Верници са транспарентом „Слога биће пораз врагу“ на Саборном храму Светог Јована Владимира, током литије у Бару, 12. јануар 2020.

N. Popović: Koalicioni sporazum u CG je mera trenutka

Crnogorski Srbi na prvom mestu treba da odahnu i budu zadovoljni zato što su izvojevali pad režima Mila Đukanovića i spasili svoju SPC. To je dobar znak za odbranu svetinja na KiM

Opozicionim biračima u Crnoj Gori, posebno Srbima, neke tačke sporazuma tri bloka o formiranju nove vlade, posebno ona o ostanku na snazi priznanja tzv. Kosova, mogu delovati razočaravajuće, ali oni ipak mogu da odahnu. Jer dobili su mnogo: za početak skinuli su dosadašnju vlast, a odbranili svoju crkvu.

„Vlada se složila da Crna Gora održi prozapadni kurs“ – istovjetan je naslov koji je juče osvanuo u Njujork tajmsu i Vašington postu nakon objavljivanja koalicionog sporazuma od sedam tačaka trojice lidera crnogorske opozicije povodom principa za formiranje nove crnogorske Vlade.

To što su dvije vodeće medijske tvrđave duboke američke države obznanile da Crna Gora dobija novu prozapadnu Vladu, nesumnjivo predstavlja signal da je odlazak Mila Đukanovića gotova stvar.

To je konačno priznao i jedan od glavnih ljudi Đukanovićeve lobističke mreže u Americi, potpredsjednik Atlantskog saveza SAD Dejmon Vilson, koji je saopštio da će tranzicija vlasti u Crnoj Gori biti „komplikovan proces, gdje će se praviti mnogo političkih kompromisa“, ali da je upravo to „bol i ljepota demokratije“.

„Treba pustiti da se ovaj proces odigra, treba biti od pomoći našem savezniku i nadati se da će reforma i podrška u zemlji ići u procesu stabilizacije i pomoći evroatlantske zajednice“, kazao je između ostalog Vilson, uz poruku da će pažljivo posmatrati kako bi se uvjerili da „nepouzdani akteri“ ne bi bili postavljeni na mjesta koja se tiču bezbjednosti ili poslati za predstavnike u NATO-u.

ŠTA SU DOBILI SRBI
Za mnoge opozicione birače, naročito Srbe koji su najviše propatili i iznijeli lavovski teret u svrgavanju trodecenijskog režima Mila Đukanovića, mnoge stavke u u okviru Ugovora od sedam tačaka za formiranje nove Vlade na prvi pogled mogu djelovati razočaravajuće – naročito potenciranje jačanja i produbljivanja saradnje sa NATO-om, te izjave da nova Vlada neće pokretati postupke promjene zastave, grba i himne, ili pak povlačenja priznanja nezavisnosti Kosova…

Međutim, ako se ima u vidu činjenica da je Đukanović odmah po gubitku izbora alarmirao i angažovao svoju cjelokupnu i dalje uticajnu lobističku mrežu u SAD (doduše, mahom raspoređenu u okviru pristalica grupacije demokrate Džoa Bajdena), te da je pad režima u Crnoj Gori dočekan uz ogromne tenzije i pritisak u regionu, naročito u Sarajevu, Prištini i Tirani, onda se mora shvatiti da je postignuti sporazum upravo mjera trenutka u kome se nalazi Crna Gora.

Naime, i pored demokratski umivenog držanja i nastupa za javnost nakon gubitka izbora, Đukanović je iza kulisa u prethodnim danima pokušao sve ne bi li od zapadnih krugova dobio podršku za još jedno (nasilno) prekrajanje volje građana. Sa druge strane, na opoziciji je prevashodno bio zadatak da uvjeri međunarodnu zajednicu da neće biti promjene spoljnopolitičkog kursa zemlje.

To je sa jučerašnjim sporazumom konačno i postignuto, a o kakvom se uspjehu radi, možda najbolje govori opaska lidera „Crno na bijelo“ Dritana Abazovića da su uspjeli da pobijede „kriminalnu hobotnicu“, koja nije čak ni regionalnih, već „globalnih razmjera“, te da vjerovatno toga ni sami nisu svjesni.

ODBRANjENE SVETINjE PODRŠKA I ZA KOSMET
Upravo je zbog toga od kritične važnosti razumjeti da sada ne postoje uslovi ni za kakve radikalne rezove, već da crnogorski Srbi na prvom mjestu treba da odahnu i budu zadovoljni zato što su izvojevali pad režima Mila Đukanovića i spasili svoju Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC).

U tom kontekstu, odbrana svetinja u Crnoj Gori imaće mnogo šire implikacije na region, a u prvom redu ona će biti važan faktor da se još snažnije brane i odbrane srpske svetinje na Kosovu i Metohiji. Bitno je naglasiti da pobjeda Crkve u Crnoj Gori zasigurno predstavlja najveću podršku koju je Kosovo imalo decenijama unazad.

Još jedna bitna stavka jeste da Srbi u Crnoj Gori od sada mogu bez straha da kažu da su Srbi i da se ne boje da će zbog toga biti proganjani, ili da će biti otpušteni ili neće moći da nađu posao, kao i da će moći slobodno da idu u svoju Crkvu. Vazduh u Crnoj Gori je već mnogo čistiji.

Glavni cilj buduće reformske Vlade biće obračun sa kriminalom i korupcijom, demontiranje mračnih poluga trodecenijskog Đukanovićevog sistema i što je najvažnije, uspostavljanje demokratskih principa, vladavine prava, jačanje institucija i veća distribucija pravde u crnogorskom društvu.

Do sada je, nažalost, čitav projekat Crne Gore građen na maksimi – „prvo država pa demokratija“ ili – „prvo NATO pa demokratija“, i sada svi vide u kakav je ambis to zamalo dovelo Crnu Goru. Nove vlasti poručuju da takvu grešku neće ponoviti. Zato je sada prvi i vrhovni cilj vladavina prava i instaliranje slobode i demokratije u crnogorskom društvu, a kada se ti principi dosegnu, onda će biti moguće relaksirano voditi debatu i o drugim pitanjima.

 

Autor Nebojša Popović

 

Naslovna fotografija: mitropolija.com

 

Izvor Sputnjik, 10. septembar 2020.