Povratak vidovdanskoj etici u Crnoj Gori

Grupa mladih entuzijasta pokrenula je projekat „Mi znamo ko smo“ sa ciljem promocije srpskog identiteta i očuvanja srpskog imena na popisu 2021. u Crnoj Gori

Postoji ta neka vrsta čudnog fenomena u vezi sa našim narodom sa rubnih područja srpstva (ili makar onih područja koja su samo sticajem istorijskih okolnosti postala rubna). Na tim se mjestima, vjerovatno iz svojevrsne nacionalne ugroženosti, često duh naroda eksplicira intenzivnije i osjeća življe nego što bi to bio slučaj u samoj matici. Crna Gora je, sama po sebi, vjekovima egzistirala kao svojevrsni nastavak i prirodni produžetak vidovdanske transverzale i ovaj neporecivi fakt bilježi i Andrić na početku svog čuvenog eseja o Njegošu: „(…) u Crnoj Gori vidi živu snagu kosovske tradicije, koja je u tim brdima i posle stoleća bila stvarnost, isto toliko bliska i stvarna koliko hleb i voda“ .

Nažalost, tragično balkansko političko zamešateljstvo nije propustilo da kroz rende istorije provuče i Crnu Goru. I tako smo od zemlje u kojoj se „krstu služi, a Milošem živi“ tek kroz nekoliko desetljeća stigli do države u kojoj dječak na času istorije biva prokažen od strane predavača zato što je kazao da je Crna Gora jedna od prvih srpskih država, u kojoj je društveno prihvatljivo poslati oficire na proslavu Oluje, i u kojoj se na koncu za političku realnost prihvata projekat progona srpskog sveštenstva i oduzimanja imovine jedinoj kanonskoj pravoslavnoj crkvi (na sreću, neslavno završen). Gotovo tridesetogodišnje držanje cijelog jednog naroda u stanju aparthejda, nametanje kolektivne krivice, sistematski progon, oduzimanje radnih mjesta i sl. rezultiralo je specifičnim stanjem kolektivne utučenosti, a broj Srba u nekad čisto srpskoj zemlji (o čemu svjedoče i prvi popisi, ali i zemljopisi kraljevine Crne Gore) je počeo da se osipa i pada ispod jedne trećine.

Inicijalna ideja da crnogorski Srbi mogu da istrpe mnogo (istrpjeli su flagrantnu krađu na refrendumu 2006, donošenje diskriminatornog Ustava, priznanje tzv. Kosova, ulazak u NATO pakt) pomutila je i do brzoplete odluke dovela i – sada već odlazeći – režim Mila Đukanovića.

Zakon o slobodi vjeroispovjesti je bio crvena linija i visoki prag preko koga nije trebalo da prelaze, ali i pokretački mehanizam u svijesti srpskog življa koji ga je i izveo na ulice i porazio režim 30. avgusta. Ruku na srce, ovdje treba reći da su, zajedno sa nama, tokom svih onih veličanstvenih šetnji, koračali i naši prijatelji Crnogorci, čak i Bošnjaci, kojima se autor ovih redova zahvaljuje jer prosta izborna matematika kazuje da bez njihovih glasova ni avgustovsko dostignuće ne bi bilo moguće.

Stefan Sinanović, jedan od osnivača projekta „Mi znamo ko smo“
Stefan Sinanović, jedan od osnivača projekta „Mi znamo ko smo“

Bilo kako bilo, Balkan proizvodi više istorije nego što može da svari, i eto, namjestilo se tako da je popis u Crnoj Gori već iduće, 2021. godine. U tom smislu je grupa mladih entuzijasta, bez ikakvog oportunizma i skrivene agende, pokrenula projekat sa nazivom „Mi znamo ko smo“ koji će imati za cilj promociju srpskog identiteta i očuvanje srpskog imena na predstojećem popisu. U pitanju je neprofitni projekat sa jasno formulisanim ciljevima (o tome više na Fejsbuk stranici Mi znamo ko smo) koji će pokušati da izvuče narod iz fusnote, skine nezasluženu stigmu sa srpskog imena i promoviše ono najbolje (kulturu, zdravu misao, društvenu i građansku odgovornost, solidarnost i brigu za naše ljude koji ne zaslužuju da im se odlazeća politika ponavlja).

Naravno, jedna od ključnih stavki našeg djelovanja mora biti i očuvanje srpskog jezika kojim se, i po jako sumnjivim istraživanjima, i dalje služi najveći procenat stanovnika Crne Gore. Trenutno inicijativa postoji samo na mrežama, ali će nesumnjivo izaći na teren kad za to dođe vrijeme.

Ovdje valja napomenuti da Srbi u Crnoj Gori već imaju svoje renomirane institucije koje će, bar se nadamo, ubrzo krenuti sličnim putem. Naš projekat nije i ne želi da bude konkurentan. Mi samo želimo da ponovo oživimo onaj duh koji je primijetio i Andrić pišući o Njegošu, koji je sporadično oživljavan (od mojkovačke epopeje do veličanstvenih litija stoljeće kasnije), a koji su bezuspješno pokušavali da amputiraju proteklih par decenija.

U tom smislu slijedimo ideje naših velikana (sa čijom smo promocijom već krenuli na našoj stranici) i duhovnih vođa za kojima smo koračali (mitropolit je prije par dana proročki kazao: opet se vraćamo Kosovu!). Sa nadom da će Srbi opstati – drukčije ne može – i da stihovi naše himne „daće Bog i Sveta Mati da se jednom sve povrati“ ne budu tek refleks površne demagogije koja živi samo na majicama i parolama već činjenično stanje srpske budućnosti u Crnoj Gori.

 

Stefan Sinanović je profesor srpske književnosti i jedan od osnivača projekta „Mi znamo ko smo“. Ekskulzivno za Novi Standard.

 

Naslovna fotografija: Stefan Sinanović/Novi Standard

 

Izvor Novi Standard

 

BONUS VIDEO: