P. Ćeranić: Kako funkcioniše sektor unutrašnje bezbednosti u BiH?

U oblasti bezbednosti u BiH ništa novo. MUP Srpske ostaje najefikasnija policijska agencija, SIPA i dalje služi svrsi, a OBA nastavlja da se bavi ćoravim poslom

Oblast bezbjednosti u Bosni i Hercegovini i dalje je područje na kojem su svakojaka čuda moguća i gdje nas, u stvari, više ništa i ne čudi.

Direktor SIPA je na koncu konca postavljen, a imenovan je i novi direktor Policije Republike Srpske. Međutim, sa obavještajnim sektorom i dalje „zapinje“. Naime, trakavica s diplomom aktuelnog direktora OBA, Osmana Mehmedagića, traje i dalje.

Nakon što je Mehmedagić Zajedničkoj komisiji za nadzor nad radom OBA Parlamenta BiH ponudio drugu „novu novcatu“ diplomu izdatu od Američkog univerziteta sa sjedištem u Tuzli, Tužilaštvo BiH je posjetilo pomenuti univerzitet u namjeri da diplomu provjeri.

Tužilac Oleg Čavka bio je zatečen kada mu je Denis Prcić, osnivač Američkog univerziteta, saopštio da je saradnik OBA i da stoga tužilac ne smije ni proviriti u instituciju koju on predstavlja a kamoli da pretražuje izdate diplome.

Izgleda da ljudi koji rade u OBA zamišljaju da su u zlatnom dobu UDBA-e, službe koja je za vrijeme sukoba sa Informbiroom bila ovlašćena da vodi krivični postupak i čiji operativci bili iznad zakona i države.

Zašto je to tako i do kada će trajati?

Od konstituisanja zajedničke BH obavještajne službe (juni 2004. godine) direktor je Bošnjak (naporedo s tim, direktor SIPA je Srbin). Politički lideri većinskog naroda u BiH ovoj službi su davali daleko veći značaj negoli su to obavještajnom sektoru pridavali politički predstavnici Srba i Hrvati. Bošnjaci u susjedstvu nemaju maticu na čiji bi se obavještajni sistem mogli osloniti već su bili prinuđeni da grade vlastiti, odnosno da prisvoje zajednički.

S obzirom da je sjedište svih ambasada u Sarajevu, uvidjeli su da diplomatski kor dolazi iz obavještajnog miljea (ili sa istim tijesno sarađuje). Suvišno je podsjećati na ulogu tzv. međunarodne zajednice (američka i britanska ambasada plus OHR) u političkom životu u BiH. Znači, treba znati, plesti mrežu, lobirati – to su otprilike bile smjernice za obavještajni nastup.

Informacije do kojih bi Služba dolazila bile bi dostavljene „prvom u Bošnjaka“ a zatim, po dogovoru, proslijeđene u strane ambasade ili plasirane u probrane medije. Nakon što mediji „zatalasaju“ – Služba bi o pisanju medija izvještavala organe pravosuđa i zahtijevala istragu kako bi se provjerilo to što „štampa štampa“.

Informacije bi bile oblikovane shodno potrebama. Najtraženije i najbolje plaćene bile su one o „malignom ruskom uticaju“ i svemoćnoj BIA. Naravno, visoko su cijenjene i informacije o zvaničnicima Srpske, naročito one o najvažnijem – Miloradu Dodiku. Da stvari ne bi bile providne, tim informacijama se bavilo odjeljenje nadležno za „organizovani kriminal“.

Rukovodni kadar po ovoj problematici i u Banjaluci, i u Brčko Distriktu, i Sarajevu, bili su Srbi. Birali su ih po šablonu: završio vojnu školu, nije učesnik rata, starosti oko 40 godina.

Jedan od njih se nedavno požalio da vodi sedam operacija, ali kako je za predsjednika Suda BiH imenovan Ranko Debevc, protiv Dodika Sud BiH ne odobrava primjenu prislušne tehnike bez dokaza. Znači, OBA se koristi u političke svrhe, odnosno u onome što je Dodik javno iznosio da je „OBA uperena protiv Republike Srpske“, ima istine.

