednog neistomišljenika odstranjuju uz kumovanje Uprave Filozofskog fakulteta, čiju podršku uživaju. Profesori koji su izbačeni su bili naročito omiljeni među studentima. Treba pomenuti dr Nebojšu Šuletića i dr Maju Nikolić, u čiju zaštitu su studenti istorije stali. Budno su pratili šta se dešavalo na Izbornom veću, sve dok nije stigla pretnja od pojedinih profesora da se klone Amfiteatra (jer nije filozofski ćutati). Nakon toga su samo neki ustuknuli, ali su se mnogi i zainteresovali. Amfiteatar „Georgije Ostrogorski“ se nagledao svakakvih prizora. Sednice Izbornog veća su bile ravne nekom blažem obliku rijaliti programa. Ovaj sukob je počeo da se preliva i na studente doktorskih studija, koji postaju predmet progona. Odeljensko veće za istoriju odbija da izglasa komisiju koju predlaže mentor, samo zato što on ne pripada vladajućoj grupaciji. Strašne se stvari dešavaju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Apelujemo ovom prilikom na profesore da zakopaju ratne sekire i da rade kako nauka zapoveda, a ne neka strana ambasada, neke zapadne sile.

Nismo sigurni koliko građana Srbije uopšte zna za ovakve reči i postupke onih koji žive na grbači istog ovog naroda. Ali takođe, smatramo da kad već sam fakultet ne reaguje povodom ovakvih sramnih izjava i poteza njihovih zaposlenih, kao i trenutna politička nomenklatura, da mi kao studenti Filozofskog fakulteta u Beogradu, moramo preuzeti tu funkciju alarmiranja naše javnosti, o tome ko radi u našoj instituciji, koga srpski narod hlebom hrani, i da ukažemo, da su potezi i reči pomenutih profesora samo kap u moru svih grozota, koje se konstantno dešavaju unutar Filozofskog fakulteta u Beogradu. Srbi, onaj ko vam istoriju piše i tumači, taj vam i sadašnjost i budućnost kroji! Budite se, pre nego što stvarno bude i previše dockan za bilo kakvu promenu.

Marko Radić, student sociologije, predstavnik sociologa u Studentskom parlamentu Filozofskog fakulteta u Beogradu

Mihajlo Radivojša, student istorije, student prodekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i predstavnik studenata istorije u Studentskom parlamentu Filozofskog fakulteta u Beogradu

Lazar Bjelica, student sociologije, predstavnik sociologa i predsednik Studentskog parlamenta Filozofskog fakulteta u Beogradu

Đorđe Nikolić, student istorije, predstavnik studenata istorije u Studentskom parlamentu Filozofskog fakulteta u Beogradu i predsednik Saveza studenata Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu

 

Naslovna fotografija: Wikimedia/Djordje Stakić

 

Izvor Stanje stvari, 31. jul 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u