I tako je to od osnivanja OBA. Direktor je bio Almir Džuvo, sada je Osman Mehmedagić, ali se stvari nisu mijenjale. S tim da je Džuvo imao više stila i elegancije u onome što je radio. Džuvin srpski parnjak, tj. zamjenik, bio je Risto Zarić, Mehmedagiću je srpski zamjenik Trifko Buha. Kada je grupa srpskih operativaca tražila od Zarića da ih primi kako bi ukazali na marginalizaciju srpskih kadrova i političke manipulacije dobili su odgovor – nisam vam ja kancelarija za srpska pitanja.

Zarić je još 2004. godine po nalogu svog političkog mentora Mirka Šarovića Službu očistio od „Dodikovih kadrova“, odnosno sve i jedan operativac za kojeg je procijenjeno da nije lojalan SDS-u, bio je smijenjen pa otpušten zbog „loše provjere“. Vremenom su u OBA ostali samo Srbi lojalni Sarajevu. Zarić je pred odlazak u penziju „preplivao na drugu stranu“, svaljujući sve u čemu je i sam učestvovao na aktuelnog zamjenika direktora OBA Buhu, kome je do penzionisanja bio savjetnik.

Da li će Mehmedagić dobiti drugi mandat, odnosno reizbor, ne zavisi toliko od provjere njegovih diploma već od zdravstvenog stanja koje je virus korona prilično ugrozio. Što se tiče zamjenika direktora, sasvim je svejedno ko će to biti, nije isključeno ni da se ponovo Zarić vrati, što se rada OBA tiče, ostaju ista meta i isto odstojanje – institucije Republike Srpske.

SIPA je napokon dobila direktora. To je ovog puta Darko Ćulum, donedavno direktor Policije Srpske i odan saradnik ministra Dragana Lukača. Uvjereni smo da će poslu biti posvećeniji od prethodnika, Perice Stanića, koji kao direktor SIPA uopšte nije koristio šifru za ulazak u kompjuter, nije ga zanimalo. Jedan jedini put je tražio da mu izvjesni dokument pošalju preko Viber aplikacije. Stanića je samo interesovalo šta će mu kum, Dragan Mektić, reći, a on je dovoljno pametan za obojicu.

Stoga je SIPA-om, i to vrlo profesionalno, rukovodio zamjenik direktora, Hrvat sa srpskim imenom i prezimenom – Đuro Knežević. Siniša Kostrešević je stupio na dužnost direktora Policije Republike Srpske nakon što ga je na tu funkciju imenovala Vlada Republike Srpske.

Oni koji u svemu što se dešava u Srpskoj nastoje pronaći nešto loše – oživjeli su stari trač o navodnom sukobu između Kostreševića i ministra Lukača po kojem, opet, Dodik drži Kostreševićevu stranu. I tako će, u vizuri malog Perice, MUP Srpske u narednom periodu potresati sukobi između čelnih ljudi na veliku radost onih koji u policiji Srpske vide „huntu“ „zločinačku organizaciju“ itd.

Sinišu Kostreševića upoznao sam upravo zahvaljujući malom Perici koji me od mog imenovanja za savjetnika ministra Lukača u svom medijskom carstvu uporno prozivao kao sivu eminenciju Ministarstva, predimenzionirajući moju ulogu i poslove na kojima me ministar angažovao.

Perica me uporno vezivao upravo za Kostreševića, „mog čovjeka“ i moju „desnu ruku“ u novoformiranoj Upravi za borbu protiv terorizma, iako Kostreševića nisam poznavao. Tako mi se i rodila ideja da sa Kostreševićem popijem kafu kad, je li, tako dobro sarađujemo. Zajedničke kafe su se redale a tema za razgovor bivalo sve više. Pronicljiv, inteligentan i sa dobrom intuicijom – to bi, u najkraćem bio moj doživljaj Kostreševića. Posebno bih izdvojio iskrenu patriotsku liniju, što u ova „smutna vremena“ vrijedi istaći.

Što se ministra Lukača tiče, on će i dalje biti ono što je Dodik u više navrata istakao – najbolji ministar unutrašnjih poslova kojeg je Srpska imala. Uvjeren sam da će u direktoru Kostreševiću imati iskrenog saradnika.

Elem, u oblasti bezbjednosti u BiH ništa novo. MUP Srpske ostaje najefikasnija policijska agencija, SIPA i dalje služi svrsi, a OBA nastavlja da se bavi ćoravim poslom.

 

Autor Predrag Ćeranić

 

Naslovna fotografija: Ministarstvo odbrane Republike Srbije

 

Izvor sveosrpskoj.com, 02. avgust 2020.